Na češki je jezik s njemačkog, kako izvještava češki nacionalni radio Český rozhlas, nedavno prevedena autobiografija Zilli Schmidt, njemačke Sintkinje rođene 1924. godine koja je bila zatočena u nacističke koncentracijske logore i koja je, za razliku od velikog broja članova svoje obitelji, uspjela preživjeti. Knjiga pod naslovom Bog je za me imao plan!sabire cijeli Schmidtin život, od ranog nomadskog života s obitelji i rada kao trgovačke putnice, preko uhićenja i boravka u logorima do poslijeratnog života i depresija koje su ju s vremena na vrijeme pogađale.
Sinti u Njemačkoj obično su živjeli sjedilačkim načinom života i zbog poslova koje su radili – najčešće su se bavili malim poduzetništvom – bili su u ekonomski stabilnoj situaciji. Schmidtina obitelj generacijama se bavila uzgojem i prodajom konja, a iako su živjeli nomadski, od tradicionalnog načina života razlikovali su se i isticali po tome što im je karavanu vukao traktor.
Po izbijanju Drugog svjetskog rata, nemila sudbina zadesila je Zilli Schmidt u Strasbourgu. Kada ju je otac poslao da se sastane s dvoje rođaka, prepoznao ih je i uhitio SS-ovac. Bila je poslana u kaznionicu gdje je popravljala odore njemačkih vojnika, zatim u praški zatvor Pankrác, pa u logor u Letyju i naposljetku u Auschwitz. Sličan progon zadesio je i članove njezine obitelji. U Auschwitzu je izgubila majku, oca, kćer, sestru i nećakinje. Preživjeli su ona i njezinih dvojica braće, s kojima se našla tek nakon rata.
Schmidtin život nakon rata i strahota u logoru obilježilo je smjenjivanje depresivnih faza i želje da se nastavi živjeti. Bila je u sretnom braku s glazbenikom, uspješno je vodila trgovinu tepisima i nastojala je potisnuti vlastitu prošlost, ali ona se još intenzivnije vratila kad joj je u njezinoj kasnoj fazi života preminuo suprug.
Prolog autobiografije Bog je za me imao plan! temelji se na onome što je Schmidt ispričala u dobi od 95 godina, 2019. godine i tri godine prije svoje smrti. Ovako je ondje govorila: Bog je za me imao plan… Nisam ovdje bez razloga. Veoma sam stara, imam 95 godina. Rijetki dožive takvu starost. Pogotovo ne nakon što prožive ono što sam ja proživjela. Bila sam u mnogo zatvora, ne sjećam se točno u koliko. Bila sam u tri logora. Jedan od njih je Auschwitz-Birkenau. Logor čija je jedina svrha bila ubijanje. Metak koji me trebao pogoditi u glavu proletio mi je pored uha. Moje ime na popisu onih koje je trebalo ugušiti plinom bilo je prekriženo. Ne jednom, nego dvaput! Bog je bio uz mene, od samog početka. Imao je za me plan: netko treba ispričati ono što su nacisti u ono vrijeme radili Sintima. Mnogi ljudi o tome još ne znaju ništa. Naše se ljude ne smije zaboraviti. Ja sam tek kasnije počela govoriti o tome, o svemu kroz što sam prošla.
