Nova preporuka Odbora ministara Vijeća Europe ističe da bi države članice Vijeća Europe trebale poduzeti sve potrebne mjere i posvetiti dovoljno resursa za sprječavanje i borbu protiv zločina iz mržnje i potpore žrtvama, u suradnji s civilnim društvom i drugim dionicima.
Učinkovite, razmjerne i odvraćajuće odredbe za sprječavanje i borbu protiv zločina iz mržnje trebale bi biti uključene u kazneno pravo, a prioritet bi trebalo dati razotkrivanju, priznavanju i bilježenju elementa zločina iz mržnje. Ovo su među ključnim točkama nedavno usvojene Preporuke Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama Organizacije, navodi se na stranicama Vijeća Europe. Nadalje, navodi se da bi države članice trebale žrtvama zločina iz mržnje omogućiti pristup specijaliziranim uslugama podrške, neovisno o tome jesu li zločini prijavljeni policiji. Posebnu pozornost treba posvetiti djeci i mladima. Države članice se potiču da osiguraju pristup besplatnoj pravnoj pomoći žrtvama zločina iz mržnje.
Element mržnje treba ugraditi u kazneni zakon kao otegotnu okolnost pri izricanju kazne, kao dio kaznenog djela u trenutku kaznene prijave, kao sastavni dio samostalnih kaznenih djela ili kombinacijom ovih tehnika. Policija bi trebala biti obučena za prepoznavanje ‘pokazatelja pristranosti’ zločina iz mržnje, uključujući putem obaveznih modula u policijskim akademijama. Trebalo bi razviti uloge specijaliziranih istražitelja zločina iz mržnje unutar policije i specijaliziranih tužitelja za zločine iz mržnje, preporučuje Odbor ministara. Države bi se trebale boriti protiv nekažnjavanja i reagirati na svako pristrano ponašanje od strane organa za provođenje zakona ili drugih djelatnika kaznenog pravosuđa prema osobama koje su meta zločina iz mržnje.
Preporuka se također usredotočuje na izvješćivanje treće strane, praćenje i prikupljanje podataka te daje ciljane preporuke u vezi s ključnim akterima. Naime, javni dužnosnici trebali bi osuditi slučajeve zločina iz mržnje; države članice trebale bi osigurati da obrazovne ustanove i nastavnici pridonose razvoju kulture uključivosti; i pružatelji internetskih usluga identificiraju i rješavaju zločine iz mržnje. Države članice bi također trebale promicati siguran, uključiv i omogućavajući online i offline građanski prostor u kojem organizacije civilnog društva koje rade na području zločina iz mržnje mogu djelovati, osigurati odgovarajuću podršku i zaštitu od prijetnji i napada te financirati takve organizacije kako bi mogle pružiti podršku žrtvama, stoji zaključno.
