U zagrebačkoj Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića 3. travnja 2024. predstavljena je u izdanju Biblioteke Insula knjiga Kaj si betežen? Regionalna kulturno-antropološka studija o kulturi pijenja i alkoholizmu u Međimurju povjesničarke, etnologinje i kulturne antropologinje Blanke Lozić. Iscrpna studija donosi pregled društvenih faktora koji utječu na razvoj alkoholizma, s posebnim fokusom na prijelaz pun zamki s kulture pijenja na alkoholizam. O knjizi su uz autoricu govorili Ivan Pranjić, potpredsjednik ogranka Matice hrvatske u Čakovcu i pokretač Biblioteke Insula, Zoran Zoričić, psihijatar specijaliziran za ovisnosti te predsjednik Hrvatskog društva za ovisnosti i Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara, te Tihana Rubić, izvanredna profesorica na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta i ujedno mentorica diplomskog rada na kojemu se knjiga temelji, a susret je moderirala etnologinja i kulturna antropologinja Višnja Katalinić.
Predstavljanje je otvorio Ivan Pranjić pružanjem informacija o načinu izdavanja knjiga u Biblioteci Insula. Biblioteka većinom izdaje književna djela, a od 68 knjiga koliko je dosad izašlo, šest ih je bilo znanstvenih. Izdvojio je među ovima knjigu Kaj si betežen? kao ponajbolju zbog njezine izrazito dobre koncipiranosti, gotovo literarnog stila pisanja i zbog živosti koju knjizi donosi korištenje kajkavskog dijalekta u citiranju svjedočanstava. Tome je dodao da je knjiga u liječničkim i prosvjetarskim krugovima već prepoznata i prisutna.
Tihana Rubić pohvalila je interdisciplinarnost knjige i njezino spajanje medicine i kulturne antropologije koje je bilo potrebno kako bi se adekvatno prikazao prijelaz s kulture pijenja jedne zajednice, u ovom slučaju Međimurja, na alkoholizam kao širi fenomen. Ključan faktor u tom prijelazu jest permisivan odnos prema pijenju, tzv. mokra kultura, koja je plodan okvir za potencijalno ekstremne situacije. Naličje tog permisivnog odnosa nalazi se u licemjernosti društva prema konzumiranju alkohola jer se ritualno u svim, i naizgled benignim situacijama poput dječjih nogometnih utakmica, potiče pijenje, a onda se gotovo bez ikakve milosti osuđuje i odbacuje alkoholičara.
Poticanje na konzumiranje alkohola u vidu društvenog pritiska izraženo je naslovnom kajkavskom frazom ‘Kaj si betežen?’ čije je razvedenije značenje: ‘zar si bolestan pa zato ne možeš popiti s nama?’. Ne misli se pritom prvenstveno na fizičku bolest, nego na odstupanje od ‘zdrave’ norme koja samo pijenje smatra zdravim. Dakako da je ta norma za sve one koji odstupaju od nje opasna jer uključuje odvajanje od dominantne kulture, u ovom slučaju kulture krčmi i mačizma. Tome se pridodaje i različit stupanj pritiska kod tzv. bijelih i plavih ovratnika, kako ih autorica u knjizi zasebno kategorizira i analizira. Pritisci kulture pijenja jači su kod ‘plavih’ ovratnika, ili radničkog sloja, gdje je konzumiranje alkohola svojevrstan lijek za frustracije koje proizlaze iz društvenog položaja.
Rubić se osvrnula i na rodne uloge u kontekstu kulture pijenja i alkoholizma. Jedna uloga je ona muškarca kojeg se od rane dobi potiče na pijenje i razvijanje na taj način svoje muškosti, druga je ona žene koja bi, dok muškarac obilazi krčme, trebala ostati kod kuće i čuvati obitelj, a treća, iako bi ih se, naravno, moglo naći još, ona ugostiteljice u krčmama koja bi trebala privući što više klijenata i biti izložena čestim seksističkim ispadima.
Autorica Blanka Lozić kao motive za pisanje knjige navela je, na prvome mjestu, svog brata – kome je knjiga i posvećena – zbog kojega ju je, kako je kazala, radila punog srca. Izvanobiteljski povod bio je njezin rad u ugostiteljskim objektima u kojima se svakodnevno susretala s muškarcima koji su objekte posjećivali i sa ženama koje su u objekte dolazile najčešće kako bi svoje supruge zbrinule i odvele kući u alkoholiziranom stanju. Rad u objektima omogućio je autorici ne samo da dobije izravan uvid u međimursku kulturu pijenja nego i da kod ljudi stekne povjerenje ključno za skupljanje materijala za knjigu. Iako je zbog toga autorici bilo lakše prići ljudima, sa znanstvene strane donijelo je teškoće jer ju je emocionalno vezalo za teške osobne priče. Kao još jednu teškoću u izradi knjige Lozić je navela otpor sudionika izražen kroz pitanje ‘ako se meni obraćate za istraživanje, znači li to da i ja spadam među alkoholičare?’
Psihijatar Zoran Zoričić kazao je da su knjige poput Kaj si betežen? važne jer pijenju i alkoholizmu pristupaju iz fenomenologijske – kulturološke, sociološke itd. – perspektive, a ne puko medicinske. Isto tako, smatra da je u psihijatriji u terapiju potrebno uključiti sve dimenzije kako bi se od osobe koja ima problema s alkoholom učinilo psihički i socijalno bogatiju osobu nego kad je bila prije početka ovisnosti. Važnu ulogu u oporavku, prema Zoričiću, imaju klubovi liječenih alkoholičara kao mjesta solidarnosti i razumijevanja. Ono na čemu bi klubovi ipak dodatno trebali poraditi jest da u javnosti izvrše veći pritisak na permisivnost i licemjernost ovdašnje kulture pijenja.
