Asma Barlas: Razlikovanje između Kur’ana i naših tumačenja istog

  • EnglishEnglish
  • Foto: Ulises Mejias / Ithaca College

    Asma Barlas profesorica je emerita politike na koledžu Ithaca u New Yorku. Pisala je o hermeneutici Kur’ana, pravima muslimanki i zapadnom shvaćanju islama i muslimana; njezina najpoznatija knjiga je Believing Women in Islam: Unreading Patriarchal Interpretations of the Qur’an (Sveučilište Texas, 2002.; drugo izdanje, 2019.). Godine 2008. postala je prva muslimanka i nefilozofkinja koja drži Spinozinu katedru za filozofiju na Sveučilištu u Amsterdamu. Rođena je i odrasla u Pakistanu, a od 1983. živi u SAD-u, gdje je dobila politički azil. Ima doktorat iz međunarodnih studija, magisterij novinarstva te je bakalaureat engleske književnosti i filozofije.

    Pojam Boga, o kojem govori i sam Kur’an, te njegova naglašena “jednoća” u suri Al-Ikhlas, razlikuje se od ljudskog poimanja božanskog, koje je uvjetovano vremenom i prostorom u kojem je ovaj pojam izveden. Kako objašnjavate opise Boga u Kur’anu s obzirom na rod i jezik?

    Jezici su ljudska tvorevina i odražavaju ljudske predodžbe o rodu i ovdje želim naglasiti kako razumijem rod kao kulturno i simboličko značenje koje ljudska bića pripisuju biološkom spolu. No, nisu svi ljudi posvuda imali, ili imaju, pojam roda, niti svi jezici razlikuju spol, kod recimo, supružnika.

    Ne postoji korelacija između aluzija Kur’ana na Boga kao “on” na arapskom jeziku ili Božjeg “spola”. Zapravo, Kur’an vrlo jasno kaže da je Bog različit od svega što je stvoreno, i ne bismo trebali čak ni koristiti usporedbe za Boga. Međutim, kao što sam istaknula u nekim svojim radovima, muslimani brkaju označitelja (riječ “Bog”) sa označenim (Bog). Ali ova zbrka ima veze s urušavanjem jezika sa stvarnošću, a ne sa specifičnom koncepcijom roda per se.

    Ako se stvaranje značenja teksta, pa i onog književnog, dobiva kombinacijom iskustva čitanja te misli i ideja samog čitatelja koje on/ona unose u tekst, kako vidite komunikaciju i odnos čitatelja i svetog teksta? Koliko je bitno tko čita i kako se čita?

    Odnos između čitatelja i teksta ključan je za način na koji se tekst tumači budući da značenje možemo konstruirati samo na temelju onoga što znamo, što cijenimo, koje metode interpretacije preferiramo, našeg razumijevanja društvenih normi, naše prostranosti i tako dalje. Drugim riječima, ne postoji apsolutno ili krajnje “objektivno” čitanje teksta. Međutim, nažalost, postoji tendencija, osobito među religioznim ljudima, da misle da su značenja svetih tekstova transparentna i zauvijek nepromijenjiva. Zbog toga je važno ne brkati, na primjer, Kur’an s našim tumačenjima istog.

    U izvorima vjerskih zakona i moralnih uputa, hadis slijedi Kur’an te druge izvore kojima su se islamski pravnici okretali u potrazi za odgovorima. Tvrdite kako je Kur’an izričito jasan o jednakosti žena i muškaraca. Mislite li da tumačenje hadisa, s obzirom na njegov različit sadržaj i vrste, odražava tu jednakost?

    Ne, hadis ne odražava stav Kur’ana o ontičkoj jednakosti ljudskih bića, koja, prema Kur’anu, proizlazi iz činjenice da je Bog oboje stvorio od istog jastva, učinio ih oboje Božjim namjesnicima na zemlji, a također i međusobnim vodičima ili awliyama. Osjećam da je muslimanska metodologija izokrenula odnos između Božje riječi i ljudskih riječi korištenjem hadisa za tumačenje Kur’ana umjesto korištenja Kur’ana za donošenje odluke o autentičnosti nekog hadisa.

    Smatram da su teme u radu koji je nastao kao rezultat dijaloga s Margot Badran vrlo suvremene, u kojem obje pristupate temi pod istim naslovom Engaging Islamic Feminism, (op. prev. Uključivanje islamskog feminizma), iako sasvim drugačije. U svom ste radu izjavili da ste zabrinuti u kojoj je mjeri feminizam kao diskurs isključio mogućnost teoretiziranja rodne ravnopravnosti unutar alternativnih paradigmi. Sada, 15 godina nakon objavljivanja, pozivajući se na vlastite stavove, mislite li još uvijek da cilj izgradnje solidarnosti s muslimankama, koje predstavljaju pluralističku i nadasve raznoliku skupinu zajedno sa svim specifičnostima njihovih pokreta, zahtijeva više od zajedničkog feminističkog diskursa?

    Ženski pokreti, kao što ste primijetili, raznoliki su i višestruki kao i feminizmi, iako neki ljudi govore o feminizmu. Što se tiče solidarnosti, u pravom smislu, to znači priznavati prava ljudi na njihova uvjerenja, a opet pokušati pronaći istovjetnosti kojima se može težiti u općem interesu. Međutim, to je lakše reći nego učiniti budući da solidarnost zahtijeva određeno jedinstvo vizije, a sama pluralnost interesa to čini izazovom. Unatoč tome, učinkoviti društveni aktivisti ne dopuštaju da ih razlike odvrate od pokušaja izgradnje širokih koalicija.

    Poštujući pluralitet abrahamske tradicije i specifičnosti svake od religija unutar nje, gdje vidite sjecište međureligijske teologije i čitanja svetih tekstova? Što se može dobiti suradnjom i dijalogom s drugim vjernicama u kontekstu patrijarhalne egzegeze svetih tekstova?

    Nisam se bavila međureligijskim radom, pa ne mogu sa pozicije znanja komentirati sjecišta teologije i svetih tekstova. Ali, napravila sam kratko usporedno čitanje poslanika Abrahama koji je skoro žrtvovao svog sina u Kur’anu i Bibliji kako bih dokazala da se verzija iz Kur’ana može čitati kao antipatrijarhalna parabola, za razliku od one u Biblije. To je tako jer, u Kur’anu, Abraham govori svom sinu o viziji koju je imao da žrtvuje sina i tek nakon što sin pristane da bude žrtvovan ako je to Božja volja, i otac i sin nastavljaju dalje. Meni to sugerira da Božja vladavina nadjačava patrijarhalna prava i autoritet. U Bibliji, naravno, Izak ne zna za očevu namjeru da ga žrtvuje. Međutim, obje priče mogu mnogo naučiti one koji vjeruju u njihove svete tekstove.

    Komentiraj

    Unesite svoj komentar
    Unesite svoje ime