Tribinom ”Romi – jedinstveni i inspirativni” održanom 24. svibnja 2022. godine u Romskom edukacijsko-kulturnom centru u Zagrebu Savez Roma u Republici Hrvatskoj ”KALI SARA” uključio se u obilježavanje Svjetskog dana kulturne raznolikosti za dijalog i razvoj.
Ovaj je dan UNESCO proglasio 2002. godine i od tada se obilježava diljem svijeta 21. svibnja svake godine. Njegov je cilj podsjetiti stanovnike svih država da je raznolikost naroda i njihovih kultura jedinstveno kulturno bogatstvo, ali i zajednička baština čovječanstva. Stoga je potrebno njegovati te raznolikosti u duhu znatiželje, dijaloga i uzajamnog poštivanja. Ministarstvo kulture i medija RH promiče i zaštićuje kulturne raznolikosti postavljajući ovaj čimbenik istinskog održivog razvitka društva jednim od osnovnih ciljeva hrvatske kulturne politike.
U tom smislu romska je kultura sveprisutna u povijesnom razvoju svjetske kulture. Njezin je utjecaj ostavio trag u kulturama zemalja u kojima su Romi živjeli i stvarali, nikada ne autorizirajući svoja djela već pokazujući visoki stupanj nesebičnosti i kozmopolitizma. Njihov je jezik upravo zbog migracija i života u gotovo svim europskim zemljama pa i na području sjeverne i južne Amerike obogaćen posuđenicama i različitim varijantama izgovora, što danas predstavlja sveukupnost od 40 dijalekata romskog jezika romani ćhiba. Upravo je jeziku, kao osnovnom kriteriju kulturne raznolikosti, posvećen prvi dio tribine u kojoj su sudjelovali Veljko Kajtazi, saborski zastupnik i književnik koji u svom stvaralačkom opusu ima više od 35 izdanja, Ivona Beus Richembergh, koordinatorica Romskog edukacijsko-kulturnog centra, i ja osobno, kao urednica i publicistica.
”KALI SARA” i njen tadašnji predsjednik Veljko Kajtazi na samim počecima svoga rada prije gotovo 15 godina prepoznali su važnost romskog jezika i obrazovanja za očuvanje identiteta romskog naroda i tome posvetili glavninu svoga djelovanja. S objavom prvog Romsko-hrvatskog i hrvatsko romskog rječnika na dan 5. studeni 2008. godine, a čiji je autor upravo Kajtazi, krenula je nezaustavljiva lavina događanja vezanih uz romski jezik i njegovu standardizaciju. Nakon Povelje i Deklaracije o romskom jeziku, 5. studenog 2009. godine u Zagrebu je po prvi puta obilježen Svjetski dan romskog jezika koji je danas jedan od tri nacionalna romska praznika. Ovaj je dan 2012. godine priznao Hrvatski sabor, a 2015. godine UNESCO ga je proglasio nematerijalnom svjetskom baštinom. Svake godine na Međunarodnom simpoziju o romskom jeziku znanstvenici, jezikoslovci, lingvisti, profesori, novinari, publicisti, književnici i drugi ugledni i stručni Romi i Romkinje iz brojnih zemalja svijeta radili su na standardizaciji i oživljavanju ovog jezika vezano uz njegovu uporabu u obitelji, u institucijama, u informatičkoj tehnologiji, na pronalaženju adekvatnog pojma za definiranje genocida počinjenog nad romskim narodom za vrijeme Drugog svjetskog rata – samudaripen, na utjecaju i evidentiranju promjena u romskom jeziku s obzirom na povijesne migracije te naglaskom na migracije tijekom 20. stoljeća. Sva objavljena izdanja, od rječnika i gramatike do stručnih zbornika s objedinjenim znanstvenim radovima vezanim uz jezik, nalaze se u fondu književne građe u Središnjoj knjižnici Roma u Zagrebu.
Drugi dio tribine posvećen je doprinosu i utjecaju romske kulture na svjetsku kulturu. Publici smo kolegica Ivona Beus Richembergh i moja malenkost iznijele kratki pregled nekih od najvećih i najpoznatijih tragova romske kulture i umjetnika u svjetskoj kulturnoj baštini u svim granama kulturne djelatnosti, a što je izazvalo veliki interes publike. U filmskoj kulturi Romi su prisutni još od doba nijemog filma, a upravo je Charlie Chaplin, kao jedna od najkreativnijih i najutjecajnijih osoba u eri nijemog filma, bio Rom. U svojim je filmovima bio u ulozi glumca, režisera, scenarista, producenta i kompozitora glazbe. Život Roma u Zagrebu inspirirao je i Franju Ledića, jednog od prvih istaknutih hrvatskih filmskih autora, da snimi materijale od kojih je 1927. godine napravio film Ciganin, Hajduk, Brnja, Ajvanar. Romi, Romkinje i njihov nomadski život su kao inspiracija prisutni na brojnim umjetničkim platnima najpoznatijih slikara svijeta poput Vincenta van Gogha, Carvaggia, Raimunda de Madrazoa y Garreta, Fransa Halsa i Augusta von Pettenkofena, a mnoge zbirke nalaze se među umjetničkim zbirkama muzeja Louvre i Prado. Godine 2019. posjetitelji izložbe Mersada Berbera, jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih umjetnika 20. stoljeća, postavljene u Zagrebu u Klovićevim dvorima mogli su vidjeti da je Rom Berisha jedan od glavnih likova koji se u Berberovom slikarstvu pojavljuje kroz različite motive – nišane, konje, aktove, te je jedan od glavnih junaka njegovog ciklusa Kronika o Sarajevu. Također, jedan od najplodnijih umjetnika u povijesti, slikar, grafičar, kipar, keramičar i scenograf Pablo Picasso bio je također romske nacionalnosti.
Španjolski ples flamenco, koji je 2010. godine UNESCO proglasio nematerijalnom svjetskom baštinom, izvorno također dolazi od andaluzijskih Roma koji su dugo godina kao potpuno obespravljeni dio španjolskog društva trpjeli glad, siromaštvo i poniženja iz čega je proizišao poseban odnos prema glazbi i plesu koji im je omogućio odmak od turobne realnosti, pružio utjehu i postao način za ostvarenje socijalnih kontakata s drugima. Doprinos Roma svjetskoj glazbenoj umjetnosti nepresušna je tema jer gotovo da ne postoji vrsta glazbe u kojoj nisu ostavili svoj utjecaj, od jazza do etno glazbe. Malo je poznato da su i tamburicu koja se danas povezuje sa Slavonijom donijeli upravo štitarski Romi. Romsko kazalište Pralipe osnovano 80-ih godina prošlog stoljeća u Makedoniji bilo je jedno od prvih i najboljih svjetskih ”fizičkih kazališta” u kojem se njegovala ritualna forma izražavanja i komunikacije, pokret, krik i zvuk kao važan dio glume. Osnovao ga je režiser Rahim Burhan, a u njemu je svoju karijeru započeo i romski glumac Neđo Osman koji danas sa svojom suprugom, glumicom Nadom Kokotović ima kazališnu kuću u Njemačkoj. Romske nacionalnosti bile su i svjetske glumačke legende Yul Briner i Michael Cain.
Osim što su likovi Roma i Romkinja bili izvor inspiracije mnogim književnicima za kreiranje likova u njihovim romanima i dramama, poput lika Esmeralde iz legendarnog romana Victora Hugoa Zvonar crkve Notre Dame, ili uloge Carmen u noveli Prospera Merimeea uglazbljenoj u Bizetovoj operi Carmen, nakon Drugog svjetskog rata bilježimo razvoj pisane književnosti romskih autora, pjesnika i pisaca među kojima je i veliki broj žena.
Prošle 2021. godine Savez Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA“ uključio se u Godinu čitanja koju je proglasilo Ministarstvo kulture i medija objavom dva književna djela – autobiografijom Veljka Kajtazija Snovi jednog Roma i zbirkom narativno-novinarskih priča Romanipe – Iz sjene na svjetlo. U njima Romi kao autori progovaraju sami za sebe, u svoje ime kako je jedino i moguće, opisujući kroz različiti književni sadržaj sveukupni romski identitet i duh objedinjen pojmom romanipe.
Danas u svijetu kulture i umjetnosti Romi i Romkinje mlađe generacije svojim radovima i umjetničkim ostvarenjima aktivno razvijaju suvremenu romsku umjetnost u kojoj oni artikuliraju vlastite svjetonazore, ističu slojevitost radne i rodne nepravde s kojom se još uvijek susreću diljem svijeta. Stoga smo Beus i ja predstavljanje sveukupnog doprinosa romske kulture svjetskoj kulturi završile upravo s poznatom bosanskohercegovačkom umjetnicom Selmom Selman koja svojim performansima štiti i osnažuje žene doprinoseći emancipaciji svih potlačenih žena te pružajući politički otpor svim uzrocima potlačenosti, od siromaštva, rodne neravnopravnosti i ratova do migrantskih i ekoloških kriza.
Usmenoj književnosti kao dijelu autohtone romske kulture kojom su dominirale romske priče, legende i bajke posvećen je treći dio tribine. U ovima je djelima prisutna i povezanost Roma s pradomovinom Indijom u kojoj su takozvani eruditi (učeni ljudi) sve pamtili i pripovijedali, a zapisivanje se smatralo sramotom. Za vrijeme Osmanskog carstva, kada je najveći broj Roma došao na prostor zemalja u regiji, pisana književnost također nije bila dozvoljena što je rezultiralo procvatom usmene romske književnosti. Kroz patrijarhalni društveni oblik života u mahalama usmena književnost je mijenjala svoj oblik, a nakon toga u razdoblju Drugog svjetskog rata i industrijalizacije nakon rata ona gubi na važnosti, ali se pojavljuju prva pisana književna djela, najprije poetska, a zatim i prozna, potaknuta kolektivnim traumama romskog naroda proživljenih tijekom Drugog svjetskog rata.
Iz knjige Romske bajke koju je priredio romski književnik i sakupljač narodne baštine Alija Krasnići pročitala sam bajku Sudbina u kojoj do izražaja dolazi svijest o dualnosti i istovremenom postojanju dobra i zla u svemu što se događa, a što je simbolično izraženo i kroz karakterističan romski kotač koji, pored toga što simbolizira vječno kretanje, predstavlja i kotač života u kojem se neprekidno izmjenjuju godišnja doba, dan i noć, dobro i zlo. Iz knjige Romske poslovice koju su priredili Veljko Kajtazi i Marcel Courthiade izabrane poslovice pročitane su na hrvatskom, ali i na romskom jeziku na oduševljenje publike među kojom su mnogi po prvi puta čuli ovaj jezik. Izabrane poslovice o obitelji, obiteljskoj časti, bračnim drugovima i djeci, o prijateljstvu i ljubavi, o odnosu Roma i neroma, nomadskom načinu života i romskom jeziku obuhvatile su skup vrijednosti i društvenih pravila koje čine romanipe, a dodatna pojašnjenja i njihovu uporabu u svakodnevnom životu svakog Roma i Romkinje istaknuo je u razgovoru s publikom Veljko Kajtazi.
Tribina je simbolično završila poslovicom Naš je jezik naša moć, povezujući na taj način upravo romani ćhib kao temelj identiteta romskog naroda s kojim je i započela prva tematska cjelina ove tribine.
Izuzetno mi je drago da se romska zajednica uključila u obilježavanje Svjetskog dana raznolikosti kultura jer i sami Romi nedovoljno znaju o bogatstvu i raznolikosti svoje kulture pa je uvijek dobro o tome pričati, učiti i prepoznavati je. S tribinom koju tim povodom organizira Savez Roma ”KALI SARA” upoznao sam svoje saborske kolegice i kolege i pozvao ih da prisustvuju, a vjerujem da će iduće godine interes biti još i veći jer ćemo u događanja povodom ovog dana pozvati neke od eminentnih romskih umjetnika i kulturnih djelatnika, glumaca, književnika ili glazbenika, a zasigurno ih imamo i možemo biti ponosni na njihovo stvaralaštvo. Među svjetski poznatim umjetnicima ima zaista mnogo Roma i Romkinja, međutim mnogi od njih se nisu deklarirali kao Romi, a mi među sobom znamo za njihovo romsko porijeklo. Navest ću primjer Elvisa Presleya čija boja kože i način odijevanja možda nisu ukazivali na pripadnost romskom narodu, ali glazbeni talent i glas zasigurno jesu. Ponekad u razgovoru znam reći kako Bog Romima nije dodijelio zemlju ili neko drugo bogatstvo, ali sluhom, glasom i ritmom obilno ih je nagradio, a ova večerašnja tribina je to i pokazala, komentirao je Veljko Kajtazi na kraju tribine u kojoj je i sam aktivno sudjelovao.
Uz ugodno druženje u prostorima Romskog edukacijsko-kulturnog centra i dvorišta zadovoljna publika zaključila je da će s nestrpljenjem očekivati sljedeću tribinu o romskoj kulturi i baštini kao redovito druženje u sklopu Svjetskog dana kulturne raznolikosti za dijalog i razvoj.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
