Najnoviji podaci UN-ove agencije za izbjeglice navode da je više od 2,5 milijuna izbjeglica napustilo Ukrajinu od početka rata. U tijeku su dogovori i koordinacija europskih zemalja oko prihvata izbjeglica, a ovih je dana po prvi put na razini EU-a aktivirana direktiva kojom se izbjeglicama omogućava mehanizam privremene zaštite.
Odluku o uvođenju privremene zaštite za izbjeglice prihvatila je i Vlada RH. Tom je prilikom ministar unutarnjih poslova Davor Božinović poručio da je namjera da se svi ljudi što brže i jednostavnije zbrinu i integriraju u hrvatsku društvenu zajednicu, a na nama je da im omogućimo sve što je potrebno. Spomenuto se, naravno, odnosi samo na izbjeglice iz Ukrajine.
Tako su i u Poljskoj ovih tjedana brzo postavljeni prihvatni centri za izbjeglice iz Ukrajine, dok paralelno traje pobuna izbjeglica i migranta iz bliskoistočnih zemalja koji se nalaze u detencijskim centrima u toj zemlji. U detencijskim centrima diljem Poljske već mjesecima traju prosvjedne akcije jer su ljudi u njima zatočeni i lišeni najosnovnijih prava, bez informacija o postupku (traženja) azila.
I u Mađarskoj se prema izbjeglicama iz Ukrajine postupa drugačije u odnosu na dosadašnju praksu, pa su tako izbjeglice iz Ukrajine izostavljene iz strogih mađarskih zakona o azilu i mogu dobiti privremenu zaštitu. Svatko tko bježi iz Ukrajine naći će prijatelja u mađarskoj državi, poručio je u naglom obratu premijer Viktor Orbán, koji je do jučer bio gorljivi progonitelj izbjeglica s Bliskog istoka i iz afričkih zemalja.
Europskim političarima najednom su puna usta brige za izbjeglice, a do jučer su nas zastrašivali izbjegličkim valovima i hordama migranata koji napadaju granice.
Ako su naši, onda može
Bugarski premijer Kiril Petkov ogolio je srž stvari kad je poručio kako izbjeglice iz Ukrajine nisu izbjeglice na koje smo navikli. Ti ljudi su Europljani… Ovi ljudi su inteligentni, oni su obrazovani. Ovo nije izbjeglički val na koji smo navikli, ljudi za koje nismo bili sigurni u njihov identitet, ljudi nejasne prošlosti, koji su mogli biti čak i teroristi, kazao je Petkov.
Da se ne radi o Petkovom izoliranom mišljenju i da takva promišljanja oblikuju trenutnu europsku praksu prema izbjeglicama, jasno pokazuje situacija na terenu.
Kako je sve više ljudi bježalo iz Ukrajine, tako su se povećavala i svjedočanstava o nejednakom tretmanu svih koji nisu bijeli Ukrajinci, od građana Indije i Maroka do onih iz Egipta i Nigerije. Nigerijska vlada osudila je nedavno postupanje prema tisućama nigerijskih studenata i građana koji bježe od rata, a suočavaju se s diskriminacijom od strane sigurnosnih dužnosnika i mnogima je odbijen ulazak u susjedne zemlje.
Prema Irish Timesu, procjenjuje se da je oko 20 posto ukrajinskih studenata i studentica iz afričkih zemalja — Maroko, Nigerija i Egipat među deset su vodećih zemalja kad su u pitanju strani studenti u Ukrajini. Od početka rata na društvenim se mrežama šire snimke i svjedočanstva o diskriminaciji prema ljudima iz afričkih zemalja koji pokušavaju pobjeći iz Ukrajine. Među ostalim, brojni su videozapisi i pisana svjedočanstva objavljena pod heštegom #AfricansinUkraine. Na nekima od njih može se vidjeti studente iz afričkih zemalja koji su zaustavljeni pri ukrcaju na vlakove kako bi se napravilo mjesta za Ukrajince.
Ksenofobija se jasno osjeti i u medijskom izvještavanju o Ukrajini, pa se tako novinari i komentatori ne libe naglašavati bijela lica Ukrajinaca, pričati o kulturnom pobratimstvu u europskom sokaku (a pritom najednom otkazivati sve što ima ikakve veze s ruskom kulturom). Izbjeglicama i migrantima iz drugih dijelova svijeta još se jednom šalje jasna poruka da su njihovi životi naprosto – manje vrijedni. Neka ih odu živjeti negdje drugdje, a ako nemaju gdje otići (čak i ako je razlog tome i europska politika), to nas se, izgleda, ne tiče.
Kad se čovjek malo okrene oko sebe, strahovanje zbog toga što će još iznjedriti ovaj ludi rat posve je opravdano. S jedne je strane osokoljeni Putin koji laprda o “genocidu” kao opravdanju za agresiju na Ukrajinu i razbacuje se usporedbama s holokaustom, a s druge Europa koja niže svoje standardne dvostruke standarde, čime samo još jače cementira diskriminaciju, nasilje i podjele.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
