Među novim izazovima koje je pandemija virusa Covid 19 donijela u naše živote svakako su najočitiji oni koji definiraju međuljudske odnose s obzirom da je čovjek društveno biće te mu je socijalizacija neophoda. Brojne restrikcije odnose se upravo na nemogućnost održavanja i njegovanja međusobnih odnosa u kojima i zbog kojih ljudi žive.
Temu međuljudskih odosa, koji nas jedne s drugima čine ‘bližnjima’, otvorio je davne 1968. godine Fred Rogers u televizijskoj emisiji Susjedstvo gospodina Rogersa i njome se bavio 33 godine, sve do svoje smrti. Dr. Fred Rogers je svaku epizodu spomenute emisije započinjao pjevajući uvijek istu pjesmicu Želiš li biti moj susjed, a koja je postala prepoznatljiva diljem Amerike kao inačica njegova lika i djela. Skinuo bi zatim sako i odjenuo vestu, koju je tijekom godina mijenjao, ali svaku od njih isplela je njegova majka. Nakon toga izuo bi cipele i obuo tenisice čime je želio dodatno naglasiti opušteniju i manje formalnu atmosferu te isti takav pristup raznim temama o kojima je govorio u emisiji. Ponekad je sjedio za klavirom i govorio direktno u kameru ono što mu je baš tog trenutka palo na pamet, nerijetko otvarajući one teme koje bi se u društvu okarakterizirale teškima.
Tako se u Susjedstvu gospodina Rogersa razgovaralo, primjerice, o rasizmu, ratnim sukobima, razvodu i smrti – o svemu onome što djeca prije ili poslije vide i osjete, ali, nažalost, ne razumiju te nemaju potporu i vodstvo odraslih koje im je potrebno za razumijevanje i lakše emocionalno proživljavanje istog.
Rogers je bio posebno prepoznatljiv po tome što je naglašavao da je svatko jedinstven i poseban te da se ljubav i prihvaćanje ne moraju zaslužiti izgledom, talentima i rezultatima. U emisiji su mu gosti bila djeca, a ponekad i roditelji, U izražavanju i razgovoru koristio se i prepoznatljivim, uvijek istim lutkama koje su se navlačile na ruku (tzv. zijevalice) jer je već pedesetih godina prošlog stoljeća, prije nego što su to potvrdile znanstvene studije koje su slijedile u kasnijim godinama, shvatio da djeca često lakše otvoreno razgovaraju s lutkom nego s odraslom osobom. Ova je spoznaja, primjerice potvrđena i u dokumentarnom filmu Život, animiran iz 2016. godine, a koji govori o obitelji Suskind i autizmu pa u tom kontekstu i o lutki koju je otac koristio kako bi započeo razgovor sa sinom koji ima autizam.
Nadaleko poznata bila je Rogersova rečenica: Sviđaš mi se upravo takav/takva kakav/kakva jesi, koja je zasigurno mnogo značila djeci. Emisija je snimana od 1968. do 2001. godine, a reprize su se prikazivale sve do 2008. godine. Producirano je ukupno 895 epizoda.
Fred Rogers ciljano je izabrao televiziju kao medij na kojem će raditi, kako je rekao jedan od svojih najvažnijih poslova, a to je pomaganje djeci da prođu kroz neke od teških promjena u životu. Nije se slagao s površnošću koja je bila prisutna u televizijskim emisijama za djecu kao ni s činjenicom da se komedija temeljila na burlesci kojoj je zaštitni znak bilo bacanje pita u nečije lice. Rogers je bio skroman, blag i pristupačan, i za djecu i za odrasle. Suprotno tadašnjim običajima, prema djeci se nije postavljao pokroviteljski, niti im se obraćao svisoka, a zahvaljujući takvom pristupu s godinama je stekao kultni status i gotovo besprijekoran imidž. Njegov pristup svim temama, a time i njegov urednički pristup u emisiji, temeljio se na teološkoj izobrazbi, naime, on je završio teologiju i bio zaređen za prezbiterijanskog pastora. Odmaknuvši se od propovjedničke forme, činjenicu da su svi ljudi Božja djeca i da samim svojim postojanjem već imaju vrijednost, tumačio je djeci na prihvatljiv i razumljiv način koji nije uključivao teološki riječnik.
Naslov koji je izabrao za svoju emisiju u sebi je također nosio simboliku jer sam engleski pojam ”neighbor” može značiti ‘susjed’ ili ‘bližnji’. Pažljivo je birao scenografiju za emisiju koja nije bila ni skupa, ni pretjerana, a nisu se izvodili nikakvi skečevi ni grimase. Na snimanju u studiju vladalo je ozračje tolerancije prema svim ljudima, uključujući i one koji su bili drugačije spolne orijentacije. Tako je i François Clemmons, koji je bio dio produkcijske ekipe u jednoj od zajedničkih emisija s Rogersom poslužio kao izvrstan primjer za korištenje televizije u borbi protiv rasizma. Rogers i Clemmons sjedili su jedan pored drugoga i svoje noge hladili u istom lavoru čime su željeli poslati suptilnu poruku onima koji su se u to vrijeme žestoko protivili dolasku Afroamerikanaca na javne bazene.
Godine 2019. o Fredu Rogersu i njegovoj emisiji Prekrasan dan u susjedstvu snimljen je igrani film koji je režirala Marielle Heller, a glavnu ulogu glumi Tom Hanks.
Za kraj ovog teksta evo i jednog citata koji se nalazi među brojnim citatima Freda Rogersa i dan danas dostupnih na internetu: Kao ljudska bića mi imamo životni zadatak pomoći svima oko sebe da shvate kako je svatko od nas izniman i vrijedan, da svatko od nas ima u sebi nešto posebno i uvijek će to imati, nešto jedinstveno za sva vremena. Naš je zadatak poticati jedni druge da otkrivamo tu jedinstvenost i da pronađemo način na koji će se ona u nama razvijati.
