Dana 11. listopada ove godine Stjepan Mesić, bivši predsjednik Republike Hrvatske posjetio je lokalitet Uštica. Zajedno sa saborskim zastupnikom Veljkom Kajtazijem i kustosicom Dunjom Jakopović razgledao je Romski memorijalni centar Uštica, jedinstveni muzejski prostor u svijetu posvećen genocidu nad Romima za vrijeme Drugog svjetskog rata. Obišli su Zid boli, spomen obilježje u izgradnji, na kojem će biti uklesana imena Roma ubijenih u logoru Jasenovac.
Izgradnjom Memorijalnog centra Uštica na dostojanstven je način obilježeno mjesto stradanja Roma i priznat Samudaripen koji je dugo predstavljao zanemaren dio stvarnosti, o njemu se nedovoljno znanstveno istraživalo, podučavalo u školama te progovaralo i isticalo u javnosti.
Mesić je pozdravio ideju kojom se teži da Romski memorijalni centar postane mjesto susreta svih onih koji žele odati počast žrtvama Drugog svjetskog rata i nastaviti dijalog o ovoj temi, bez obzira na nacionalnu pripadnost. Sa saborskim zastupnikom razgovarao je o budućim planovima i projektima te mu zahvalio na angažmanu vezanom uz izgradnju Romskog memorijalnog centra. Osudio je zločine počinjene od strane NDH, ali i svaku negaciju i relativizaciju zločina, a žrtvama je odao počast polaganjem vijenca na Spomen-ploču na Romskom groblju Uštica.
Terora za vrijeme Drugog svjetskog rata Mesić se jako dobro sjeća, a kad je počeo rat imao je sedam godina. Istaknuo je kako su u logor Jasenovac ljudi odvođeni samo zato što su bili “krive” nacionalne pripadnosti ili vjere, i apsolutna većina bili su civili. Prisjetio se kako su u njegovoj rodnoj Orahovici ustaše ubili Židove, Srbe i sve Rome. Osuđujući zločine te uz jasnu poruku protiv zaborava žrtava genocida, prisjetio se i stradalih članova obitelji.
Kako mu je obitelj bila partizanska, pred Nijemcima je s bratom, sestrom i pomajkom bježao iz rodne Slavonije u Mađarsku. Kao dječak je izgubio majku, tri su mu strica poginula kao partizani, a baku i djeda ubili su ustaše. Djed Ivan, jedna od prvih žrtava ustaškog terora u Orahovici, ubijen je jer je bio član Hrvatske seljačke stranke, a baku Mariju ustaše su streljale u dvorištu na samom kraju rata, 1945. godine.
Na čelu dvije države
Stjepan Mesić obnašao je brojne političke funkcije. Bio je na čelu Jugoslavije kao posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ, a nakon prvih višestranačkih izbora u svibnju 1990. imenovan je za premijera Hrvatske. Nadalje, bio je predsjednik hrvatskog Sabora te je u dva mandata, od 2000. do 2010. godine, obnašao dužnost Predsjednika Republike Hrvatske.
U politički život ulazi 1965. kad je izabran za zastupnika u Saboru Socijalističke Republike Hrvatske. Godine 1966. bio je izabran u Općinsko vijeće Orahovice kao neovisni građanin, a godinu dana kasnije postao je i gradonačelnik svog rodnog grada.
Početkom 70-ih godina podržao je Hrvatsko proljeće zbog čega je i optužen, a kao član Masovnog pokreta (MASPOK) koji je bio protiv unitarizma s idejom reformiranja gospodarskog, kulturnog i političkog života u smislu jačanja i slobodnijeg isticanja nacionalnog hrvatskog identiteta, osuđen je na godinu dana zatvora te je zatvorsku kaznu odslužio u Staroj Gradiški. Ispričao je kako je tamo spavao na istom krevetu kao i stanoviti Jozo Vulić, čovjek koji je u Orahovici, na kraju rata, kao ustaša, pobio neke ljude iz osvete, među kojima je bila i Mesićeva baka Marija.
Tijekom svog predsjedničkog mandata umirovio je jedanaest generala Hrvatske vojske, koji su početkom dvijetisućitih zaprijetili vojnim udarom te se zalagao za to da Hrvatska postane članica NATO-a i Europske unije.
Clark Gable iz Orahovice
Stjepan Mesić školovao se u Osijeku i u Požegi, a na Sveučilištu u Zagrebu diplomirao je pravo. Tijekom školovanja, sport je bio važan dio njegovog života, a sve do odlaska u Zagreb na studije bavio se rukometom. Kao „požeški đak“ osobito se isticao u rukometu te bio član požeškog ukometnog kluba Jedinstvo, osnovanog odmah nakon Drugog svjetskog rata, 1946. godine. Bavio se i boksom.
Tijekom studija okušao se kao glumac. Glumio je ustašu u jugoslavenskoj ratnoj drami Branka Bauera “Ne okreći se, sine” iz 1956. godine. Zbog zalizane kose i brkova “na penkalu” još u mladosti je dobio nadimak Clark Gable. Gotovo pola stoljeća poslije, ponovno se okušao u glumi, u komediji „Visoka modna napetost” redatelja Filipa Šovagovića, u kojoj glumi predsjednika koji je zbog pritiska javnosti pobjegao na otok.
Zbog svoje britkosti i duhovitosti, majstorskog “slikovitog izražavanja” putem aforizama i viceva, bio je popularan u javnosti, rekla bih da je među najpopularnijim hrvatskim političarima unatrag trideset godina.
