Ceija Stojka bila je austrijsko romska književnica, slikarica i glazbenica. Na austrijskoj sceni pojavljuje se tek od 1980. godine. Bila je žena koja je rušila tabue u vlastitoj zajednici, vođena važnošću upoznavanja javnosti s progonima Romi koji su uz Židove bili velikim broje žrtve holokausta.
Stojka je rođena na današnji dan u Austriji, u Štajerskoj 1933. godine, kao peto od šestero djece, a dvojica njezine braće, Karl “Karli” Stojka i Johann “Mongo” Stojka, također su bili književnici i glazbenici. Obitelj Stojka bili su trgovci konjima čija je karavana zime provodila u Beču, a ljeti putujući austrijskim selima. Stojka je kao djevojčica zajedno s majkom i četvoricom braće preživjela holokaust u koncentracijskim logorima Auschwitz, Ravensbruck i Bergen-Belsen. Otac i najmlađi brat umrli su u logorima.
Slikanjem se počela baviti tek u svojim pedesetima. Kroz slike se prisjećala vremena provedenog u koncentracijskim logorima te kroz samo iskustvo slikanja prihvaćala je svoje romsko nasljeđe i oslobađala se traumatsko sjećanja. 1992. godine postala je austrijska glasnogovornica za priznavanje genocida nad Romima i Sinti, uz glas u borbi protiv diskriminacije koju Romi i dalje trpe u cijeloj Europi. Umrla je u Beču 2013. u 79. godini.
Zagrebačkim ljubiteljima umjetnosti predstavljena je njezina izložba Rekvijem za Auschwitz 2018. godine u sklopu Festivala tolerancije-JFF Zagreb. Tada su crteži i slike posuđene iz berlinske galerije Kai Dikhas kojoj je u fokusu promocija umjetnosti umjetnika i umjetnica romskog podrijetla. Njezin umjetnički voditelj, Moritz Pankok, tada je u katalogu izložbe naglasio kako je Ceija Stojka rođena u jednoj od najuglednijih obitelji austrijskih i mađarskih Lovara Roma, koja uključuje glazbenike poput Munga Stojke, slavnog u 1960-ima i 70-ima, iznimnog jazz gitarista, Harry Stojke, koji je obišao cijeli svijet sa svojima glazbenim sastavima, ili slikara i Ceijinog brata, prof. Karla Stojke, Ceija Stojka našla se u središtu velike, kreativne i slavne obitelji, čije članove je nebrojeni broj puta ugošćivala i okupljala u svom domu u Keisserstrasse u Beču.
Trg Ceije Stojke nalazi se u 7. okrugu u Beču u kojem je ova romska umjetnica preminula 2013. godine u 79. godini života. Autorica ja tri autobiografije, a našla se i u dokumentarnim filmovima Karin Berger koja je i urednica nekoliko Stojkinih knjiga. Stojka je izdala i CD s pjesmama Roma Lovara pod nazivom Me Diklem Suno (Sanjala sam). Njezin umjetnički rad nudi priče i vizualni prikaz traume kao novog sredstva za suočavanje sa prošlošću, a sve u svrhu smislenog dijaloga u borbi protiv diskriminacije i antiromizma u današnjoj Europi.
Bojim se da Europa zaboravlja svoju prošlost i da Auschwitz samo spava. Antiromske prijetnje, politike i postupci jako me zabrinjavaju i rastužuju (…) Ako se svijet sada ne promijeni, ako svijet ne otvori svoja vrata i prozore, ako ne izgradi mir, istinski mir, tako da moji praunuci imaju priliku živjeti na ovom svijetu, onda ne mogu objasniti zašto sam preživjela Auschwitz, Bergen-Belsen i Ravensbruck.
