U jednom od prethodnih tekstova pisanih u sklopukampanje #ostanidoma spomenuli smo četvero mladih pripadnika romske nacionalnosti iz Srbije koji su osnovali udrugu Romani Asvin. Oni su, naime, na vlastitoj koži osjetili težinu diskriminacije pa su organizaciju osmislili kao sigurnu luku za sve mlade Rome i Romkinje koji se tijekom obrazovanja ili zaposlenja susretnu s istim problemom, osiguravajući im mentorske grupe i poduke.
Andrijana Mikulović i Goran Petrović jedni su od osnivača i članova tima, a ovdje vam u nastavku prenosimo kako samoizolacija utječe na njihove živote te život njihove zajednice, što im najviše nedostaje te čemu se najviše vesele nakon što ova situacija završi.
Trenutna svakodnevica Andrijane Mikulović razlikuje od uobičajene budući da je mnogo vremena provodila izvan kuće, na seminarima, fakultetu ili u gradu s dečkom. No, bez obzira na okolnosti uvijek je pronalazila vrijeme da se bavi onime što ju zanima, a tijekom samoizolacije ima priliku tome se još i više posvetiti.
Uvijek sam imala vremena da ostvarim ono što želim bez obzira na okolnosti tako da ovo vrijeme u samoizolaciji provodim radeći ono što sam i ranije samo što sada za to imam više vremena.
Njezina velika strast je čitanje pa većinu dana provodi uživajući u knjigama koje na njezinoj polici stoje nepročitane.
S obzirom na to da mi je san jednog dana imati svoju kućnu biblioteku, kupujem knjige kad god za to imam prilike. Tako da trenutno na svojoj polici imam tridesetak knjiga koje još uvijek nisam pročitala, a sada je pravo vrijeme da pročitam što veći broj.
Također, uvježbava svoju vještinu šminkanja, zabavlja se uz Netflix i prisustvuje online sastancima. Godi joj što ima više vremena za čitanje knjiga i gledanje filmova, kao i za pripremanje ispita, no najdragocjenije joj je vrijeme koje sada dodatno može provoditi s obitelji.
Samoizolacija zapravo na moj život utječe pozitivno jer sada više vremena provodim sa svojom obitelji.
Bez obzira što je tijekom samoizolacije pronašla zadovoljstvo u aktivnostima za koje dosada nije imala toliko vremena, nedostaje joj otići s dečkom, sestrom ili društvom u šetnju, kupovinu ili na putovanje. Stoga, kada samoizolacija završi svakako će prvo otići s voljenima na piće i u šoping te će uživati na suncu. Kazala nam je i kako je evidentno da se povećao strah u ljudima, no bitno je da ostanemo doma pa za panikom nema potrebe.
Smatram da se povećao strah u ljudima i to pokazuju opskrbljivanjem svoje kuće namirnicama i opremom, ostavljajući ostale bez nekih osnovnih sredstava. Nažalost, stvara se panika, iako za to nema potrebe. Samo ostanite kod kuće.
Na život Gorana Petrovića samoizolacija je utjecala jednako kao što utječe i na živote drugih mladih koji su navikli družiti se izvan kuće. Ipak, cijela situacija nije mu toliko teško pala i kaže kako je trenutno najvažnije spasiti što više života i spriječiti širenje zaraze ostankom kod kuće.
Sve ovo toliko mi i ne smeta jer bitno je sačuvati što više života i spriječiti širenje zaraze time što ćemo ostati kod kuće.
Svoje vrijeme provodi vježbajući sviranje gitare i tako se pripremajući za buduće nastupe s bendom, a osim toga voli gledati filmove i igrati s rodbinom igrice na društvenim mrežama. Posao obavlja od doma pa kontaktira korisnike osiguravajuće kuće u kojoj je zaposlen i nudi im različite pogodnosti. Budući da sada vježba u kućnoj varijanti nedostaju mu treninzi u Trening centru, a osim toga mu, naravno, nedostaju druženja s kolegama i prijateljima.
Čim završi samoizolacija Goran će se vratiti svom užurbanom životu i uobičajenim aktivnostima, prije svega treninzima u Centru te probama i nastupima s bendom. Ipak, kazuje da njegova nostalgija trenutno nije važna jer strah u ljudima sve više raste te je nužno ostati kod kuće kako bismo sačuvali jedni druge i ovu situaciju priveli kraju.
Strah raste svaki puta kada se na Dnevniku pojavi informacija o broju zaraženih i preminulih pa treba gledati na cijelu situaciju i iz drugog ugla, čuvajmo jedni druge time što ćemo ostati doma!
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije.
