Phralipen #ostajedoma – Alma i Anita Kajtazi

  • RomanichibRomanichib
  • 0
    339
    Foto: Anita Kajtazi

    Val koronavirusa krenuo je iz Kine i preplavio cijeli svijet. Naše svakodnevice promijenile su se praktički preko noći. Čak i oni čiji se životni stil nije drastično promijenio mogu navesti aktivnosti koje prakticiraju manje od uobičajenog, primjerice šetnje u prirodi, vožnje biciklom, ispijanje kave na otvorenom. Tehnologija je svakako postala glavni posrednik u druženju s prijateljima i za većinu ljudi sredstvo ubijanja dosade. Ipak, svatko od nas sigurno ima i interese kojima se zbog užurbanog životnog ritma, kakav je posebno u gradovima, nije imao vremena posvetiti pa ovo je pravi trenutak da to učinimo. Nemamo druge nego ostati pozitivni, neće valjda strah postati jedino što nas povezuje. Možda shvatimo da doza introvertiranosti i nije tako loša pa si damo priliku da i sami sebe bolje upoznamo. 

    Kao što je već poznato, da bismo podržali postojeće mjere i tako spriječili širenje virusa te se što prije vratili starim svakodnevicama, i naša se redakcija Phralipena pridružila kampanji #ostanidoma. Javili su nam se brojni Romi i Romkinje iz cijele Hrvatske i susjednih zemalja koji su svojim ponašanjem pokazali da su društveno odgovorni građani. S vama dijelimo njihove priče o tome kakav im život u “okovima” samoizolacije – koliko se promijenila njihova svakidašnjica, je li porastao strah u ljudima u njihovoj okolini, što im najviše nedostaje, no unatoč svemu, na koji način aktivno i produktivno provode vrijeme u svojim domovima.

    Ovdje ćemo se osvrnuti na isječke iz života u samoizolaciji dviju mladih Romkinja iz Srbije – Alme i Anite Kajtazi. One su zajedno s Andrijanom Mikulović i Goranom Petrovićem osnivačice tima Romani Asvin. Budući da je svatko od njih osjetio gorak okus diskriminacije, no tada nisu znali kako se s time nositi ni kome se obratiti, zajednički su pokrenuli ovu nevladinu organizaciju kako bi pružili ruku svim mladim pripadnicima romske populacije koji se tijekom obrazovanja ili pri zaposlenju susretnu s istim problemom.

    Almu Kajtazi samoizolacija je zatekla jednako kao i sve nas jer svima nam se promijenio životni tempo koji smo vodili u skladu s obvezama i navikama. Kazala nam je da u posljednje vrijeme stalno sluša svoje prijateljice kako se žale da nemaju što raditi te da im je dosadno, no unatoč promjeni njezina je situacija sasvim drugačija. Dani su joj potpuno ispunjeni pa za dosađivanje nema vremena.

    Izolacija mi nije promijenila način života, čak sada imam više obaveza nego prije vanrednog stanja. Cijeli dan sam na laptopu i pišem tekstove za Romani Asvin, kao i za još jednu nevladinu organizaciju u kojoj volontiram.

    Prilikom istraživanja različitih web-stranica i prikupljanja relevantnih informacija naišla je i na nekoliko stvari koje je odlučila podijeliti s nama.

    Interesantne su stranice na kojima vam se nudi mogućnost da online gledate najpoznatije muzeje današnjice, besplatno čitate najljepše knjige svih žanrova, kao i da uživo pogledate predstavu.

    Naravno, ne zapostavlja ni učenje koje joj je, kako kaže, jedan od najvažnijih zadataka tijekom dana. Preostalo vrijeme najčešće provodi na Instagramu gdje uživa gledajući razne video-clipove koji ubijaju monotoniju samoizolacije.

    Najviše joj nedostaju šetnje s prijateljicom barem jednom dnevno, odlasci u trgovački centar s obitelji te uživanje u parkovima u njezinom gradu. Kada završi samoizolacija vrijeme će više provoditi izvan kuće, družeći se s prijateljima i boraveći u prirodi, primjerice šetajući pored rijeke. Žao joj je što svi zajedno ne mogu više uživati u buđenju prirode, umjesto da čuje ljude koji se druže na otvorenom njezin je kraj zavila tišina.

    Foto: Alma Kajtazi

    Nedostaje mi sunčan dan koji mogu iskoristiti u prirodi, proljeće je, čuje se cvrkut ptica, nedostaje mi glas ljudi u mom kraju, tišina mi najteže pada.

    Ljudi iz svojih kuća izlaze slojevito obučeni, s maskama na licu i rukavicama na rukama, a takvi slike dodatno prizivaju strah u ostalima u njezinoj sredini.

    Iako vani sjaji sunce sve je tmurno jer su ljudi tužni i žive u strahu.

    Anita Kajtazi ima 21 godinu i studentica je treće godine Građevinsko-arhitektonskog fakulteta. Iako nam se zbog trenutne situacije možda i učini da je vrijeme stalo, Anitine obveze vezane uz studij nikoga ne čekaju pa tako ona većinu vremena provodi prateći obavezna online predavanja, pišući seminarske radove i crtajući projektne planove. Premda obavlja iste zadatke kao i do sada nedostaje joj njezina rutina

    Prije vanrednog stanja vrijeme sam provodila u studentskom domu i na fakultetu. Moj fakultet iziskuje stalnu prisutnost na istom i većinu svog dana provodim tamo, a u studentskom domu koristim vrijeme za crtanje i učenje.

    Nedostaju joj i kolege s fakulteta te timski rad u izvršavanju zadataka. Jedini aspekt samoizolacije koji joj godi jest provođenje više vremena s obitelji.

    Trenutno jako cijenim vrijeme koje provodim sa svojom obitelji tako da mi izolacija na neki način i prija.

    Kada uhvati pauzu od obaveza s fakulteta dizajnira plakate za udrugu Romani Asvin zajedno s ostalim čalnovima tima, a ono preostalo vrijeme upotpuni prateći blogere i vlogere koji putuju svijetom i uče strane jezike. Njezina velika želja je da upravo tako organizira i provodi svoj život te da obiđe cijeli svijet.

    Strah u okolini najviše primjećuje u ponašanju svojih prijatelja, a s kojima se čuje preko videopoziva.

    Često koristimo videopozive i na taj način nadoknađujemo propušteno vrijeme koje smo provodili u kafiću, a sada pijemo kavu online.

    Čim samoizolacija završi definitivno želi više vremena provoditi s njima te zajedno otići na izlet u prirodu.

    Imali smo dogovor da Prvi maj provedemo svi zajedno, da zajedno roštiljamo i igramo badminton.

    Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije.

    Komentiraj

    Unesite svoj komentar
    Unesite svoje ime