Ako tebe zaboravim, prestajem biti čovjek, ako tebe zaboravim, prestajemo biti ljudi, riječi su kojima je predsjednik Vlade Republike Hrvatske g. Andrej Plenković 5. veljače otvorio istoimenu izložbu Hrvatskog povijesnog muzeja posvećenu stradanju hrvatskih Židova tijekom Drugog svjetskog rata. Izložba punog naziva Ako tebe zaboravim…Holokaust u Hrvatskoj 1941. – 1945. Zadnje odredište Auschwitz simbolično je smještena u Francuski paviljon, danas u sklopu Studentskog centra u Zagrebu, a nekad mjesto stradanja Židova iz Zagreba i okolice.
Održana pod visokim pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske, a na inicijativu Ministarstva kulture uz suorganizatora Hrvatski državni arhiv te glavnog partnera Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu, izložba je okupila brojne znanstvenike i relevantne stručnjake iz nekoliko hrvatskih muzejskih i obrazovnih institucija. Autorski je potpisuju povjesničarka Nataša Mataušić (muzejska savjetnica, Hrvatski povijesni muzej) i Rajka Bućin (arhivska savjetnica, Hrvatski državni arhiv). Likovni postav i vizualni identitet osmislili su Damir Gamulin i Antun Sevšek.
Izložba se tematski bavi stradanjem hrvatskih Židova za vrijeme Drugog svjetskog rata s posebnim naglaskom na sudbine Židova deportiranih u koncentracijski logor Auschwitz-Birkenau u Poljskoj. Izložbenu građu čine sudbine ubijenih, svjedočanstva preživjelih, sačuvani predmeti iz logora, fotografije i dokumenti iz hrvatskih i međunarodnih muzejskih institucija i arhiva te predmeti posuđeni od obitelji stradalnika. Raspoređeni su u četiri tematske cjeline: Ekskomunikacija, Koncentracija i likvidacija, Auschwitz – tvornica smrti te Sjaj u tami.
Ekskomunikacija daje posjetitelju osnovni prostorni i vremenski okvir događaja kojima je izložba posvećena te skreće pozornost na sustav terora koji je ustaška vlast uspostavila u NDH protiv židovskog, srpskog i romskog stanovništva te političkih neistomišljenika. Naglasak je naravno na odnosu prema židovskom stanovništvu. Židovi su morali biti obilježeni posebnim oznakama, a zabranjivani su im odlasci u kavane, kina, restorane, šetnje parkom, izbacivani su s radnih mjesta i iz stanova, a imovina im je oduzeta.
Druga cjelina Koncentracija i likvidacija ukazuje na sustav koncentracijskih logora koji ubrzo niče na području NDH te na područjima pod okupacijom (Istra, Primorje i Međimurje). Iako se stvarne brojke vjerojatno nikada neće znati, procjenjuje se da je od gotovo 30.000 hrvatskih Židova rat preživjelo samo 3.500.
U trećoj cjelini obrađuje se logor Auschwitz-Birkenau u koji su odvedeni brojni Židovi s područja NDH, Istre, Primorja i Međimurja. Njihove deportacije trajale su gotovo svakodnevno od 1942. do 1945. godine. Izložba donosi brojni arhivski materijal, posebice službene popise Židova i naloge za deportaciju koje su izdale ustaške vlasti, fotografije Židova koji su otpremljeni u Auschwitz, muzejske predmete – logoraške oznake koje su nosili Židovi.
Ovdje se izložbe letimično dotiče i sudbine Roma u NDH te u okupiranoj Europi. Iako je većina Roma iz Hrvatske svoj kraj dočekala u logoru Jasenovac, nacisti su zabilježili dva transporta Roma s područja Jugoslavije. U prvom 1943. godine, od 387 muškaraca i dječaka s područja „Reicha, Jugoslavije, Poljske i Čehoslovačke“, dvadeset ih je bilo iz Hrvatske. U prosincu iste godine iz Hrvatske u logor stiže 124 Roma. Njihova sudbina je nepoznata, ali se vjeruje da su završili u tzv. Ciganskom logoru, posebnom djelu Auschwitza u kojem su bili smješteni Romi i njihove obitelji, a kojeg su nacisti „ispraznili“ 02. kolovoza 1944. godine.
Posljednja izložbena cjelina, Sjaj u tami predstavlja Židove, sudionike antifašističkog pokreta te hrvatske Pravednike među narodima, pojedince koji su sudjelovali u spašavanju Židova, riskirajući vlastite živote. Vizualno, zadnja cjelina jasno je odijeljena od ostatka izložbe. Scenografija prve tri cjeline sastoji se od minimalističkog rekreiranja unutrašnjosti barake u logoru Auschwitz, čiju klaustrofobičnost i sumornost naglašava izbor metalnih panela iz kojeg je cijela kompozicija izrađena, vjerno preslikavajući represiju i težinu logoraške svakodnevice. Da bi ipak ostavili prostora za nagovještaj čovječnosti i dolaska „boljeg sutra“ dizajneri su se u četvrtoj cjelini poslužili staklenim stijenama, koje iako formom ne odskaču od onih metalnih, daju posjetitelju da „diše“.
Izložba u posljednjem dijelu donosi i svjedočanstva preživjelih žrtava Auschwitza, poznatog glumca i redatelja Branka Lustiga, Tonke Petričević, Ota Konsteina te Olega Mandića, poznatijeg kao „Dječaka koji je zatvorio vrata Auschwitza“.
Ova izložba samo je jedan od događaja organiziranih povodom 75. godišnjice oslobođenja najstrašnijeg nacističkog logora od strane sovjetske Crvene Armije u siječnju 1945. godine. Procjenjuje se da je od 1940. godine kada je osnovan, do njegova oslobođenja kroz logor prošlo 1,3 milijuna zatvorenika, od kojih je 1,1 milijun izgubilo živote, umirući u plinskim komorama, od gladi, iscrpljenosti, bolesti, mućenja ili u pojedinačnim pogubljenjima.
Izložba ostaje otvorena za javnost do 21. travnja 2020. godine.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autoričini i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
