Mađarski sud donio je presudu da je romskim obiteljima u gradu Gyöngyöspata nanesena nepravda jer su im djeca u razdoblju od 2004. do 2014. godine bila prisiljena učiti u segregiranim školama. Romska su djeca svjedočila kako su rijetko upoznavala svoje vršnjake koji nisu Romi jer su pohađala nastavu na različitim katovima te im nije bilo dozvoljeno sudjelovati na školskim svečanostima, razrednim putovanjima i nisu im bili omogućeni satovi informatike i plivanja. Kvaliteta nastave za Rome bila je toliko niska da mnogi učenici nisu naučili čitati i pisati. Zbog tih je razloga sud donio presudu da Mađarska mora isplatiti 80 milijuna forinti spomenutim romskim obiteljima.
Na odluku suda javno se oglasio mađarski premijer Viktor Orbán navodeći da odluka narušava osjećaj pravde među ljudima, što implicira na to da Romi nisu ljudi. Također, Orbán je izjavio sljedeće: Ja nisam iz Gyöngyöspáte, ali kada bih živio tamo zapitao bih se kako to da pripadnici neke etničke skupine koja živi u mojoj zajednici mogu primiti značajan iznos bez da išta rade, dok ja radim po cijele dane.
Ovakav govor zadire u najbolniju točku mađarskih radnika koji imaju loše radne uvjete, u financijskim su problemima i traže nekoga koga mogu okriviti, a njihov im premijer, umjesto da se izbori za bolja radnička prava, na pladnju nudi najobespravljeniju manjinsku skupinu kao predmet mržnje. Naime, krajem 2018. godine u Mađarskoj je donesen novi zakon kojim tvrtke mogu od radnika tražiti 400 prekovremenih sati, a isplaćivanje može kasniti čak i do tri godine. Usprkos velikim prosvjedima, Orbán nije odustao od provođenja tog zakona kojeg su radnici prozvali zakonom o robovskom radu. Mađarska je, kao i Hrvatska, 1990-ih doživjela veliku ekonomsku promjenu jer su tvornice, poljoprivredne površine i šume preko noći privatizirane, a radnici su izgubili nekadašnju moć utjecaja na proizvodnju. To je snažno potaknulo opće nezadovoljstvo koje Orbán sada hrani mržnjom prema Romima i izbjeglicama.
Budući da je pomoć obespravljenima skupa za državu, koja svojim budžetom više voli pomagati privilegiranim poslodavcima kako bi povećala BDP, političari poput Orbána javnim optuživanjem Roma za probleme radnika ubijaju dvije muhe jednim udarcem – ne troše proračun na siromašne manjine koje nastavljaju živjeti u teškim uvjetima, a osjećaj nepravde siromašnih radnika okreću prema manjinama koje se zbog teških uvjeta ne uspijevaju obrazovati i zaposliti.
Osim što Orbánov govor isključuje dio mađarskog stanovništva te namjerno dijeli ljude umjesto da ih ujedinjuje, on je posebno problematičan s obzirom na snažne anticiganističke tendenecije u zemlji. Naime, ekstremno desna mađarska stranka Jobbik kontinuirano se žali na romsku manjinu i ponavlja mantru o “oslobađanju zajednice od anti-društvenog ponašanja Roma”. Jobbik ističe da im je primarni cilj “iskorijeniti romski kriminal”, te predlaže slanje Roma u “kampove javnog reda”, gdje bi ih se prisiljavalo da rade. Osim Roma, njihova druga meta su izbjeglice, a 2018. godine su osvojili 23 mjesta u parlamentu.”
Međutim, politika isključivosti u samom je temelju Orbánova lika i djela koji je svjetsku prepoznatljivost stekao nedopuštanjem ulaska izbjeglicama u Mađarsku te zagovaranjem rasističke teorije zavjere o velikoj zamjeni bjelačkog stanovništva. Naime, Orbán je tvrdio da “ako prihvatimo da Europu u budućnosti neće sačinjavati Europljani govorimo o izmjeni populacije, o zamjeni Europljana drugim ljudima” te da “postoje političke sile u Europi koje žele zamjenu populacija zbog ideoloških razloga”. Orbán je, dakle, rasist i nacionalist; zagovornik prava Mađara i bijelaca nauštrb ostalih manjina koje žive u Europi kao što su nedavne izbjeglice i Romi, a ujedno politički pomagač bogatih tvrtki kojima prepušta moć odlučivanja o sudbinama radnika, što otkriva i njegov elitizam. On tvrdi da siromašni ljudi druge boje kože kvare društvo, namjerno zanemarujući činjenicu da upravo segregacija, lošiji stambeni, komunalni, obrazovni i zdravstveni uvjeti, nedostupnost prometa i diskriminacija na radnom mjestu onemogućuju siromašnim Romima napredak i integraciju.
Što se tiče presude, Orbán je izjavio: Još ne znam što točno učiniti, ali ovo ne može ostati u stanju u kakvom jest. Moramo izvršiti pravdu za ljude iz Gyöngyöspate. Premijerovo isticanje nekakve “ljudske pravde” posebno je ironično s obzirom na stanje zemlje u kojoj djeluje, u kojoj su sudstvo, mediji, akademija i umjetnost pod velikom restrikcijom autoritarnog režima.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
