Trgovina ljudima ili moderno ropstvo materijal je za najstrašnije noćne more i globalni fenomen koji ne samo da je i dalje prisutan, već je i u porastu. Prema izvješću UN-a objavljenom u siječnju ove godine, slučajevi trgovine ljudima dosegli su rekordan broj u usporedbi s prethodnih trinaest godina.
Manifestirajući se kroz mnogobrojne podzemne mreže daleko od očiju javnosti, trgovina ljudima poprima razne oblike, a uključuje upotrebu sile, prevaru, obmanu, prisilu i ostale manipulativne taktike s ciljem radnog izrabljivanja, seksualne eksploatacije, prisilnog prosjačenja, prisilnih brakova, prodaje organa i drugih robovlasničkih odnosa.
Žrtve trgovine ljudima prolaze kroz doslovna mučenja, najteže oblike psihičkog i fizičkog zlostavljanja, prisilno drogiranje, izgladnjivanje, zastrašivanje, ucjene i prijetnje, a dok su najveći broj žrtava i dalje mlade žene, posebno je alarmantan podatak da je svaka četvrta žrtva dijete. Ljudi s kojima se trguje, od kojih su 75% žene, najčešće potječu iz socijalno ugroženih sredina i dubokog siromaštva, te imaju nizak stupanj obrazovanja, što ih čini znatno ranjivijima i podložnijima raznim oblicima manipulacije.
Prema podacima navedenim u Izvješću Europske komisije o trgovini ljudima u Europskoj uniji iz 2018. godine, zemlje članice s najvećim zabilježenim brojevima žrtava trgovine ljudima u periodu 2015.-2016. uključuju Rumunjsku, Bugarsku, Poljsku, Mađarsku i Nizozemsku, a najviše osumnjičenih, uhićenih ili prijavljenih za trgovinu ljudima imale su Rumunjska, Bugarska, Češka, Njemačka i Francuska.
Izvan Europske Unije, zemlje s najvećim brojem zabilježenih žrtava su Nigerija, Albanija, Vijetnam, Kina i Eritreja, a najčešći oblik eksploatacije koju ti ljudi doživljavaju je seksualna (56%) a zatim radna eksploatacija (26%).
Za isti period (2015.-2016.), na popisu zemalja članica EU s najvećim udjelom registriranih žrtava trgovine ljudi u svrhu seksualne eksploatacije uz Sloveniju, Mađarsku, Estoniju i Dansku, našla se i Hrvatska. Tada je u Hrvatskoj zabilježeno ukupno 77 žrtava, a od kojih su 69 žene (91%) i 27 djeca (36%).
Objavljeno u srpnju ove godine, istraživanje organizacije Save the Children također je potvrdilo kako djevojke koje su najviše izložene trgovini ljudima dolaze iz Nigerije, istočne Europe i Balkana. Točnije, 64% žrtava je iz Nigerije, 34% iz Rumunjske, Bugarske i Albanije.
Zemlja koja se već dugo nalazi pri vrhu gotovo svih popisa vezanih za trgovinu ljudi, Rumunjska, posebno je po ovom pitanju privukla pažnju medija.
Tandarei, siromašan i pretežito romski gradić na jugoistoku Rumunjske, izvor je jednog od najvećih lanaca trgovine ljudima u Europi. Poznat i kao Beverly Hills za rumunjske gangstere zbog mnogobrojnih luksuznih vila koje su tamo niknule posljednjih godina, Tandarei se često navodi kao primjer dobre međunarodne suradnje u suzbijanju trgovine ljudima, ali i lošeg zakonodavstva koje ovaj notorni slučaj nije uspjelo riješiti devet dugih godina.
Naime, 2010. godine, nakon ekstenzivne četverogodišnje istrage, u prvoj zajedničkoj akciji Velike Britanije, Rumunjske i Europola pod imenom Operacija Golf, policija obje zemlje uhitila je desetke Rumunja osumnjičenih za trgovinu ljudima, organizirani kriminal, pranje novca i nepropisno posjedovanje vatrenog oružja. U Velikoj Britaniji Operacija Golf donijela je i konkretne rezultate – oko 100 osoba osuđeno je za trgovinu ljudima, pranje novca, falsificiranje dokumenata, prijevare vezane za socijalnu pomoć i zanemarivanjem djece – ali isto se ne može reći za Rumunjsku, gdje je 26 optuženih oslobođeno u šokantnoj presudi u veljači, nakon devetogodišnjeg suđenja koje su pratili brojni problemi, prenosi BIRN u opširnom istraživanju.
Konstantin Radu – poznatiji kao Titi – vrh piramide gangsterske bande, i njegovih 25 suoptuženika, kojima se od 2010. godine sudi u Rumunjskoj, zasad vrlo uspješno izbjegavaju progon za vođenje lanca trgovinom ljudi u kojem su stotine romske djece iz Rumunjske bile prisiljene prositi i krasti diljem Europe – uključujući Španjolsku, Italiju, Francusku i Norvešku – a posebice u Velikoj Britaniji, gdje je lanac konačno razotkriven.
Nakon devet godina suđenja u Rumunjskoj – tijekom kojega su svjedoci zastrašivani i zbog toga odustajali od svjedočenja ili mijenjali svoje iskaze, lokalna policija kažnjavana zbog manjka truda u istrazi, optuženici direktno povezivani s lokalnom vlašću i policijom, odlaganja ročišta gomilana iz najapsurdnijih razloga, a zastara nastupila za neka od kaznenih djela – svih 26 optuženika oslobođeno je u veljači 2019.
Titiju i ostalim optuženicima time je omogućeno da se vrate u svoje luksuzne vile u gradiću koji po svemu ostalome nalikuje favelama, a čiju su romsku djecu nemilosrdno prodavali diljem Europe te ih tjerali na prosjačenje i kriminal, dok su njihovim roditeljima obećavali unosne plaće iz zapadne Europe, naplaćivali im transport vlastite djece, a zatim ih nemogućim kamatama zarobili u neprekidnom krugu slanja još djece u Europu i bezuspješnih pokušaja otplate dugova.
Tužiteljstvo je u ovom slučaju uložilo žalbu te se suđenje nastavlja, ali ono je s pravom dosad okarakterizirano kao potpuni promašaj. Bernie Gravett, bivši načelnik londonske Metropolitan policije, koji je radio na istrazi koja je prethodila Operaciji Golf, danas žali što je dopustio da se suđenje odvija u Rumunjskoj, te tvrdi kako bi stvar bila riješena da je Titijeva banda izručena Velikoj Britaniji, u kojoj je najviše djelovala.
Iako se Operacija Golf smatra velikim uspjehom i primjerom međunarodne suradnje koji bi se svakako trebao replicirati u budućnosti, nesposobnost rumunjskog pravosuđa da pravovremeno i adekvatno sankcionira trgovce ljudima odgovorne za otprilike 10.000 prodane djece od 2002. godine do danas, okaljala je sve uložene napore te ponovno bacila negativno svijetlo na pravosuđe zemalja istočne Europe. Cijelo BIRN-ovo istraživanje, dostupno je putem poveznice.
Nejednakosti u mogućnostima procesuiranja ovakvih slučajeva također naglašava potrebu za harmonizacijom alata te razmjenom znanja i resursa za suzbijanje trgovine ljudima diljem Europe. Kako objašnjavaju Elena Petrescu i Yannis Karamitsios za Euractiv, trgovina ljudima po definiciji je transnacionalni zločin i jedino se može suzbiti kroz još više integrirane i supranacionalne strukture.
Konkretni i značajni koraci u suzbijanju trgovine ljudima mogu biti postignuti samo kroz međunarodnu suradnju, zajedničke agencije i zakonske okvire, razmjenu informacija i obuke te ozbiljna ulaganja u potrebnu infrastrukturu.
U skladu s time, Europol je između 16. i 25. rujna ove godine koordinirao zajedničku akciju velikih razmjera, koja je, između ostalog, usmjerena ka suzbijanju trgovine ljudima. Akciju su predvodile Austrija i Španjolska, ali u njoj su sudjelovale 22 zemlje članice EU (uključujući i Hrvatsku) te Švicarska. Kako Europol navodi na službenoj stranici, glavni rezultati vezani za trgovinu ljudima su sljedeći: identificirano je 476 žrtava trgovine ljudima, 162 osumnjičenika su uhićena, 111 novih istraga je pokrenuto i 20 krivotvorenih dokumenata zaplijenjeno.
I dok ove brojke predstavljaju samo sićušni dio posla koji je pred svim Europskim, ali i svjetskim zemljama, prepoznavanje vrijednosti koja leži u međunarodnoj suradnji ključ je za konkretnije i brže rezultate u budućnosti koji će žrtve zaštititi, a počinitelje ovih jezivih zločina adekvatno i na vrijeme kazniti.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autoričini i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
