Rezultati predsjedničkih izbora nerijetko su iznenađujući, ali ishod onih posljednje održanih u Boliviji malo tko je mogao predvidjeti, a nije ni lak zadatak u potpunosti ih objasniti. Ovaj će tekst pokušati obuhvatiti relevantne informacije o događajima u Boliviji za vrijeme i nakon prošlomjesečnih predsjedničkih izbora te glavnim ulogama, razlozima i posljedicama dramatične smjene vlasti, o kojoj su polarizirana mišljenja diljem svijeta.
Naime, 20 listopada 2019., u Boliviji su održani predsjednički i parlamentarni izbori. I dok je u predsjedničku utrku pristupilo 9 kandidata, ankete su pokazivale kako će se glavni okršaj svesti na dosadašnjeg predsjednika Evu Moralesa iz stranke Pokret za socijalizam (Movimiento al Socialismo / MAS) i Carlosa Mesu iz stranke Građanska zajednica (Comunidad Ciudadana / CC) koji je također već obnašao predsjedničku ulogu do izbora 2005. godine, od kada je njegov suparnik na vlasti.
Kako je u konačnici Evo Morales završio tražeći azil u Meksiku, a u bolivijskom se predsjedničkom uredu privremeno zatekla Jeanine Áñez, samo su neka od pitanja na koja će ovaj tekst ponuditi odgovore, te prikazati različite interpretacije nedavnih događaja u Boliviji, gdje prosvjedi i nemiri na ulicama još ne staju, a broj mrtvih raste iz dana u dan.
Čitajući naslovnice i sadržaje mnogih, uglavnom zapadnih, medija na temu Eve Moralesa, dalo bi se naslutiti kako je riječ o korumpiranom političaru autokratskih tendencija kojega je narod – prosvjedima usred njegove navodne manipulacije rezultatima izbora – konačno uspio svrgnuti s vlasti. S druge strane, prema mnogim nezavisnim analizama koje su se nešto teže probijale u zapadni mainstream, vrlo jasno se radi o vojnom državnom udaru, planiranom i izvršenom od strane Moralesove opozicije uz pomoć Organizacije američkih država (Organization of American States / OAS) i podršku administracije Donalda Trumpa. Što je zapravo posrijedi i kako se ova situacija razvila? Odgovori na ta pitanja nisu jednostavni te zahtijevaju uvid u događaje koji su prethodili samim izborima.
S više od trideset grupacija starosjedilačkih naroda, koji čine otprilike polovicu bolivijskog stanovništva, Bolivija je zemlja s najvećom populacijom starosjedioca. Evo Morales prvi je izabrani predsjednik iz redova starosjedioca, te je od 2006. godine na vlasti.
Kroz program svoje socijalističke stranke MAS, Morales je drastično promijenio zemlju, donoseći joj ranije nezabilježen ekonomski rast i stječući veliku popularnost, ali i veliku opoziciju zbog svojih socijalnih programa i nacionalizacije prirodnih resursa koja se protivi politici Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Organizacije američkih država (OAS), koja je najvećim dijelom financirana od strane SAD-a.
Prema analizi Centra za ekonomska i politička istraživanja (Center for Economic and Policy Research / CEPR) iz 2019. godine, Bolivija je pod vlašću Eve Moralesa doživjela strukturnu ekonomsku transformaciju koja je neosporna. Stopa rasta BDP-a Bolivije povećala se za više od 50%, čineći Boliviju zemlju s najvećim rastom BDP-a u Južnoj Americi. Nadalje, stopa siromaštva koja 2006. godine bila 60%, pala je ispod 35%, dok je stopa ekstremnog siromaštva s 37.7% iz 2006. godine, pala na 15.2%. Ovakvi su rezultati direktna posljedica masovnih političkih promjena u zemlji koje uključuju nacionalizaciju i javno vlasništvo nad prirodnim resursima i strateškim dijelovima gospodarstva, politiku javnih ulaganja, koordinaciju između Središnje banke i Ministarstva financija te monetarnu i deviznu politiku usmjerenu prema smanjenju uloge američkog dolara u bolivijskom financijskom sustavu i uklanjanju utjecaja samog SAD-a.
Kako bi postigao navedene političke promjene, Evo Morales morao je raskinuti ograničavajuće sporazume s MMF-om koji su bili na snazi prethodnih 20 godina, za vrijeme kojih je rast BDP-a Bolivije bio znatno sporiji. I dok niz službenih dokumenata MMF-a izražava snažno protivljenje bilo kakvoj nacionalizaciji prirodnih resursa – zbog čega je ta institucija podupirala bivšeg predsjednika Carlosa Mesu koji je garantirao da do toga neće doći – upravo je nacionalizacija prirodnih resursa bila presudna za makroekonomsku stabilnost te ekonomski i socijalni prosperitet Bolivije. Pod okriljem tzv. Patriotske agende 2025 (Agenda Patriótica 2025), bolivijska vlada aktivno promiče ulaganja u poljoprivredu, s ciljem diversifikacije ekonomije, te također znatno ulaže u industrijsku preradu sirovina, primjerice, kako bi se nametnuli kao lider u izvozu litijevih baterija.
Dok se stranka MAS u Boliviji suočava s velikom opozicijom, posebice u većim gradovima, upravo se Evo Morales smatra njenim najjačim adutom na domaćem, ali i međunarodnom terenu. Prema članku Le Monde Diplomatique-a, kao ikona anti-globalizacijske ljevice, jasno je da Morales MAS-u osigurava najveće izglede za održavanje vlasti, zbog čega ga stranka kontinuirano plasira kao svog predsjedničkog kandidata, čak i protivno bolivijskom ustavu. Takva je praksa ne samo pokazala slabost same stranke, koja je praktički ovisna o Moralesu, već je i utjecala na djelomični gubitak podrške.
Naime, članak 168 Ustava Bolivije iz 2009. godine dopušta ponovno kandidiranje sjedećeg predsjednika samo jednom, ograničavajući broj predsjedničkih mandata na dva. 2016. godine, vladajuća stranka MAS predložila je izmjenu ustava koja bi Evi Moralesu dopustila ponovnu kandidaturu. Iako je već odslužio tri mandata, prvi je prethodio Ustavu iz 2009. godine, pa nije uračunat, te se zato predložena ponovna kandidatura Moralesa smatrala trećom, a ne četvrtom. Pitanje o promjeni ustava s ciljem Moralesove ponovne kandidature postavilo se građanima Bolivije putem referenduma održanog 21. veljače 2016. godine, te je s 51.3% glasova, MAS-ov prijedlog tijesno odbijen. Međutim, stranka MAS žalila se na odluku referenduma Ustavnom sudu Bolivije, koji je u studenom 2016. godine presudio u njihovu korist, omogućivši Moralesu ponovnu predsjedničku kandidaturu 2019. godine.
Moralesova opozicija takav je ishod žustro osudila, predstavljajući Moralesa kao predsjednika s rastućim autokratskim ambicijama te insinuirajući ilegalnost presude Ustavnoga suda i korupcije pri donošenju iste, iako je, kao i u drugim demokratskim zemljama, Ustavni sud najviši državni autoritet, te je potpuno normalno i učestalo da predsjednik države postavlja ustavne sudce.
Unatoč rastućoj opoziciji i kritikama odluke Ustavnog suda, Evo Morales ponovno je pristupio predsjedničkim izborima u Boliviji 20. listopada ove godine. Kako bi osigurao pobjedu u prvom krugu predsjedničkih izbora, kandidatu je potrebno minimalno 50% glasova ili 40% glasova s razlikom od 10% naspram sljedećeg kandidata. Ako niti jedan kandidat ne ostvari takav rezultat, dva kandidata s najvećim brojem glasova ulaze u drugi krug izbora.
Ovdje priča postaje zamršenija. U Boliviji postoje dva sistema za prebrojavanje glasova pri izborima. Jedan od ta dva sistema je brzo prebrojavanje pod nazivom TREP (Transmisión de Resultados Electorales Preliminares) tj. prijenos preliminarnih izbornih rezultata, koji nije obvezujući niti služben na bilo koji način, a koristi se u Boliviji i drugim zemljama Latinske Amerike po eksplicitnoj preporuci Organizacije američkih država (OAS) koja također sudjeluje u nadgledanju i pružanju tehničke podrške izborima kako bi osigurala njihovu ispravnost. TREP ili brzo prebrojavanje glasova služi kako bi tijekom izborne noći prenio brze, ali nepotpune podatke o rezultatima izbora za medije i javnost. TREP ne prikazuje niti potpuni broj prebrojanih glasova, već otprilike njih 80%, što je standardna praksa koju OAS odobrava.
Drugi sistem prebrojavanja glasova je onaj službeni i pravno obvezujući. S obzirom na to da je službeno prebrojavanje znatno temeljitije i preciznije od TREP-a, zahtjeva više vremena te se objavljuje kasnije, donoseći finalne rezultate izbora.
Dok su pristizali neslužbeni rezultati izbora putem TREP-a, Carlos Mesa, glavni suparnik Eva Moralesa, već je proglasio svoju neupitnu pobjedu koja nam dopušta da kažemo sa sigurnošću da prolazimo u drugi krug izbora, prenosi BBC. Morales je dosad na svim izborima pobijedio već u prvom krugu, osiguravajući razliku od 10%, te bi sami ulazak u drugi krug bio simptom opadajuće podrške Moralesu i MAS-u.
Međutim, u izbornoj noći, nakon što je putem TREP prebrojano 83.9% glasova, objavljeni su neslužbeni rezultati izbora – 45.7% za Evu Moralesa i 37.8% za Carlosa Mesu – te je objavljivanje brzih tj. neslužbenih rezultata TREP-a zaustavljeno, što je u skladu sa standardnom praksom i ranijim najavama o prestanku objavljivanja neslužbenih rezultata nakon 80% prebrojanih glasova. Ovaj neslužbeni rezultat uistinu je upućivao na drugi krug izbora s obzirom na to da prema nj Morales nije ostvario razliku od 10% naspram Mese. Ponovno, ti rezultati nisu bili niti potpuni niti službeni, ali s prestankom njihovih objavljivanja nastao je problem.
Moralesova opozicija i Organizacija američkih država (OAS) žalili su se na zaustavljanje objavljivanja neslužbenih rezultata TREP-a te zahtijevali da se ono što prije nastavi. Iako TREP-ovi rezultati nakon pokrivenih 83.9% nisu objavljivani, ostatak rezultata nastavio se regularno prebrojavati i pohranjivati na server. Kada je sljedeći dan, 21. listopada, izborno povjerenstvo objavilo 95.7% TREP-ovih rezultata oni su prikazali kako je Morales ipak osigurao pobjedu u prvom krugu s 46.9% glasova naspram Mesinih 36.7%.
Suprotno protokolu i bez presedana, OAS je nakon objave kompletnih rezultata TREP-a, u priopćenju na svojoj službenoj stranici izrazio duboku brigu i iznenađenje naspram drastične i teško objašnjive promjene u trendu preliminarnih rezultata izbora objavljenih nakon zatvaranja glasačkih mjesta. OAS-ova objava odnosila se na razliku između podataka TREP-a s 83.9% i 95.7% prebrojanih glasova, za koju su tvrdili da je nemoguća, te su optužili Moralesa i MAS za manipulaciju glasovima. Kada su kasnije pristigli i potpuni službeni rezultati, koji su također postepeno i kontinuirano objavljivani, pokazivali su isti ishod – Moralesovu pobjedu – no već je bilo prekasno.
Vijest o navodnim manipulacijama pri prebrojavanju glasova već je odjeknula i bolivijske ulice preplavili su prosvjednici protiv Moralesa. Prepoznajući krizu na pomolu, Morales je izrazio želju da se nemirima brzo i mirnim putem stane na kraj, te je pristao na OAS-ovu reviziju rezultata izbora, iako je jedino bolivijski zakon nadležan autoritet nad izborima. Začuđujuće, Moralesov protivnik Mesa, odbio je prihvatiti OAS-ovu reviziju.
10. studenog, OAS je objavio preliminarne rezultate svoje revizije u kojima je ponovljena već izražena zabrinutost o neobjašnjivoj promjeni TREP-ovih rezultata i ukazali na pojedine tehničke probleme pri prebrojavanju glasova. Međutim, OAS nije prezentirala nikakve konkretne dokaze koji bi ukazali na nemogućnost Moralesove pobjede u prvom krugu ili značajne nepravilnosti koje bi promijenile ishod izbora. Bez obzira na manjak dokaza o nepravilnostima, OAS je preporučila ponovno provođenje prvog kruga izbora, na što je Evo Morales odmah pristao, siguran u podršku svojih glasača. Nažalost, mase prosvjednika protiv Moralesa već su potakle kaotičnu situaciju koja je izmicala kontroli, uz prijetnje i nasilje prema pripadnicima stranke MAS. Da je situacija drastično eskalirala pokazao je i nasilni napad na Patriciu Arce, gradonačelnicu malog bolivijskog gradića i pripadnicu stranke MAS, koju su prosvjednici zalili crvenom bojom, odrezali joj kosu te je natjerali da bosa hoda po ulici i moli za oprost zbog svoje partijske pripadnosti.
Nedugo nakon što se vojska priključila prosvjednicima te zatražila da Evo Morales odstupi s vlasti, on je upravo to i učinio te zatražio azil u Meksiku, gdje se i sada nalazi.
Mjesto trenutne predsjednice, dok se ne raspišu novi izbori, brzo je popunila Jeanine Áñez, religiozna konzervativka koja je već prvom pojavom u predsjedničkoj palači izazvala kontroverzu. Naime, Áñez je u svom prvom obraćanju javnosti iz predsjedničke palače Bolivije izjavila: Zahvaljujući Bogu, Biblija se vratila u bolivijsku vladu, pritom držeći Bibliju u rukama. Njezin stav o starosjedilačkim narodima u Boliviji također je već poznat jer je 2013. na svom Twitter računu objavila: Sanjam o Boliviji bez sotonskih domorodačkih rituala, grad nije napravljen za Indijance, oni se moraju vratiti na selo!, prenosi Open Democracy.
Ono što je možda najznačajniji dio ove priče je vidljiva pristranost mnogih zapadnih medija koji su, kao i OAS, bez konkretnih dokaza, priču o predsjedničkim izborima u Boliviji predstavili kao narodnom voljom izazvanu smjenu autokratskog predsjednika koji nije niti trebao biti kandidat na izborima zbog ustavom propisanog ograničenja broja mandata.
Kako prenosi Fair, portal specijaliziran za kritiku medijske pristranosti, mnogobrojni su mediji nakon izbora u Boliviji predstavljali Moralesa kao nedemokratskog predsjednika te ponavljali neutemeljene tvrdnje OAS-a, a to uključuje i medijske divove poput New York Timesa, Journala i Washington Posta.
Uz Fair, Centar za ekonomska i politička istraživanja (Center for Economic and Policy Research / CEPR) također je u svojoj analizi ukazao na manjak dokaza o manipulacijama izbornih rezultata, ali i na dugu povijest uplitanja SAD-a u unutarnju politiku zemalja Latinske Amerike. Iz analize CEPR-a proizlazi nekoliko važnih zaključaka: 1) rezultati TREP-a s 83.9% prebrojanih glasova konzistentni su s konačnim rezultatima izbora i prijašnjim predviđanjima; 2) niti OAS niti bilo tko drugi nije predočio dokaze o sistematskim nepravilnostima prilikom izbora održanih 20. listopada; 3) rezultati niti brzog niti službenog prebrojavanja glasova ne odskaču od glasačkih trendova koji su lako objašnjivi; 4) jedini legalni i službeni mehanizam prebrojavanja glasova nije zaustavljen niti u jednom trenutku.
Činjenica da je razlika u rezultatima nakon 83.9% i 95.7% prebrojanih glasova postojala objašnjeno je jednostavnim geografskim trendovima. Naime, Evo Morales pretežito uživa podršku od strane domorodačkih naroda koji obitavaju u ruralnim dijelovima zemlje, čiji se glasovi zadnji prebrojavaju i zadnji dodaju u bazu podataka. Dakle, posve je logično da će glasovi ruralnih dijelova zemlje većinski pripasti Moralesu i time utjecati na rezultate. Također, sva su predviđanja rezultata izbora na takav razvoj upućivala, a i sami rezultati osporenog brzog prebrojavanja već su na 83.9% pokazivali prednost Moralesa nad Mesom, koja je kontinuirano rasla kroz čitav proces prebrojavanja novih glasova.
Nadalje, prekid prijenosa neslužbenog prebrojavanja glasova, TREP-a, standardno se provodi nakon objavljenih 80% rezultata, te je čak i ove godine unaprijed – 9. listopada – na stranici La Razon-a najavljeno kako će to biti učinjeno, dok je OAS još 2015. na svojoj službenoj stranici zagovarao korištenje TREP-a pri izborima u Boliviji.
I dok mnogi članovi Moralesove lokalne ali i međunarodne opozicije – koja uključuje kontroverznog predsjednika Brazila Jaira Bolsonara i Donalda Trumpa – slave Moralesovo odstupanje s vlasti, mediji poput Al Jazeere i državnici poput Andrésa Manuela Lópeza Obradora, predsjednika Meksika, žustro osuđuju ono što nazivaju državnim udarom.
Sama definicija državnog udara ili puča je protuustavna ili protuzakonita smjena nosioca vlasti u nekoj državi, koja se od revolucije razlikuje time što je vrše dijelovi izvršne vlasti ili državne uprave, a najčešće vojske. Čitajući tu definiciju, jasno je kako je u Boliviji upravo posrijedi državni udar, a ne smjena vlasti. Čak i kada bi se prihvatio argument Moralesove opozicije da on uopće nije trebao biti kandidat zbog neustavnosti novog mandata, ovaj puč ne bi bio opravdan jer je Morales u trenutku njegova izvođenja i dalje bio demokratski izabran sjedeći predsjednik. Nadalje, demokratski bi proces podrazumijevao nove izbore, koje je Morales, za razliku od svog suparnika Mese, prihvatio, unatoč jasnoj pobjedi.
Ovo je samo jedan primjer na dugačkom popisu slučajeva u kojima su američke vlasti optužene za uplitanje u politiku drugih zemalja, posebno u Latinskoj Americi. Upravo je iz tog razloga Evo Morales već 2008. godine protjerao ambasadora SAD-a te je 2013. godine iz Bolivije uklonio i organizaciju USAID, optuživši američke vlasti da pod okriljem humanitarnog rada potajno manipuliraju te pripremaju njegovu nedemokratsku smjenu s vlasti, prenosi Jacobin.
Motivi SAD-a za podršku Moralesovog uklanjanja s vlasti poprilično su jasni, a uključuju američko oštro protivljenje nacionalizaciji prirodnih resursa Bolivije, koje je ključni dio Moralesove politike od dolaska na vlast. S obzirom na to da 60% budžeta OAS-a financira upravo SAD, nije iznenađujuće da je baš ta organizacija odigrala ključnu ulogu u posljednjim bolivijskim izborima.
A da se situacija već drastično mijenja, pokazuje i to da je, kako prenosi Al Jazeera, Moralesova trenutna zamjenica, Jeanine Áñez, već je 27. listopada ove godine postavila prvog bolivijskog ambasadora u SAD-u u posljednjih 11 godina, jasno pokazujući u kojem smjeru će nova bolivijska vlada krenuti. Također, prekinuti su diplomatski odnosi s Venezuelom, koja se smatra ključnim saveznikom Moralesa.
Domorodačko stanovništvo Bolivije posebno strahuje zbog ovakvog razvoja događaja koji je označio povratak rasističkog nasilja u Boliviju i to na velika vrata.
Iako je Morales kao razlog svoga pristanka na odstupanje s vlasti naveo želju da se smiri ulično nasilje i nemiri u Boliviji, oni i dalje ne jenjavaju, uz sada sve brojnije prosvjednike koji zahtijevaju njegov povratak na vlast. Broj mrtvih i ozlijeđenih raste iz sata u sat, a budućnost Bolivije sve je neizvjesnija.
Trenutna predsjednica Jeanine Áñez, koja je najavila raspisivanje novih izbora kojima Morales i njegov potpredsjednik neće smjeti pristupiti, već je morala otkazati putovanja izvan glavnog grada zbog navodnih prijetnji smrću koje prima od Moralesovih podupiratelja, prenosi Daily Mail.
Za to vrijeme, Evo Morales, koji se trenutno nalazi u Meksiku gdje mu je pružen azil, ponavlja sličnu poruku kao na svojem odlasku iz Bolivije: Boli napustiti zemlju zbog političkih razloga, ali ostat ću u kontaktu…Ubrzo ću se vratiti s više snage i energije, rekao je u intervjuu za Al Jazeeru, karakterizirajući događaje u svojoj zemlji kao nesporni državni udar te osuđujući OAS i američko djelovanje u Latinskoj Americi. Morales najavljuje svoj povratak i nastavak tzv. patriotske agende svoje stranke, a hoće li se to uistinu realizirati zasad je teško predvidjeti.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autoričini i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
