Jučer je u Zagrebu, na Trgu Republike Hrvatske, obilježena druga godišnjica smrti Madine Hussiny, djevojčice iz Afganistana koja je poginula nakon što je protjerana od strane hrvatske policije. Madina Hussiny je najmlađa poznata žrtva policijskog progona u Hrvatskoj.
Prema svjedočenju njene majke, nakon što su 21. studenog 2017. godine ušli u Hrvatsku iz Srbije, obitelj je pješačila sat vremena dok nisu vidjeli policajce i od njih zatražili azil. Međutim, policajci su im rekli da se vrate u Srbiju i ponovo dođu u Hrvatsku sljedeći mjesec. Ona ih je preklinjala da ostanu u Hrvatskoj barem tu večer. Ako nas ne želite prihvatiti, dopustite nam bar da ostanemo ovdje večeras. Već smo umorni i hladno nam je, djeca su malena, rekla im je.
No policajci im ni to nisu dopustili, nego su ih vozilom odvezli do željezničke pruge i naredili da se pješke vrate u Srbiju slijedeći tračnice u mraku. Nedugo nakon toga je vlak, koji je došao iz smjera Hrvatske, usmrtio s leđa malenu Madinu. Nikome iz obitelji nije bilo dozvoljeno da s Madinom pođe u bolnicu, a tek nekoliko dana kasnije saznali su da je umrla i dobili dozvolu da skupe njeno tijelo.
Madinina obitelj je protiv Ministarstva unutarnjih poslova RH podnijela kaznenu prijavu zbog ubojstva iz nehaja, a ishod tog procesa još čekamo. Nakon što je obitelj podnijela kaznenu prijavu, MUP je opstruirao kazneni progon svojih djelatnika, vršio pritisak na aktiviste i odvjetnike, “izgubio” videosnimke kamera koje su bitan dokazni materijal, dva puta ilegalno protjerao Madininu obitelj, ostavljao ih u detenciji i izolaciji, iznosio neutemeljene sumnje o vjerodostojnosti punomoći koju je Madinina obitelj dala odvjetnicima te na temelju tih sumnji provodio različite izvide.
Ukratko, dvije godine kasnije možemo utvrditi da nije učinjeno ništa kako bi se odgovorne za Madininu smrt kaznilo, dapače – učinilo se mnogo toga kako bi se zločin zataškalo, dok se paralelno širilo djelokrug djelovanja represivnog aparata prema drugim izbjeglicama i migrantima.
To je prepoznala i aktivistička grupa Inicijative Dobrodošli!, koja je jučer održala akciju na Trgu Republike Hrvatske. Prošle je godine na tom trgu povodom prve godišnjice Madinine smrti postavljena ulična ploča s njezinim imenom. Kako su tada istaknule aktivistkinje, beskompromisnim činom preimenovanja Trga Republike Hrvatske u Trg Madine Hussiny nije se zazivala još jedna reinterpretacija događaja ili osobe iz prošlosti, već trenutna odgovornost za počinjeno, za nepovratno izgubljen život.
Jučer je na istom mjestu aktivistička grupa, uz umjetnice, studentice, profesorice, aktivistkinje, građanke i građane, ponovno zatražila pravdu za Madinu. Zahtijevaju i dalje da trg s njezinim imenom bude trajni podsjetnik da nitko i niti jedna država-nacija, vlast, vojna sila, ekonomija ili politički režim nemaju pravo određivati čiji život je vrijedan življenja, a čiji nije.
Madina, dobrodošla u središte Zagreba, poručila je teatrologinja i književnica Nataša Govedić, profesorica na Akademiji dramskih umjetnosti. Svoju je podršku inicijativi iskazala i Antonija Petričušić, docentica na Pravnom fakultetu: Zbog Madine i svih drugih djevojčica i dječaka, muškaraca i žena migranata i izbjeglica čiji se glasovi ne čuju, dužnost je i obaveza nas građanki i građana govoriti o kršenju njihovih ljudskih prava i prozivati državu za njihovo kršenje i neostvarivanje. Pravo na azil ljudsko je pravo.
Arhitektica Ana Dana Beroš istaknula je kako inicijativu podržava jer se zalaže za društvo djevojčica i uključivosti, protiv ‘poskliznuća’ i metaka.
Podržavam ovu inicijativu zato što želim da javni prostor bude prostor inkluzije, pravde i odgovornosti, a ne prostor amnezije, nasilja i revizionizma, izjavila je dramaturginja Jasna Žmak, docentica na Akademiji dramskih umjetnosti.
U dane kada se u riječkoj bolnici zbog prostrjelnih ozljeda zadobivenih od hrvatske policije za život bori još jedna žrtva bezumnog i nasilnog “čuvanja” hrvatskih granica, krajnje je vrijeme da se jasno i glasno zatraže pravda za sve žrtve nasilja na granicama i jednaka prava za sve, bez obzira otkud dolazili i kamo išli, zaključile su aktivistkinje.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autoričini i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
