Jedna od rijetkih stvari oko kojih u Hrvatskoj postoji prilično širok konsenzus je tvrdnja da je naše društvo pretjerano opterećeno prošlošću te da je došlo vrijeme da se koplja prestanu lomiti oko tako dalekih i nevažnih tema kao što je, primjerice, Drugi svjetski rat. Ili drugim riječima, kako su mnogi komentatori to znali primijetiti, povijest treba ostaviti povjesničarima, a ostatak društva treba se okrenuti građenju bolje budućnosti. Ponekad se čak stječe dojam da je neprekidno kopanje po nikad zacijeljenim ranama iz bolnih povijesnih perioda nekakva neobična specifičnost upravo naših prostora.
Ipak, jučerašnje vijesti iz Španjolske pokazale su kako užarenost polemika oko povijesnog sjećanja nije posljedica zraka koji dišemo i vode koju pijemo ovdje na Balkanu. Naime, španjolska vlada na čelu s Pedrom Sanchezom iz Španjolske socijalističke stranke (PSOE), jučer je nakon dugog natezanja premjestila posmrtne ostatke fašističkog diktatora Francisca Franca iz velebnog, ali kontroverznog mauzoleja u tzv. Dolini palih, na jedno “obično” groblje u predgrađu Madrida. U Dolini palih, gdje se iznad mauzoleja s bazilikom izdiže 150 metara visoki križ, nalaze se posmrtni ostaci 33.000 ljudi koji su poginuli za vrijeme ili nakon Španjolskog građanskog rata (1936.-1939.). Osim Francovog groba, samo je još jedan označen imenom i prezimenom: radi se Francovom prethodniku, Primu de Riveri diktatoru i osnivaču partije španjolskih fašista, Falange. Procjenjuje se da danas oko 100.000 žrtava građanskog rata leži u neoznačenim grobovima, što Španjolsku čini zemljom s najvećim brojem masovnih grobnica nakon Kambodže, piše britanski Guardian.
Prema Francovoj ideji nacionalnog pomirenja, u Dolini palih zajedno su pokopane kosti ljudi s obiju zaraćenih strana, u mnogim slučajevima protivno željama njihovih obitelji. Za nas je interesantno to da se sličnim modelom pomirbe ustaša i partizana svojevremeno zanosio i hrvatski predsjednik iz 1990-ih Franjo Tuđman, koji nije skrivao fascinaciju idejama španjolskog, fašističkog diktatora. Ipak, u Španjolskoj je, umjesto mjesta pomirbe, Dolina palih postala odredište hodočašća Francovih obožavatelja i nostalgičara za njegovom diktaturom. Nekoliko stotina takvih okupilo se jučer na prosvjedu protiv ekshumacije. Njima nasuprot, premijer Sanchez svoju odluku je branio sljedećim riječima: Danas je Španjolska ispunila obvezu prema sebi samoj. Ovom odlukom došao je kraj jedne moralne uvrede, učinjen je korak prema pomirbi koja se samo može odvijati u slobodi i demokraciji, prenosi njegove riječi Tportal.
Iako je PSOE odavno zagovarao “protjerivanje” Franca iz ovog mauzoleja, izbor trenutka u kojemu se to čini je ono što izaziva kritike na račun premijera kojega se optužuje za izbornu instrumentalizaciju ovoga slučaja. Naime, u Španjolskoj se za nešto više od dva tjedna po četvrti puta u posljednje četiri godine održavaju parlamentarni izbori na kojima Sanchezovi socijalisti kotiraju kao favoriti, iako s malim šansama za osvajanje apsolutne većine. Kritičari tvrde kako je ekshumacija Francovih ostataka uvjetovana Sanchezovom željom da mobilizira lijeve birače.
Naime, eskalacija sukoba u Kataloniji jako je zakomplicirala predizbornu dinamiku. Vladin tvrdi stav prema katalonskom pitanju, koji se ne razlikuje puno od pozicija koje je prethodna desničarska vlada zauzela u vrijeme katalonskog referenduma o neovisnosti 2017., mogao bi naštetiti popularnosti socijalista među lijevim biračima. Zbog toga, čini se da je obračun s mrtvim fašističkim diktatorom zapravo pokušaj vraćanja povjerenja biračkog tijela koje nije privrženo idejama španjolskog nacionalizma.
Kako bilo da bilo, ovaj slučaj svjedoči da bolni procesi suočavanja s prošlosti ne more samo naše društvo. Polarizacija oko Francova nasljeđa očigledno neće nestati ni nakon što je helikopter s njegovim ostacima jučer odletio iz Doline palih. Tome svjedoči i nedavna anketa El Munda prema kojoj je 43 posto građana smatralo da ostatke treba premjestiti, dok ih je 32,5 posto bilo protiv toga. Bilo da se radi o Španjolskoj ili Hrvatskoj, duhovima prošlosti, čini se, teško je pobjeći.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
