Dok je domaća javnost bila zabavljena procesom imenovanja Dubravke Šuice na mjesto za demokraciju i demografiju, pomalo ispod radara prošlo je uspostavljanje jedne nove potpredsjedničke funkcije. Buduća predsjednica Europske komisije Ursule von der Leyen, uz brojne kritike, predstavila je plan nazvan “Zaštita našeg europskog načina života”. Tako je Grk Margaritis Schinas, glavni glasnogovornik Europske komisije od 2014. godine, postao njezin potpredsjednik za “zaštitu europskog načina života”. Između ostaloga, Schinas će unutar tima koji treba preuzeti svoje funkcije 1. studenoga biti zadužen za pitanje migracija.
Naime, u programu koji je predstavila Ursula von der Leyen, između ostalog se ističe zaštita europskog načina života, u nekoliko kategorija, među kojima je pravna država i unutrašnja sigurnost, kao i naglasak na čvrstim granicama i novi pristup migraciji.
Schinas je pak svoj novi položaj i zaduženja objasnio sljedećim riječima: Radit ćemo na boljoj zaštiti naših građana i granica i modernizaciji našeg sustava azila, ulaganju u vještine Europljana i stvaranju svjetlije budućnosti za naše mlade. Uvjeren sam da možemo poduzeti velike korake u sljedećih pet godina i raditi na tome da zaštitimo i osnažimo Europljane.
Povezivanje kontrola migracija i zaštite europskog načina života šalje opasnu poruku, što su prepoznali brojni kritičari novog prijedloga von der Leyen.
Zastrašuje portfelj o ‘zaštiti europskog načina života’ koji uključuje migraciju i zaštitu granica. Nadamo se da predsjednica von der Leyen ne vidi kontradikciju između podrške izbjeglicama i europskih vrijednosti, reagirala je na Twitteru Ska Keller, predstavnica Zelenih u Europskom parlamentu.
Koristeći retoriku krajnje desnice prema kojoj ‘migranti ugrožavaju europski način života’ i povezujući migraciju sa sigurnosti u nazivu tog portfelja, odašilje se zabrinjavajuća poruka, napisao je na Twitteru glasnogovornik Amnesty Interanationala Stefan Simanowitz.
Što je uopće europski način života, pitaju se mnogi. Kako ga definirati, tko je taj koji ga ima pravo definirati? Što mu i tko prijeti, kad ga se sada tako eksplicitno treba štititi?
Razni mediji, pa tako i Politico, iskoristili su priliku da kroz par “zgodnih” grafova pokušaju definirati i usporediti europske i druge načine života, ali kategorije unutar kojih promatraju ovu problematiku jednostavno su promašene. Kad dobro pretresemo vreću europskog tehnokratskog smeća, ispada da “nama” prijete određeni migranti, a da u “nas” spadaju i mogu spadati oni koji nisu ti i takvi migranti.
A kritike toga, iako relativno brojne, ostaju mlake. Naime, velik dio kritika fokusiran je na sam (desničarskom uhu prilagođen) naziv nove funkcije i programa, dok se ne zadire i secira dublje u sadržaj programa koji je predstavila von der Leyen, te ne koristi prilika za kritiziranje odavno nehumane i na svakodnevnoj razini ubilačke europske politike migracija.
Europa je desetljećima svoje “strance” getoizirala, trpala u druge zone, izopćavala u paralelne svemire ilegale i kriminala, u tajna društva nikad dovoljno dobrih, a ipak vazda eksploatiranih građana trećeg reda. Europa već godinama zatire osnovna ljudska prava izbjeglica i migranata. Europa već godinama živi progone, pozdrave pendrekom, zlostavljanja, odbijanja, detencije i logore. Europa ima najveću ovovremensku masovnu grobnicu, onu na Mediteranu. Zastrašuje li to ikoga imalo, ili makar približno koliko i ovaj novi portfelj u Europskoj komisiji?
Uzmemo li u obzir gore napisano, ovakvi novi programi i zaduženja samo su nastavak dugogodišnje politike koja se može sažeti u paroli – da nam živi, živi Europa, a umiru, umiru migranti. Apstraktne kulturalne rasprave o (europskim) identitetima tu nikome neće pomoći.
