Mi smo Romi i želimo raditi!

Foto: pixabay.com

Češki predsjednik Miloš Zeman nedavno je izjavio da su Romi lijeni te da je šamar najbolji lijek. Druga najveća zastupnička skupina u Europskom parlamentu, Progresivni savez socijalista i demokrata (S&D), osudila je predsjednikovu izjavu te je njihova glasnogovornica za romska pitanja Soraya Post iznijela sljedeće:

“Nedavne izjave češkog predsjednika Miloša Zemana o Romima jasno su rasističke i ukazuju na kontinuirani antiromski sentiment u Češkoj, čak i na najvišim razinama vlasti. Nitko se ne bi smio tako izražavati, a pogotovo ne predsjednik zemlje članice EU. Osuđujem ovu izjavu i očekujem da pravosuđe zemlje nešto poduzme po tom pitanju – to je govor mržnje i rasizam. Europsko vijeće jasno kaže da su rasizam, ksenofobija i govor mržnje, zločini i kao takvi kažnjivi. Europska je komisija već pokrenula postupak protiv Češke zbog sustavne segregacije u području obrazovanja romske djece. Pozivamo predsjednika da prestane pogoršavati situaciju i da krene raditi na poboljšanju mogućnosti za Rome koji žive u Češkoj.”

Iz izjave glasnogovornice Post uočavamo dvije stvari – jedna je prisutnost antiromskog sentimenta u Češkoj i to već duže vrijema, a druga je sustavna segregacija Roma. I uistinu, ovo nije prva Zemanova izjava o Romima. Prije godinu dana češki je predsjednik izjavio kako 90 posto neprilagođenih stanovnika njegove zemlje čine Romi, a ostalih 10 posto su bijele ljenčine. Zeman je također izjavio kako odbija ideju afirmativne akcije, odnosno pomaganja Romima, jer to smatra “pozitivnom diskriminacijom”, a čak i “pozitivna diskriminacija je diskriminacija”, cinično je dodao.

Institucionalni rasizam spram Roma u zemljama EU

U nekim zemljama EU rasizam spram Roma je institucionaliziran. Romska djeca u Mađarskoj, Slovačkoj i Češkoj primorana su pohađati takozvane “posebne škole”, što je velika prepreka u edukaciji kao i budućoj integraciji u društvo. Naime, ako posebne škole za romsku djecu imaju lošu nastavu, Romi, budući da su manjina u navedenim državama, nemaju moć za promijeniti gradonačelnika grada. Također, kako u školama nema djece pripadnika većinskog stanovništva, ostali građani su nezainteresirani za poboljšanje programa. Dakle, nema inicijative da se situacija promjeni, a ako Romi i pokušaju nešto reći, oni na vlasti će ih proglasiti lijenima, lošim roditeljima i slično.

U članku Hungarian Free Pressa, urednik Christopher Adams izjavljuje: “U zadnjih osam godina, Mađarska ide prema sve većoj etničkoj segregaciji u školama. U zemlji sa sve većom populacijom Roma te istovremeno sve većim nedostatkom kvalifi ciranih i obrazovanih radnika, oluja se sve više bliži.”

Drugim riječima, Mađarska treba sve više obrazovanih radnika, a odbija kvalitetno školovati Rome. Njihov rasizam je toliko jak da ide protiv interesa nacionalne ekonomije.

U Rumunjskoj, romska su djeca također žrtve diskriminatornih političkih odluka. Nema zakona o segregaciji, ali roditelji ispisuju djecu iz škola u kojima se nalaze Romijer se država ne zalaže za integraciju romske djece. Prema European Interestu, edukacija nije jedini primjer segregacije u Rumunjskoj. Prostori u kojima se nalaze Romi nemaju pitku vodu, sanitarnu infrastrukturu ni prihvatljive ceste. U suštini, Romi žive u straćarama na rubovima grada, skriveni od elitnih pogleda.

U Slovačkoj su otišli korak dalje te u nekim dijelovima zemlje digli velike betonske zidove kako bi fi zički odvojili većinsko stanovništvo od Roma.

Odgovor Roma

U ovom mraku obeshrabrujućih podataka jedina svijetla točka su Romi koji su diljem Češke odgovorili na rasističke izjave svog predsjednika te poslali svoje slike s posla s porukom: “Mi smo Romi i želimo raditi!”. Neka ova inicijativa bude poticaj svim građankama i građanima Europske unije da odbiju sudjelovati u sve jačoj rasističkoj propagandi i sijanju straha o Romima i drugim manjinama, jer samo je pitanje vremena kada ćemo svi biti proglašeni lijenčinama, protivnicima zapadnih vrijednosti, kulture, ili koja god se već druga fraza koristi kako bi se modernizirao fašizam.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime