Aquarius i još dva broda, na kojima se nalazi 630 migranata, uplovili su u nedjelju napokon u Valenciju, okončavši tako devetodnevno pomorsko putovanje. Radi se o migrantima koje su kod Libije spasile organizacije SOS Mediteran i Liječnici bez granica te ih prebacili u humanitarni brod Aquarius. Nakon lutanja od obale do obale i odbijenica više zemalja, Španjolska je jedina ponudila pomoć u prihvatu migranata, nakon što su Italija i Malta za njih zatvorile svoje luke i sramotno ih prepustile nemilosrdnom moru.
Dok većina zemalja Europske unije sada, za razliku od 2015. i 2016. godine, posve otvoreno odbija prihvat izbjeglica, bez potrebe da uopće glumataju kroz diskurs o solidarnosti, u Mađarskoj idu i korak dalje. Aktivisti vladajuće stranke Fidesz premijera Viktora Orbana pokrenuli su kampanju označavanja ureda nevladinih udruga koje se bave ljudskim pravima i pomaganjem izbjeglicama i migrantima. Na vrata ureda udruga stavljaju naljepnice na kojima piše “promigrantska organizacija”” tako je nedavno označena i mađarska podružnica Amnesty Internationala. “Obilježavanje” AI-a osobno je odradio dužnosnik Fidesza Istvan Hollik, koji je u prošlom sazivu parlamenta bio zastupnik. S najvećih pozicija moći poziva se tako na progon izbjeglica i onih koji im pomažu. Isto je učinjeno i s uredom organizacije Menedek (u prijevodu Azil), a znakovito je da Menedek ima ured u zgradi na kojoj su nacisti 1944. stavili Davidovu zvijezdu jer su njoj u tada još živjeli Židovi. Iz (recentne) povijesti ništa ne pamtimo, ništa ne vidimo, ništa ne učimo?
Ova kampanja dio je šireg represivnog djelovanja vladajućeg aparata u Mađarskoj, a na posebnom su udaru među nevladinim udrugama one koje pomažu izbjeglicama i migrantima, za što se ubuduće planira i zatvorska kazna. I u Mađarskoj, kao i Hrvatskoj, zapomaže se o demografskim problemima i iseljavanju stanovništva, ali i ondje, kao i ovdje, nitko ne pokušava izbjeglice i migrante promišljati pod “demografske mjere”. Računaju se samo “naši”, a za „ostale” se sije i žanje mržnja.
U Grčkoj je pak ovaj mjesec zločin iz mržnje odnio život 13-godišnje romske djevojčice, koja je ustrijeljena u romskom naselju blizu grada Amfissa. O tom su događaji mediji diljem Europe ostali kuš. 34-godišnji mesar u romski je kamp uletio kamionom i počeo pucati, a metak je navodno promašio “željenu metu” i pogodio djevojčicu. Nakon toga je ubojica pobjegao, i nema se namjere predati policiji.
Organizacija Ellan Pass osudila je ubojstvo i okarakterizirala ga kao “ubojiti napad, produkt rasizma i ksenofobije”. Na nedavnom sprovodu djevojčice paljene su gume i blokirane ceste u znak prosvjeda. Obitelj, prijatelji i rodbina, ali i brojni drugi, pozvali su vlasti da istraže slučaj i privedu krivca. S razlogom – ljutiti, s razlogom – bijesni, jer je jasno da je za mrtve romske djevojčice u grčkom društva pravda puno teže dostižna.
U Ukrajini su početkom mjeseca članovi veteranske desničarske milicije National Druzhyna uništili romsko naselje u Holosiivskyi parku u Kijevu. Svoju su prijetnju obznanili na Facebooku svega nekoliko sati ranije, poručivši da će istjerati sve iz naselja ako ga stanovnici/e sami ne napuste u roku od 24 sata. Radi se o četvrtom napadu na romska naselja u Ukrajini u nešto više od mjesec dana.
Ovo je samo kratki presjek događanja od početka lipnja, mini ilustracija mape mržnje, trenutno možda jedinog zajedničkog nazivnika europske politike.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
