Daut Qulangjiu dugogodišnji je romski aktivist, novinar, urednik i radiotelevizijski voditelj. Završio je Fakultet masovnih komunikacija i novinarstva u Prištini (Fakulteti i Komunikimit Masiv dhe Gazetaris- Universiteti AAB Prishtine). Bio je jedan od pokretača emisija na romskom jeziku koje se i danas emitiraju na lokalnim radijskim postajama te na Radioteleviziji Kosovo. Sudjeluje u radu Europske radiodifuzijske unije unutar koje je osnovana radna skupina za Rome, a koja priprema projekte s ciljem razvoja medijskog programa o Romima i za Rome. Višegodišnji je sudionik Međunarodnog simpozija o romskom jeziku koji se već deset godina zaredom održava u Zagrebu od 3. do 5. studenog. Godine 2017. dobio je nagradu za životno djelo “Ferenc Sztojka” za posebne zasluge u očuvanju, standardizaciji i razvoju romskog jezika.
S obzirom na Vaše novinarsko iskustvo, kako biste opisali današnje stanje u medijima na Kosovu?
Nužno je spomenuti utjecaj politike kada govorimo o slobodi medija na Kosovu. Javni medijski servisi, financirani iz proračuna, uvelike su uvjetovani političkim odlukama. S romskom redakcijom je drugačije, mi nikada nismo bili cenzurirani. Postoji razlika između romskih emisija na radiju i onih na televiziji. Kada pripremamo program za emitiranje na radiju sloboda je veća, vjerojatno zbog toga što romski jezik većina ne razumije. S druge strane, kod pripreme televizijskih emisija potoje veća ograničenja jer one gledatelje više zainteresiraju zbog pokreta i izraza lica sudionika.
Kada je emitiran prvi program na romskom jeziku i emitira li se još i danas?
Godine 1986. prvi smo u svijetu pripremili i emitirali radijsku emisiju na romskom jeziku. Tijekom rata na Kosovu napravili smo stanku, a s emitiranjem smo nastavili 2003. godine. Emisija je u početku trajala samo 20 minuta i emitirala se jednom tjedno. Sjećam se da su nam govorili da nećemo opstati jer romska zajednica nema kadra za uređivanje programa i vođenje emisije, ali mi smo ustrajali kako bismo, uz radijsku emisiju, dobili priliku raditi i na televiziji. Tada nas je na uređivanju programa radilo samo troje – urednik, moderatorica i ja, kao novinar. Materijala za uređenje programa uvijek je bilo više nego što je stalo u tih 20 minuta koliko smo imali za emitiranje pa smo zbog toga inzistirali na većoj minutaži. Danas se mogu pohvaliti da se jedna naša emisija emitira jednom tjedno na prvom programu kosovskog radija i traje 45 minuta, a druga traje sat vremena i emitira se na drugom radijskom programu. Uz to, pripremamo i emisiju koja se svakodnevno emitira na radiju i traje sat vremena. Želim istaknuti i to da jedini u svijetu svakodnevno emitiramo vijesti na romskom jeziku, a koje traju 15 minuta. Vijesti na romskom emitiraju se i u Makedoniji i Vojvodini, ali ne svakodnevno.
Iz višegodišnjih rezultata vidljivo je da se djelatnost romske redakcije kontinuirano povećava. Godine 2015. Radiotelevizija Kosovo proglasila nas je najboljom redakcijom na televiziji za što smo dobili certifikat. Emitiramo emisije i na socijalnim mrežama, a neke su pregledane i 10 000 puta. Mogućnosti repriziranja i naknadnog gledanja, što socijalne mreže omogućuju, zasigurno su utjecale na tako veliku gledanost.
Ima li u medijima dovoljno pozitivnih priča o Romima? Utječu li mediji na uklanjanje predrasuda?
Emisije o Romima pune su predrasuda pa je važno da se sami Romi obrazuju za novinare kako materijali koji se objavljuju ne bi prenosili negativnu sliku. Nas u redakciji Radiotelevizije Kosovo ima deset, a emisije koje pripremamo su dobar primjer. Dio smo Europske radiodifuzijske unije (ERU) (eng.: European Broadcasting Union – EBU) koja prati javne medijske servise u 56 država, a unutar koje je organizirana romska radna skupina (eng.: EBU Roma Task Force Group). Pripremili smo projekt kojim planiramo podučiti novinare o romskoj zajednici te im pomoći oko intervjuiranja Roma i pripremanja reportaža o njima. Prvo bismo obučavali romske novinare za trenere koji bi kasnije podučavali ostale novinare koji nisu Romi. Cilj ovog projekta smatramo izuzetno važnim jer je činjenica da mnogi novinari pristupaju Romima s predrasudama pa njihove priče šire negativnu sliku.
Kakva je po Vašem mišljenju integracija Roma u kosovsko društvo?
Integraciju Roma u kosovsko društvo opisao bih kao dug put, pun prepreka. Stanje je sada bolje nego što je bilo nakon rata, primjerice 2002. i 2003. godine, jer je na Kosovu prisutna međunarodna zajednica koja kontrolira donošenje zakona. Predviđena su mjesta za Rome u Parlamentu i nekim drugim institucijama, ali se to ne poštuje. Odredba kojom je utvrđeno da 10% romske populacije treba biti zaposleno u javnim institucijama se ne provodi. Zato nastojimo što intenzivnije raditi kao civilno društvo. Tražimo samo ravnopravnost s drugim narodima, a to je isto tako želja romskih zajednica u drugim zemljama. Ništa nije bolje ni kod zapošljavanja u privatnim poduzećima. Prema statističkim izvještajima, 60% ukupne kosovske populacije je nezaposleno, a pogledamo li samo romsku zajednicu, nezaposleno je 99% Roma.
Što za Vas predstavlja nagrada za životno djelo “Ferenc Sztojka” koju ste primili na svečanosti povodom obilježavanja Svjetskog dana romskog jezika 5. studenog 2017. godine?
Redovito dolazim u Zagreb, između ostalog kako bih sudjelovao na Međunarodnom simpoziju o romskom jeziku. S kolegama iz brojnih europskih i svjetskih država raspravljam o važnim temama vezanim uz romsku zajednicu. “Romski jezik i kultura u emigraciji krajem 20. stoljeća” bila je zadnja tema o kojoj smo raspravljali. Zaključci do kojih dolazimo na kraju Simpozija značajne su smjernice prema kojima nastavljamo rad u svojim državama. S ponosom sam primio nagradu “Ferenc Sztojka” za svoj dotadašnji rad koji je uključivao rad u medijima, ali i aktivizam u procesu integracije Roma na Kosovu putem nevladinih organizacija, kao i sudjelovanje u realizaciji različitih projekata. Ova nagrada mi je pružila dodatnu motivaciju za rad i uvijek ću se zalagati da se romski jezik nikada ne zaboravi.
