U Hrvatskom državnom arhivu održano predavanje “Jezik Roma u govoru i pismu”

Savez Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” u suradnji sa saborskim zastupnikom Veljkom Kajtazijem već devetu godinu zaredom organizira centralnu proslavu i međunarodni znanstveni skup povodom Svjetskog dana romskog jezika, koji se obilježava od 2. do 5. studenog 2017. godine u Zagrebu.

Uvodno u međunarodni znanstveni simpozij koji će se  održati u subotu, 4. studenog 2017. godine na temu “Romski jezik i kultura u emigraciji krajem 20. stoljeća”, jučer, 24. listopada održalo se predavanje “Jezik Roma u govoru i pismu” u prostorijama Hrvatskog državnog arhiva. Predavanje je održao profesor Ljatif Demir, jedan od osnivača Diplomskog studija romistike u sklopu Odsjeka za indologiju i dalekoistočne studije, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Profesor Demir svoje je predavanje temeljio na vlastitom doktorskom radu na temu “Književni i jezični aspekti Roma”.

Ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva, gospodin Dinko Čutura pozdravio je prisutne i naglasio da je zgrada HDA-a djelo najvećeg arhitekta hrvatske secesije Rudolfa Lubynskog i drži se za najljepšu zgradu u Hrvatskoj, a za neke i najljepšu u Europi. Rudolf Lubynski bio je Židov, pripadnik nacionalne manjine i to govori o ulozi nacionalnih manjina u izgradnji hrvatskog identiteta i kulture.

“Ako nema jezika, kolektivne memorije, svijesti, identiteta – a to je ono što se čuva kroz jezik, onda nema ni naroda”, dodao je.

Saborski zastupnik Veljko Kajtazi podržao je predavanje i dodao da je dogovorio s gospodinom Čuturom da predstojeći Svjetski dan Roma obilježe u zgradi Arhiva. Profesor Demir svoje predavanje započeo je podatkom da je u Indiji (odakle  potječu Romi) bila sramota zapisivati jer su eruditi, učeni ljudi, sve pamtili.  Kod Roma, kao i kod drugih naroda, opće karakteristike usmene književnosti su njihovo kolektivno oblikovanje, jer je u tom oblikovanju sudjelovalo više pojedinaca u različitim vremenskim razdobljima i društvenim uvjetima. Tako je predavač u svom doktoratu objasnio proces stvaranja i razvoja usmene književnosti kod Roma kroz određena razdoblja.

Iako su Romi naglo prešli sa paganstva na kršćanstvo i islam, njihova je narodna književnost zadržala paganske elemente. Ta usmena književnost nije bila kristijanizirana i prilagođena kršćanskim shvaćanjima, stoga su te narodne umotvorine bile osuđivane od kršćanske Crkve. Romi su ih u svojoj mahali čuvali. Uspjeli su ih dugo sačuvati, jer se kod Roma ta književnost nije zapisivala kao kod ostalih naroda, a kršćanstvo na njega nije imalo utjecaja. Najveći broj Roma došao je na ove prostore za vrijeme Osmanskoga Carstva, gdje Osmanlije nisu dozvoljavali pisanu književnost. Stoga se umjesto pisane književnosti razvijala usmena, čime je usmena književnost kod Roma doživjela novi procvat. Oni Romi koji su na tim prostorima živjeli sedentarno prije dolaska Turaka, u predfeudalnom razdoblju, imali su mogućnost pak živjeti rodovskim i plemenskim načinom života i očuvati sve svoje plemenske i obiteljske tradicije te njegovati svoje običaje. Nakon slabljenja Osmanskoga Carstva, ponovno dolazi do obnove patrijarhalnih društvenih oblika u romskim mahalama, u kojima je usmena književnosti još uvijek bila živa. Ona se u tom razdoblju ponovno pojavljuje u novom obliku. U to vrijeme su nastale njene najbolje tvorevine ili dobile završni oblik. To je tako bilo sve do završetka Drugog svjetskog rata.Industrijalizacija nakon Drugog svjetskog rata dovela je do gubljenja važnosti pripovijedanja usmenih priča u romskim mahalama, i time se romsko pripovijedanje i pjevanje počelo prividno zaboravljati i gubiti i postalo je dio nesvjesnog u romskom kulturnom pamćenju.