Prema Izvješću pučke pravobraniteljice za 2016. godinu etnička diskriminacija ostala je najbrojnija u pritužbama na nejednako postupanje, a najizloženiji su joj pripadnici srpske i romske nacionalne manjine, što potvrđuju sudska praksa i istraživanja. Mnogi Romi stanuju u potpuno neadekvatnim uvjetima, u izoliranim naseljima i gotovo bez ikakve infrastrukture, što onemogućuje njihovu integraciju, pa se susreću sa značajnim preprekama u obrazovanju i uključivanju u tržište rada, ali i za suživot s ostatkom stanovništva.
Najviše je zločina motiviranih mržnjom prema nacionalnom podrijetlu odnosno rasi i boji kože, i to: po dva djela motivirana antisemitizmom, bojom kože i mržnjom prema Bošnjacima, po tri prema Romima i Hrvatima i šest prema Srbima, te tri motivirana mržnjom radi spolne orijentacije. U sedam slučajeva radilo se o veličanju ustaštva, u tri o veličanju fašizma te u jednom o mržnji prema antifašistima.
Sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti i ostvarivanje manjinskih prava
Ustavom, Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina te UZPNM-om (Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina) jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti i pravo slobodnog izbora pripadnosti nacionalnoj manjini, no predstavnici nekih manjina procjenjuju kako je njihov broj znatno veći od deklariranih pri popisu stanovništva 2011. godine. Primjerice, iako se procjenjuje da je u RH između 30.000 i 40.000 Roma, službeno ih je 16.975, no i pripadnici drugih nacionalnih manjina, poput Talijana, Čeha, Slovaka i Srba, ističu sličan problem. Što se tiče Roma, uzrok njihovog neizjašnjavanja dijelom zasigurno leži u ukorijenjenim predrasudama neromskog stanovništva prema njima, ali i u neinformiranosti o poveznici između izjašnjavanja i mogućnosti ostvarivanja manjinskih prava.
Pripadnike nacionalnih manjina potrebno je ohrabriti i potaknuti kako bi se tako i deklarirali te koristili prava koja im pripadaju, posebno stoga što pojedinim nacionalnim manjinama, prvenstveno romskoj i srpskoj, pripadnici većinske populacije često pripisuju negativne karakteristike, što potvrđuje i preliminarno izvješće istraživačkog tima CEDIM-a o uzrocima ksenofobije, rasizma i diskriminacije na etničkoj osnovi u općoj populaciji RH. S druge strane, svaka zlouporaba manjinskih prava doprinosi antimanjinskom raspoloženju u javnosti te u konačnici najviše šteti upravo manjinama. Takvo djelovanje, primjerice, izazivaju brojni neslužbeni navodi o izjašnjavanju ne-Roma Romima kako bi se zaposlili na javnim radovima, a pogotovo značajno povećanje broja deklariranih pripadnika mađarske nacionalne manjine prije posljednjih parlamentarnih izbora, nakon čega je i podignuta optužnica protiv dvije osobe koje se tereti da su plaćanjem i prijetnjama utjecali na više osoba da se izjasne kao pripadnici navedene manjine i glasuju za određenog kandidata.
Stambeno zbrinjavanje i loši uvjeti života
Siromaštvo i nezaposlenost kao jednu od posljedica imaju i vrlo loše uvjete stanovanja većine Roma, koja u pojedinim slučajevima poprima i drastične oblike. Tijekom 2016. djelatnici Ureda pučke pravobraniteljice u više županija su obišli brojne lokacije na kojima žive Romi. Iako svako od tih naselja ima specifične probleme, zajedničko im je da su najčešće prostorno izolirana od ostatka grada/općine, neuređene temeljne infrastrukture (ceste bez asfalta, nepostojanje ili udaljenost priključaka za vodu i struju), vrlo trošnih stambenih objekata, bez sanitarnih čvorova, premalih s obzirom na broj ljudi koji u njima stanuju. S vlasništvom je povezana nemogućnost samostalnog priključivanja na elektroenergetsku mrežu i kada je ono tehnički moguće, zbog čega je veliki broj objekata vrlo često spojen na isto brojilo, što je i sigurnosni rizik. Naposljetku, nemaju mogućnost prijaviti prebivalište na adresama na kojima stvarno stanuju, jer pojedine JLS (jedinice lokalne samouprave) kao vlasnici zemljišta odbijaju dati za to potrebnu potvrdu. Najlošija situacija je na području Grada Delnica gdje veliki broj romskih obitelji živi prostorno vrlo udaljeno od ostatka stanovništva i ustanova koje pružaju socijalne ili zdravstvene usluge. Naselje na području Broda na Kupi posebno se izdvaja po izrazito nepovoljnim uvjetima budući da se nalazi u šumi, stanovnici konzumiraju zdravstveno neispravnu vodu, žive u kontejnerima, kojih je premalo, a donedavno nisu bili spojeni niti na elektroenergetsku mrežu. Odmah po obilasku Gradu smo preporučili žurno osiguravanje većeg broja kontejnera, pitke vode i priključka na struju, ali i izradu plana s ciljem dugoročnog osiguranja adekvatnog stanovanja. Istodobno smo pokrenuli koordinaciju nadležnih lokalnih, regionalnih i državnih dionika koji su u mogućnosti ublažiti i/ili ukloniti ovako teške uvjete stanovanja, kako bi im se omogućila integracija u širu zajednicu.
Osim ovakvih drastičnih primjera loših uvjeta za život i stanovanje, mnoge romske obitelji, koje posjeduju primjerenije objekte, imaju poteškoće s njihovim ozakonjenjem. Podatci MGPU-a pokazuju kako je u 11 romskih naselja podneseno ukupno 756 zahtjeva za ozakonjenje građevina, no u samo njih 10% doneseno je i rješenje o ozakonjenju. Preliminarni podatci, budući da postupci u svim predmetima još nisu dovršeni, ukazuju da poteškoće vjerojatno leže i u nemogućnosti romskih obitelji da podmire troškove komunalne naknade, dok je troškove izrade projektne dokumentacije podmirilo ministarstvo.
Potreba za podupiranjem učenja i zapošljavanja
Osim već istaknutih potreba za podupiranjem učenja u ranom djetinjstvu, a vezano uz veliku nezaposlenost Roma, izravna je uzročno-posljedična veza između nedovoljno obrazovanih i nezaposlenih Roma. Naime, u RH je udio odraslih koji se obrazuju i osposobljavaju 2,5%, što je znatno ispod prosjeka EU od 10,7%. No, potreba obrazovanja i osposobljavanja odraslih svakako postoji, jer je u 2014. godini 20,8% stanovništva RH imalo završenu samo osnovnu, 60,7% srednju školu, a samo 18,5% imalo je diplomu visokog učilišta. Istovremeno, u evidenciji nezaposlenih je čak 66% Roma bez završene osnovne škole i 25% sa završenom tek osnovnom školom. No unatoč tome te iako su osigurani preduvjeti za programe opismenjavanja, prema podatcima HZZ-a u 2016. nije bilo interesa za njihovom provedbom. S druge strane, žitelji romskog naselja u Capraškim Poljanama izrazili su želju za završetkom osnovne škole, što bi im umnogome pomoglo pri zapošljavanju. Stoga je potrebno snažnije povezivanje dionika na tržištu rada na lokalnoj razini, a osobito s romskim zajednicama te poticanje odraslih Roma na obrazovanje, pogotovo ako se radi o za njih besplatnim programima. Mjere poticanja samozapošljavanja Roma putem HZZ-a također imaju skromne učinke, jer je 2015. pomoću njih posao pokrenulo četvero Roma, od čega samo jedna žena, a 2016. osmero, od čega samo dvije žene, iako je krajem studenog 2016. u evidenciji HZZ-a bilo 4.689 nezaposlenih Roma. Tijekom 2016. zaposleno je 566 Roma, pri tome čak 97,7% mjerama iz skupine javnih radova, što ukazuje da im je još uvijek izuzetno teško naći posao izvan okvira javnih radova, čemu, osim lošeg obrazovnog statusa, pridonosi i diskriminacija na tržištu rada. Siromaštvo i nezaposlenost kao jednu od posljedica imaju i vrlo loše uvjete stanovanja većine Roma, koja u pojedinim slučajevima poprima i drastične oblike. Tijekom 2016. djelatnici Ureda pučke pravobraniteljice u više županija su obišli brojne lokacije na kojima žive Romi. Iako svako od tih naselja ima specifične probleme, zajedničko im je da su najčešće prostorno izolirana od ostatka grada/općine, neuređene temeljne infrastrukture (ceste bez asfalta, nepostojanje ili udaljenost priključaka za vodu i struju), vrlo trošnih stambenih objekata, bez sanitarnih čvorova, premalih s obzirom na broj ljudi koji u njima stanuju.
Ostvarivanje prava na zdravstveno osiguranje i socijalnu skrb
Također, ne postoje precizni podatci koliko je Roma uistinu zdravstveno osigurano, odnosno imaju pristup zdravstvenoj skrbi. Romske udruge svakodnevno uočavaju probleme s ostvarivanjem prava na zdravstveno osiguranje koje trenutno ispituje i pučka pravobraniteljica, a tome pridonosi i nedostatna informiranost Roma što trebaju napraviti kako bi ostvarili ovo pravo, bez kojeg je pristup zdravstvenoj zaštiti vrlo skup i otežan. Stoga bi prikupljanje zdravstvenih podataka po etničkoj pripadnosti, ali i drugim kriterijima, primjerice po imovnom stanju ili zdravstvenom stanju odabranog uzorka, na temelju kojih bi se mogla izraditi analiza o zdravlju romske populacije, bilo dobro za preispitivanje javnih politika, kao što je NSUR (Nacionalna strategija za uključivanje Roma).
Osim poteškoća sa zdravljem i pristupom zdravstvenom osiguranju, Romi su izloženi i onima vezanima uz sustav socijalne skrbi. Udio Roma među primateljima zajamčene minimalne naknade (ZMN) je 12,5%, dok je njihov udio u stanovništvu 0,4%, što pokazuje kako velika većina romskih obitelji svoj jedini prihod ostvaruje u sustavu socijalne skrbi. Istodobno, ZMN obuhvaća samo procijenjenih 12% stanovništva koje je suočeno s rizikom od siromaštva i samo 16,2% stanovništva ispod praga siromaštva, što vrlo dobro ilustrira razmjere ovog problema, budući da 93% Roma u RH ima prihode ispod praga siromaštva. Izvješće Agencije za temeljna prava EU (FRA) o žrtvama zločina iz mržnje navodi kako je opasnost da će policijski službenici dijeliti diskriminatorne stavove počinitelja zločina iz mržnje najviše izražena u odnosu na Rome, stoga ne čudi da oni uvelike oklijevaju kad prijavljuju incidente ili napade kojima su izloženi. Kroz terenski rad i izravne kontakte saznali smo da su Romi ponekad vrlo zabrinuti zbog mogućih negativnih posljedica prijavljivanja očitih diskriminatornih praksi ili postupanja, pa stoga radije odustaju od prijave, čime se začarani krug diskriminacije nastavlja. Stoga je vrlo važno i dalje provoditi edukacije policijskih službenika, koji u pravilu prvi dolaze u kontakt sa žrtvama, kako bi se razvila i povećala njihova osjetljivost u radu sa skupinama koje su najčešće izložene diskriminaciji. Uvid u cjelovito izvješće dostupno je na službenoj stranici pučke pravobraniteljice.
