Ove godine u Hrvatskoj je u više navrata uspješno skrenuta pozornost javnosti na problem nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja. Prije svega, to je zasluga tri velike kampanje – #Prekinimošutnju, #Spasime i #Pravdazadjevojčice – koje su na ulice izvukle relativno veliki broj prosvjednika. Posljednja od njih u listopadu je rezultirala prosvjedima u nizu hrvatskih gradova, nakon što su petorica osumnjičenika za opetovano silovanje, seksualno iskorištavanje, ucjenu te fizičko i psihičko zlostavljanje 15-godišnje djevojčice u Zadru pušteni da se brane sa slobode.
Usprkos uspješnoj senzibilizaciji velikog dijela javnosti, ove akcije ipak nisu naišle na adekvatne reakcije zakonodavne vlasti i nadležnih institucija. Zbog toga je Platforma za reproduktivnu pravdu organizirala akciju pod nazivom “Za svijet po mjeri djevojčica” u okviru koje su ponovljeni zahtjevi iz navedenih kampanja. Akcija je održana 10. prosinca, na Dan ljudskih prava i posljednji u nizu od 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama. Upravo 10. prosinca 1948. godine, generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila je i objavila Opću deklaraciju o ljudskim pravima, prvi sveobuhvatni međunarodni dokument koji teži zaštiti osnovnih prava svih ljudi.
On je nju skinuo. Vukao ju je po cesti i tko znaš što bi bilo da nije naišla susjeda. Znate kako se to okarakteriziralo? Povreda djetetovih prava. Lake tjelesne povrede. Moje dijete ima lake tjelesne povrede. Čovjek od dva metra i sto kila istukao je djevojčicu od četrnaest godina i pedeset kila. To su lake tjelesne povrede za naš zakon. Ovo je samo jedno u nizu potresnih svjedočanstava koja su aktivistice jučer čitale na Markovom trgu u Zagrebu. Osim u Zagrebu, akcije su održane i u Rijeci, Zadru, Šibeniku i Bjelovaru.
Osobne priče bile su ilustracija urgentne potrebe za ispunjenje iznesenih zahtjeva, koji obuhvaćaju različite probleme. Dio zahtjeva tiče se prevencije, odnosno uvođenja građanskog i zdravstvenog odgoja u škole koji će promicati nenasilje i rodnu ravnopravnost. Nadalje, traže se izmjene Kaznenog zakona, Zakona o suzbijanju nasilja u obitelji i Zakona o kaznenom postupku, uvođenje specijalističkih edukacija za službe koje rade s osobama koje su preživjele obiteljsko ili seksualno nasilje, ali i druge mjere poput uspostave skloništa i savjetovališta u regijama gdje ih nema.
Ukazano je i na problem projektnog financiranja usluga o kojima ovise žene žrtve nasilja – poput SOS linija, savjetovališta i skloništa – nasuprot čemu je zatraženo kontinuirano financiranje. Također, traži se i donošenje Nacionalne strategije za suzbijanje svih oblika seksualnog nasilja, donošenje akcijskog plana za zaštitu ženskog zdravlja i nadzor nad kvalitetom zdravstvenih usluga. Upravo je nasilje nad rodiljama bilo predmet velikog broja jučer pročitanih svjedočanstava.
Koordinatorica Platforme Paula Zore naglasila je važnost dosljednog provođenja Istanbulske konvencije koja sadrži mehanizme potrebne za borbu protiv nasilja nad ženama. To se, međutim, neće dogoditi bez da se u proračunu izdvoje potrebna sredstva”, istaknula je Zore.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autoričini i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
