Opet nema novca za roditelje njegovatelje – najavljen novi prosvjed

Dok se premijer Andrej Plenković i njegovi ministri prethodnih tjedana često hvale dobrim stanjem javnih financija, jedna od najugroženijih skupina u društvu ponovno je zaobiđena prilikom izrade državnog budžeta za sljedeću godinu. Radi se o roditeljima njegovateljima, odnosno onima koji brinu o djeci koja su zbog svojih zdravstvenih problema potpuno ovisna o drugoj osobi za zadovoljenje svojih osnovnih životnih potreba. Iako su proteklih mjeseci aktivno ukazivali na težinu svoje situacije, za njih se ni ovoga se puta neće pronaći dodatna sredstva u državnom proračunu. To je postalo jasno nakon što je prošlog tjedna odbačen amandman na proračun koji su podnijeli saborski zastupnici Snježana Sabolek i Damjan Vucelić, a kojim se tražilo povećanje sredstava namijenjenih roditeljima njegovateljima za 70 milijuna kuna. Amandman je bio sukladan ranije iznesenom zahtjevu da se naknade roditelja njegovatelja povećaju sa sadašnjih 2500 na minimalno 4000 kuna. Zbog toga je udruga Sjena koja okuplja ove roditelje najavila novi prosvjed koji će se održati 4. prosinca. Iznos naknada jest okidač za najavu novih akcija, ali daleko od toga da je to jedini problem koji mori ove ljude. No krenimo redom.

Početkom listopada, roditelji njegovatelji organizirali su prosvjednu akciju na Markovom trgu u Zagrebu kojom su željeli ukazati na kritičnost situacije u kojoj se nalaze. S obzirom na to da skrbe za stopostotne invalide, ovi ljudi su često prisiljeni u potpunosti odustati od svojih poslovnih karijera te im jedini izvor prihoda najčešće ostaje mršava socijalna naknada. Kako skrb koju pružaju svojoj djeci de facto jest rad na puno radno vrijeme – pa i više od toga – zatražili su da se status njegovatelja regulira kao radni odnos sa svim pravima koja iz toga proizlaze, poput bolovanja ili godišnjeg odmora. Prava proizašla iz radnog odnosa ne smiju značiti izmještanje djeteta u ustanovu prilikom korištenja bolovanja ili godišnjeg odmora, navodi se u zahtjevima koji su stavljeni pred Vladu. Drugim riječima, između ostaloga traži se mogućnost da druga stručna osoba preuzme brigu za dijete u slučaju bolovanja roditelja, umjesto da to dijete završi u ustanovi u kojoj mu realno nije mjesto.

Predsjednica udruge Sjena Sabina Lončar,  jučer je ponovno objasnila zašto je bitno da se njegovatelje počne tretirati kao zaposlenike, umjesto kao primatelje socijalne pomoći: Želimo da to bude plaća kako bi bili kreditno podobni bankama da bismo mogli, primjerice, prilagoditi kupaonicu osobi ili djetetu s invaliditetom, kupiti auto ili osigurati krov nad glavom“, kazala je za rtl.hr.

Što se tiče visine plaća njegovatelja, u zahtjevima istaknutim na prosvjedu početkom listopada navedeno je da bi one trebale biti približne prosječnoj plaći u Hrvatskoj, ali je za početak zatraženo da se minimum postavi na 4000 kuna. Teško bi bilo tvrditi da se ovdje radi o nerazumnom zahtjevu, osobito ako uzmemo u obzir visoke troškove liječenja koje su u mnogim slučajevima prisiljene snositi ovakve obitelji. U tom je kontekstu istaknuta i potreba za usklađivanjem visine plaća njegovatelja sa stupnjem invalidnosti i brojem djece s teškim oštećenjima u obitelji.

Pored navedenih problema, trenutna zakonska regulativa puna je nelogičnosti. Dok se s jedne strane roditeljima njegovateljima ne priznaju prava propisana Zakonom o radu, a i iznos same naknade je ispod minimalne plaće, s druge strane se pravo na primanje te naknade uvjetuje time da njegovatelji nisu u radnom odnosu. Drugim riječima, ovi su ljudi u većini slučajeva osuđeni na siromaštvo, jer je jedina alternativa mizernoj državnoj “pomoći” ta da sami u potpunosti snose visoke troškove uzdržavanja svoje teško bolesne djece. Ako bi se roditeljima, ili barem onima koji to mogu i žele, omogućilo da pored državne naknade imaju i nekakav posao, opcije za omogućavanje dostojanstvenog života sebi i svojoj djeci ipak bi bile nešto šire.

Još jedna stvar koja ljuti roditelje njegovatelje je to da je njihov status reguliran Zakonom o socijalnoj skrbi, a ne zasebnim zakonom koji bi bio prilagođen njihovoj, izuzetno specifičnoj situaciji. Smatraju da ih se time pretvara u socijalne slučajeve, dok bi se regulativom primjerenijom njihovoj situaciji moglo osigurati to da ovi ljudi budu ravnopravni članovi društva koji mu doprinose svojim radom bez obzira na to što imaju djecu koja trebaju cjelodnevnu skrb. Udruga Sjena je posebno podvukla ovaj problem u dopisu kojim je najavljen prosvjed 4. prosinca: mnogi naši roditelji bez obzira i na visoki stupanj obrazovanja bili su prisiljeni odreći se svojih karijera kako bi brinuli o svom djetetu s teškoćama, nisu imali izbora. Činjenica jest da su mogli dati izniman doprinos državi i društvu, a zbog izostanka pomoći i podrške za državu su oni danas socijalni slučajevi. Socijalni slučajevi koji rade 24 sata dnevno,7 dana u tjednu, 365 dana u godini…

Iako je premijer Plenković nakon listopadskog prosvjeda najavio iznalaženje rješenja za pritužbe roditelja njegovatelja, usvojeni proračun je pokazao da to ipak neće biti slučaj. Naime, spomenuti amandman koji je trebao osigurati barem povećanje naknada, odbačen je uz obrazloženje da je najprije potrebno izmijeniti zakon. Ciničan je to odgovor uzmemo li u obzir da izmjene zakona, kako su istaknuli iz udruge Sjena, roditelji njegovatelji zahtijevaju već dugi niz godina. Štoviše, u priopćenju udruge ističe se da se radna skupina za izradu novog Zakona o socijalnoj skrbi nije sastala već više od godinu dana.

Nama ostalima ostaje da se zapitamo kako u budućnosti očekivati ikakvu pomoć i solidarnost od vlasti koja nema sluha čak ni za nevolje onih najugroženijih. I to u trenutku u kojemu se samodopadno razmeće nikad zdravijim stanjem javnih financija.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije