Kada u javnosti čujemo razgovore o problemima rasizma, radikalnog nacionalizma, seksizma i ostalih oblika netrpeljivosti, obično se pojedince koji imaju takve stavove kvalificira kao neobrazovane primitivce, bez uzimanja u obzir socioekonomskih uzroka takvih fenomena. Međutim, ne radi se o tome da se ljudi naprosto rađaju pametni i tolerantni, ili glupi i isključivi. Zato će ovaj tekst pristupiti problemu netrpeljivosti iz manje moralističke, a više znanstvene perspektive, ističući kako je netrpeljivost u društvu snažnija što je izraženija ekonomska nejednakost.
Knjiga The Spirit Level Kate Pickett i Richarda Wilkinsona pokazuje utjecaj nejednakosti na različite aspekte društvenog života. Autori ukazuju na niz korelacija između društvenih patologija, kao što su stopa ubojstava, konzumacija droge ili mentalne bolesti, i ekonomske nejednakosti. Metoda kojom mjere nejednakost je razlika između 20% najbogatijih i 20% najsiromašnijih u određenoj državi, pa što je razlika u kupovnoj moći veća, to je nejednakost zastupljenija. Zanimljivo je to da analizirane društvene patologije, ne koreliraju s veličinom BDP-a određene države, ali kada se kao parametar uključi nejednakost između bogatih i siromašnih, korelacija je gotovo pa savršena. Iz toga se može iščitati da se i rješenje različitih društvenih problema ne krije u povećanju BDP-a određene države, već u poštenijoj raspodjeli dobara.
Pickett i Wilkinson uz pomoć niza grafova posvećenih specifičnim društvenim problemima dokazuju ovu tezu, pa tako, primjerice, pokazuju snažnu korelaciju između mentalnih bolesti i nejednakosti te nejednakosti i manjka društvene mobilnosti (broja siromašnih koji su uspjeli ostvariti materijalni napredak). Nadalje, izuzetno su zanimljivi i podaci koji otkrivaju usku korelaciju između nejednakosti i povjerenja među ljudima. U nejednakim društvima ljudi nemaju povjerenja prema drugima, što je uostalom vrlo razumno budući da nejednaka društva imaju veću stopu ubojstava i kriminala općenito. Nimalo iznenađujuće, razina socijalnog povjerenja najviša je u skandinavskim zemljama koje su ujedno i najegalitarnije.
Autori ističu da iz manjka povjerenja nužno proizlazi manje tolerantno društvo te pokazuju da ljudi imaju tendenciju odabirati prijatelje koji su slični njima samima, a kada postoji velika razlika u bogatstvu, sve se više ljudi počinje činiti drugačijima. Naš položaj u društvenoj hijerarhiji utječe na to da dijelimo ljude na one koji su dio naše grupe i one koji su van nje, a što je hijerarhija vertikalnija, to je manje ljudi dio naše grupe, što utječe na našu sposobnost empatije spram drugih. To doprinosi hranjenju rasističkih i ksenofobnih tendencija, odnosno jačanju straha od drugačijeg i/ili nepoznatog.
Pickett i Wilkinson navode da postoje dvije metode kojima se može utjecati na smanjivanje nejednakosti, a time i netrpeljivosti. Prvo su snažne, državne redistributivne politike, a drugo jaka pregovaračka moć sindikata. Oba pristupa pružaju podjednako dobre rezultate koji se mogu vidjeti u zemljama sa snažnom socijaldemokratskom tradicijom poput već spomenutih skandinavskih zemalja.
Ako navedene dokaze sagledamo u kontekstu netrpeljivosti spram Roma u Hrvatskoj, uočit ćemo da ta netrpeljivost, između ostalog, ima korijene u velikom ekonomskom jazu koji dijeli romsko i većinsko stanovništvo. Romi su, dakako, siromašni zato što postoji rasizam, ali se također rasizam osnažuje zato što su Romi siromašni – jedno hrani drugo. Velika ekonomska nejednakost među ljudima uvijek za sobom nosi manjak povjerenja, a time i manjak tolerancije.
U globalnom kontekstu u kojem se većina ekonomskih analiza fokusira isključivo na mjerenje ukupnog bogatstva izraženog BDP-om, a zanemaruje pitanje distribucije tog bogatstva, ova knjiga donosi egzaktne dokaze zašto je zanemareni princip ekonomske jednakosti iznimno važan za sva društva. Ubojstva, mentalne bolesti, maloljetničke trudnoće i različiti oblici netrpeljivosti, problemi su čiji je korijen ekonomska nejednakost, a ne navodno nepromjenjive kulturne karakteristike pojedinih skupina ljudi.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
