Prošlog tjedna objavljen je Izvještaj posebnog izaslanika Vijeća Europe za migracije i izbjeglice Tomáš Bočeka, nakon posjete Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u 2018. godini. U svim područjima koje Izvještaj pokriva – pristup teritoriju, pristup sustavu azila, prihvat, detencija i povratak, maloljetnici bez pratnje te integracija – detektirani su brojni problemi, te se prenose svjedočanstva izbjeglica i migranata koji su imali iskustvo nasilnih pushbackova.
Kako sam prošli tjedan i sama bila u Bosni i Hercegovini, u Velikoj Kladuši, posve jasno mogu reći da su “hrvatska policija” dvije riječi koje učestalo i gorko prelaze preko usana izbjeglica i migranata, od kojih su mnogi više puta vraćani u Bosnu i Hercegovinu, nakon što su bili napadani i protjerani od strane policije.
To evidentiraju i brojni drugi izvještaji organizacija koje rade na terenu, koji su objavljeni u posljednja dva mjeseca. Organizacija Border Violence Monitoring zabilježila je protjerivanje 368 osoba na graničnom prijelazu u blizini Bihaća u periodu od 29. rujna do 10. listopada 2018. godine.
Organizacija No Name Kitchen u svom izvještaju u periodu od svibnja 2017. do svibnja 2018. godine bilježi 215 izvještaja o grupnom protjerivanju iz Hrvatske u Srbiju. Broj osoba u svakom pojedinačnom izvještaju varira, u prosjeku jedan izvještaj uključuje 30 osoba, što bi značilo da se radi o otprilike 6450 osoba. No Name Kitchen je također evidentirao da su u periodu od 1. lipnja do kraja prosinca 2018. godine iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu protjerane 1503 osobe.
Istraživanje Amnesty Internationala provedeno od lipnja 2018. do siječnja 2019. pokazalo da su sistematska i namjerna odvraćanja, te kolektivna protjerivanja, ponekad popraćena nasiljem i zastrašivanjem, redovita pojava na granici između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Od 94 ispitanika skoro svi potvrdili da su vraćani iz Hrvatske, često više puta i nakon što su držani u policijskim postajama duboko unutar hrvatskoga teritorija, bez propisanog postupka i bez pristupa proceduri azila. Jedna trećina ispitanika doživjela je nasilje u rukama hrvatske policije.
Ljudi koji su uhvaćeni u Italiji i Sloveniji često su podrvrgavani lančanom odvraćanju, po kratkom postupku predavani hrvatskoj policiji i silom protjerivani natrag u kampove u Bosni i Hercegovini, a da njihovi zahtjevi za azil nisu ni razmatrani.
Trenutačno se oko pet tisuća žena, muškaraca i djece nalazi u Bihaću i Velikoj Kladuši, dva bosansko-hercegovačka gradića blizu hrvatske granice. Nemaju adekvatne uvjete za smještaj, hranu i higijenu, a službeni kampovi su loši i podkapacitirani, svojevrsni “Zombieland”, kako kamp Miral opisuje izbjeglica iz Afganistana s kojim sam pričala u Velikoj Kladuši.
“Dođemo u park, policija nas tjera iz parka. Nemamo se gdje oprati, pošteno spavati. Kad pokušam prijeći granicu i zatražiti azil, policija me vrati u Bosnu. Neprestano nas tuku. Ne bojim se mafije ni krijumčara ni divljih životinja u šumi na granici. Bojim se hrvatske policije, koji su me protjeravali i zlostavljali. Skrivao sam se u šumi, morao jesti travu. Ne možete ni zamisliti kako je to”, priča o svome iskustvu mladić iz Irana.
“Brutalne prakse premlaćivanja i prisilnih protjerivanja koje provode policijski službenici na hrvatskoj granici, protivne su domaćim i međunarodnim zakonima te direktivama. Premlaćivanje i deportacija ljudi protivni su zabrani kolektivnih protjerivanja (Članak 4 Protokola 4 ECHR) i zabrani mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kazni (Članak 3 ECHR). Nasilna, ilegalna i prisilna protjerivanja ljudi te onemogućavanje pristupa sustavu azila guraju ljude u sivu zonu zakona i izlažu ih daljnjoj nesigurnosti i opasnosti. Unutar te sive zone oduzeta su im ne samo njihova ljudska prava, već i temeljno dostojanstvo”, navodi se u Petom izvještaju o nezakonitim protjerivanjima i nasilju Republike Hrvatske, koji su početkom travnja objavile organizacije Are You Syrious?, Centar za mirovne studije i Incijativa Dobrodošli.
Ministarstvo unutarnjih poslova u više je navrata pokušavalo diskreditirati organizacije optužujući ih za ‘pomaganje u nezakonitim ulascima’, a aktivisti i volonteri i volonterke su maltretirani i izloženi zastrašivanjima, što se navodi i u izvještaju Amnesty Internationala Gurnuti na rub: Nasilje nad izbjeglicama i migrantima i njihovo zlostavljanje duž balkanske rute.
Prijeti im se kaznenim prijavama jer javno govore o policijskom nasilju, čime se nastavlja sistemsko zastrašivanje onih koji rade na pružanju podrške izbjeglicama, ali i onih koji žele prozvati vladu zbog kršenja ljudskih prava.
Od srpnja 2018. godine hrvatska granica se nadzire Frontexovim avionom. Granicu sa BiH nadzire preko tisuću policajaca (od ukupno 6.500 pripadnika granične policije), a dodatno je i 2.000 pripadnika interventne policije angažirano na granici. Iz Bosne i Hercegovine su nedavno objavljene snimke koje prikazuju ljude u kavezima u sklopu prostorija za zadržavanje Međunarodnog graničnog prijelaza (MGP) Klobuk pored Trebinja, gdje je bilo pritvoreno sedam odraslih osoba i petero djece.
“Gdje je u svemu ovome humanost? Europa se hvali svojom humanošću, ali ako ste vi zaista drugačiji i bolji, kako tvrdite, zašto nam onda ne pomažete? Zašto nas vaša policija proganja, zašto niste bolji ljudi?”, pita nas mladić iz Irana dok sjedimo za stolom u Kladuši. Nitko mu nema što za odgovoriti.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
