Priredba u Brodu na Kupi u čast romskog jezika i kulturne baštine

Foto: Phralipen

U povodu obilježavanja Svjetskog dana romskog jezika, 4. studenoga u Osnovnoj školi Frana Krste Frankopana u Brodu na Kupi održana je svečana priredba kojom su učenici, uz podršku svojih učiteljica i učitelja, na poseban način izrazili ponos na svoje kulturno naslijeđe i identitet.

Maglovito i hladno jutro razvedrila je topla dobrodošlica ravnateljice škole, Ane Miheličić Šamec, koja je srdačno pozdravila prisutne te zahvalila Savezu Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” i saborskom zastupniku Veljku Kajtaziju na kontinuiranoj podršci i suradnji. Program je započeo pjesmom, plesom i igrokazom koje su učenici pripremili s velikim entuzijazmom i posvećenošću. Posebno se istaknuo igrokaz prema motivima dječje priče Kebarija slovenske autorice Janje Vidmar, u čijem je središtu romska djevojčica nadimka Kedi – što na romskom jeziku znači “čitati”. Kroz priču o ljubavi prema čitanju i znanju provlačila se univerzalna poruka o važnosti obrazovanja, očuvanja identiteta i kulturne baštine, koja je duboko odjeknula među učenicima i publikom.

Atmosfera u školi bila je ispunjena radošću, dječjim osmijesima i ponosom zbog prilike da predstave vlastitu kulturu i tradiciju. Vrhunac programa bio je zajednički ples i izvedba poznate romske pjesme Ederlezi, kojom je priredba završila u vedrom, svečanom i emotivnom tonu. Nakon službenog dijela uslijedili su razgovori među uzvanicima, razmjena dojmova te rasprava o stanju romskog jezika i položaju romske zajednice u Gorskom kotaru.

U kratkom razgovoru s jednim od mladih izvođača, koji me preduhitrio pitanjem kako mi se svidio igrokaz, odgovorio sam da zaslužuju čistu peticu. Htio sam ga upitati kako se osjeća nakon što je pred publikom predstavio svoju kulturu i naslijeđe kroz igrokaz i pjesmu, no odgovor sam već imao pred sobom, u njegovu širokom osmijehu i sjaju očiju koji su govorili više od ičega.

Ova je manifestacija još jednom potvrdila koliko je važno njegovati jezik, kulturu i identitet. Djeca su taj zadatak preuzela s ponosom, iskrenošću i radošću, a svima nama ostaje nada da će i dalje kročiti tim putem – s osmijehom, znanjem i vjerom u vlastite korijene.

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime