U Jadovnom je jučer, 24. lipnja 2025., održana komemoracija u znak sjećanja na žrtve ustaškog logora smrti Jadovno-Gospić-Pag, prvog takvog logora uspostavljenog na području tadašnje NDH. Komemoraciji su nazočili predstavnici židovske i pravoslavne zajednice, antifašisti, članovi obitelji žrtava te predstavnici političkog i društvenog života, a kao izaslanik Saveza Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” i saborskog zastupnika Veljka Kajtazija, prisustvovao je Danijel Velić, voditelj Romskog memorijalnog centra Uštica. Okupljeni su se, već tradicionalno, poklonili sjenama desetaka tisuća ljudi – Srba, Židova, komunista i drugih “nepoćudnih” – koji su bez suđenja, optužbi ili krivnje, samo zbog svog identiteta, odvedeni u logor i nikada se nisu vratili.
Zaboravljeni logor smrti
Logor Jadovno osnovan je u travnju 1941., samo nekoliko tjedana nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, kao dio šireg logorskog kompleksa koji je uključivao i logore u Gospiću te uvalu Slana na Pagu. Jadovno se nalazilo na planinskom području Velebita, iznad jame Šaranova dolina, a zatvorenici su svakodnevno ubijani i bacani u prirodne kraške jame. Iako su procjene o broju žrtava različite, najčešće se spominje brojka između 15.000 i 40.000 ljudi, većinom Srba i Židova, ali i Hrvata antifašista i komunista. Logor je prestao s radom krajem kolovoza 1941., nakon što su vlasti NDH zbog logističkih poteškoća i geografske nepristupačnosti odlučile premjestiti zatočenike u druge logore, ponajviše u Jasenovac koji će kasnije postati najveći logor smrti na području NDH.
“Životi izgubljeni bez imena, bez groba, bez traga”
Bivši potpredsjednik Vlade i aktualni predsjednik Srpskog narodnog vijeća Boris Milošević u svom je govoru naglasio važnost održavanja kulture sjećanja i upozorio na razmjere zločina koji su počinjeni tijekom ljeta 1941. godine. Ti grkoistočnjaci i Židovi su ovdje dovođeni bez suđenja, bez krivnje, bez ikakvog drugog razloga osim što su popisani kao Srbi i Židovi. Drugi i drugačiji. Muško i žensko, staro i mlado, djeca. Samo pokupljeni iz svojih domova, s radnih mjesta, kazao je Milošević. Naglasio je kako ne znamo točan broj žrtava, njihova imena, niti mjesta gdje su skončali, a upozorio je i na jačanje negacionizma i povijesnog revizionizma, zaključivši govor apelom za aktivno očuvanje antifašističkih vrijednosti i odbacivanje radikalizma: Važno je da mi danas ne dopustimo da netolerancija, radikalizam i ekstremizam u društvu zauzmu javni prostor. Da pozdrav smrti ‘za dom spremni’ ne dobije pravo javnosti, jer je svaki popis ljudi slan u ovaj logor završavao tim pozdravom. Naše okupljanje je naša borba za antifašizam i briga o kulturi sjećanja.
Komemoracija kao savjest društva
Jadovno danas nema status memorijalnog centra kakav bi, po mišljenju mnogih, trebao imati. Spomenik iznad Šaranove jame, rad kipara Ratka Perića, obnovljen je nakon što je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća srušen. No lokalitet Slana i dalje je bez trajnog spomen-obilježja, a inicijative za njegovo vraćanje često nailaze na otpor. Unatoč tome, okupljanje je svake godine sve brojnije i sve snažnije simbolizira otpor zaboravu i povijesnom revizionizmu. Jer, kao što je poručeno na komemoraciji – Vječnaja pamjat žrtvama.
