Govoreći o međunarodnoj ili vanjskoj trgovini, svatko prvo pomisli na izvoz/uvoz sirovina ili hrane koje se ne mogu naći u svakoj državi svijeta, zbog čega se razvija potreba za razmjenom. No, vanjska trgovina odnosi se i na razmjenu gospodarskih usluga, turistički promet, kapitalni promet i slično. Diljem svijeta postoje narodi koji nemaju svoju matičnu državu. Najpoznatija takva skupina naroda u svijetu su Kurdi kojih je procijenjeno oko 35 milijuna, najbrojnija skupina su Tamili čija je procjena otprilike 40 milijuna ljudi, no narod bez države koji je nama najbliži su Romi. To je narod čija populacija samo u Europi broji otprilike 12 milijuna pripadnika. Usporedbe radi, 2021. godine u Hrvatskoj je po popisu stanovništva živjelo 3,8 milijuna stanovnika.
Kako narodi koji nemaju svoju matičnu državu sudjeluju u međunarodnoj trgovini? Odnosi li se međunarodna trgovina samo na trgovinu između nacionalnih država? Može li se romski narod, iako nema vlastitu državu ali bi, hipotetski gledano, po broju pripadnika spadao u srednje veliku europsku državu, razmotriti u kontekstu međunarodne trgovine? Načelno gledano, svaki se stanovnik bilo koje države može baviti kojim god poslom želi. Ukoliko netko tko je Rom izHrvatske ima tvrtku koja se bavi izvozom nekog proizvoda, između kojih se naroda odvija trgovina – između hrvatskog i npr. njemačkog ili između hrvatskog, romskog i njemačkog? Ili se pod međunarodnom trgovinom između primjerice Hrvatske ili Njemačke misli zapravo na međudržavnu trgovinu?
Romi i trgovina
Romi su narod porijeklom iz sjeverozapadne pokrajine u Indiji, a njihova migracija prema Europi i svijetu započela je otprilike u 5. stoljeću nove ere. Rasprostranjeni po čitavom svijetu, Romi od svojih nacionalnih obilježja posjeduju zastavu, himnu i jezik, no vlastiti jedinstveni teritorij i državu nikada nisu imali. Ono što malo ljudi zna jest da su upravo Romi zaslužni za profesionalizaciju nekih od najpoznatijih zabavljačkih zanimanja u svijetu. U vrijeme svojih migracija morali su od nečega živjeti pa su počeli zabavljati ljude na razne načine, a neki od najuspješnijih bili su glazba, dresura životinja i cirkus. Radi se o atrakcijama koje su naširoko poznate i koje su potekle upravo od Roma, ali to nije sve. Gypsy jazz je žanr kojeg je također utemeljio svjetski poznati Rom i koji je poznat diljem svijeta, kao i ples flamenco za koji mnogi misle da je španjolski ples, no on je zapravo originalno ples kojeg su razvile španjolskeRomkinje. Neki bi, nadalje, rekli da je Charlie Chaplin, oskarovac, začetnik filmske industrije, no malo tko zna da je Chaplin rođen u britanskom selu romskih kočija, odnosno da je bio Rom.
Iako sve navedeno pripada kulturi i zabavnoj industriji i ne može se u strogom smislu povezati s međunarodnom trgovinom, ipak se radi o nekakvoj razmjeni koja se svakako može izvoziti, pogotovo ako je ono što se razmjenjuje autohtono. No, Romi su bili i proizvođači. Kao što ohridski biser dolazi iz Makedonije i po tome je, između ostaloga, Makedonija poznata, tako su i naušnice u obliku krugova došle upravo od Romkinja, a danas ih možete kupiti takoreći bilo gdje u svijetu, svake boje i veličine. Osim toga, neki izvori govore kako su Romi, za vrijeme svojih migracija s Turcima prema Europi, osmislili i kreirali tamburicu, instrument koji je vrlo značajan za kontinentalnu Hrvatsku i kulturološki slične regije zemalja u okolici.
Da se odmaknemo od kulture, poslovi kojima se Romi danas u velikoj mjeri bave su trgovina i sakupljanje sekundarnih sirovina. Romi su izvanredni trgovci od početka migracija do danas. O tome svjedoče ne samo uobičajene stereotipne slike o Romima, nego i nazivi pojedinih podskupina romskog naroda po obrtima kojima su se bavili i čije su proizvode prodavali (Koritari, Kalderaši itd.). Upravo zahvaljujući takvoj vrsti proizvodnje i trgovine Romi su, može se reći, očuvali svoj identitet jer se radilo o poslovima koji su im tradicionalno pripadali. Povrh toga, radeći kao putujući trgovci predstavljali su neku vrstu poveznice između drugih europskih naroda.
Najveći broj zaposlenih Roma u Republici Hrvatskoj, pogotovo onih koji borave na jadranskoj obali, bave se trgovinskim djelatnostima maloprodaje, odnosno uvoznici su i prodavači. To bi za Republiku Hrvatsku značilo da se,iako u maloj mjeri, zbog Roma povećava uvoz tekstila u državu. Također, prvi Rom u svijetu koji je postao milijunaš, Alfie Best, započeo je svoju karijeru s nepunih 14 godina kupovanjem i prodajom rabljenih automobila, odnosno bio je trgovac.
Sakupljanje sekundarnih sirovina još jedan je od tipičnih, ali novijih, poslova kojima se Romi bave. Pritom se ne radi samo o sakupljanju, nego i odvajanju i obrađivanju raznih materijala koji se dobiju izdvajanjem te o trgovini sakupljenim sirovinama. Status tog posla, iako ima funkciju danas veoma tražene reciklaže, za Rome je veoma nepogodan jer se njime uglavnom bave neformalno, odnosno bez službeno reguliranog statusa koji bi im donio određene radničke beneficije. Nije neuobičajeno da određeni materijal prođe čak nekoliko država kako bi se dobio finalni proizvod. Od države koja je proizvođač materijala, preko države koja ga obrađuje, pa države koja ga oblikuje i konačno države koja ga koristi u smislene svrhe. Ovakva podjela rada po državama, usput rečeno, naziva se međunarodna podjela rada. S obzirom na znanje i vještine koje Romi posjeduju jer generacijama skupljaju sirovine, svakako bi bili relevantni sudionici ovakve podjele poslova među državama.
Državnost kao uvjet
S obzirom na sve navedeno, preostaje pitanje s početka ovog rada – kako u koncept međunarodne trgovine uklopiti narod koji, iako mu je trgovina jedna od primarnih djelatnosti, nema vlastitu državu kao ključnu odrednicu samog koncepta? Mišljenja sam da bi Romi, narod čijih pripadnika u Europi ima dovoljno da ih se razmotri u ovom kontekstu, bili i više nego odlični trgovci na svjetskom tržištu kada bi imali svoju državu. Odnosno, preduvjet za međunarodnu trgovinu je država. Nažalost, međunarodna trgovina je još jedan od segmenata u kojem narodi koji su bez svojih država ne mogu biti prepoznati kao narod iako su po svojoj brojnosti itekako relevantan faktor. Hipotetski se može reći da bi Romi, kada bi imali svoju državu, možda bili država s najuspješnijom industrijom reciklaže bilo metalnih sirovina bilo nečega drugog.
Hoće li se što promijeniti u budućnosti ostaje vidjeti, a dotada su Romi koji su uvoznici/izvoznici određenih roba u Hrvatskoj samo postotak u hrvatskom uvozu i izvozu. Za to će vrijeme i dalje biti izvrsni trgovci, ako ništa drugo onda barem unutar države drugog naroda.
