Predstava “Najsen bistarde / Niste zaboravljeni”, premijerno izvedena sinoć 28. svibnja 2025. na sceni zagrebačkog kazališta KNAP, mnogo je više od kazališnog komada – to je dirljivo i snažno umjetničko svjedočanstvo. U vremenu u kojem zaborav prijeti postati društvenom normom ova izvedba odlučno i hrabro postavlja sjećanje u središte pozornice.
U fokusu predstave, koju je režirao glumac Zvonko Novosel, nalaze se životi troje iznimnih pojedinaca romskoga podrijetla: boksačkog prvaka Njemačke Johanna Wilhelma Trollmana Rukelija, kojeg dojmljivo utjelovljuje Ardijan Gaši; pravednice među narodima Hajrije Imeri Mihaljić, u interpretaciji Anese Šabani; te umjetnice Ceije Stojke, koju na sceni oživljava Petra Cvetković. Njihove biografije pretočene su u niz pažljivo komponiranih scenskih slika koje, iako izvedbeno jednostavne, odišu poetskom snagom i dubokom emocionalnošću.
Posebno dirljiv aspekt predstave jest činjenica da je nose glumci amateri – Romi i ne-Romi – koji svojim predanim, iskrenim i dojmljivim interpretacijama uspijevaju dotaknuti srž ljudskosti. Njihova izvedba ne posjeduje klasičnu glumačku “uglađenost”, ali upravo u toj iskrenosti, ranjivosti i predanosti leži njezina moć. Svaka scena nosi emociju, svaka gesta ima težinu – i publika to osjeća. Amateri su s nevjerojatnom autentičnošću dočarali životne borbe, hrabrost i dostojanstvo svojih likova, stvarajući dojam da ne gledamo predstavu, nego prisustvujemo nečijem sjećanju. Predstavi su značajno doprinijeli Sanja Sumrak Radoš kao asistentica režije te Luka Lipert, zadužen za audio vizualnu produkciju te Dejan Trkulja.
Vizualna i zvučna komponenta predstave – svjetlo, glazba, minimalistički rekviziti – dodatno pojačavaju emotivni naboj. Simbolikom i atmosferom predstava nas vodi kroz prostore boli, otpora i nade, podsjećajući nas da je kultura sjećanja živa, dinamična i nužna.
Uloga kazališta ovdje nadilazi estetiku i ulazi u prostor etike – “Najsen bistarde” gradi prostor gdje se prošlost ne obnavlja radi patetike, nego radi odgovornosti. Kroz izvedbu zajednice, kroz dijalog Roma i ne-Roma, predstava jasno poručuje: samo zajedničkim sjećanjem možemo graditi pravedno društvo. Ovdje sjećanje nije puka nostalgija – ono je čin otpora prema brisanju, nepravdi i tišini. Ova predstava dio je projekta MHE-ROMA – Očuvanje sjećanja na nevine žrtve, koji u svom temelju nosi ideju zajedničkog pamćenja, dijaloga i uključivanja. U tom kontekstu, “Najsen bistarde” nije samo kazališni projekt, nego društveni čin – manifest empatije, prisjećanja i otpornosti.
U konačnici “Najsen bistarde” ostaje u gledatelju dugo nakon što se svjetla ugase. To je predstava koja nas ne poziva samo da zapamtimo prošlost – ona nas izaziva da prepoznamo sadašnjost i da budemo odgovorni prema budućnosti. Iznimna u svojoj formi, važna u svojoj poruci i neprocjenjiva u svojoj izvedbi.
