Vršnjačko nasilje nije izoliran problem pojedinca, već fenomen koji narušava kvalitetu života cijele zajednice, stvarajući atmosferu straha, stresa i anksioznosti. Generacijske razlike postaju sve izraženije, a psiholozi upozoravaju na rastuću emocionalnu nestabilnost djece, koja se teško nose sa stresom i imaju poteškoće u razvijanju socijalnih odnosa i empatije. Pritisak društvenih očekivanja, idealizacija uspjeha i prezaštićenost dodatno produbljuju ove izazove, a pandemijske mjere ostavile su trajne posljedice.
Vršnjačko nasilje često je vapaj za pomoć, i žrtava i agresora. Posljedice mogu biti teške – od emocionalnih i mentalnih problema do suicidalnih misli i ubojstava. Rehabilitacija je dugotrajan i neizvjestan proces, zbog čega je ključ u prevenciji. Nisu to neka tamo djeca od kojih ćemo se distancirati kao od izoliranog, udaljenog slučaja. Najčešće su to djeca koja žive u blizini.
