U Zagrebu je 23. listopada 2023. godine održana međunarodna završna konferencija projekta “Utjecaj javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Hrvatske – prostori promjene”, kojeg provodi Udruga B.a.B.e. u suradnji s više od dvadeset partnera.
Projekt je započeo 28. listopada 2020. godine i traje 36 mjeseci, do 28. listopada 2023. godine. Provodi se u osam županija i Gradu Zagrebu, a njegova ukupna vrijednost od oko 480 000 eura financirana je s 15 posto iz državnog proračuna Republike Hrvatske i s 85 posto iz Europskog socijalnog fonda. Cilj je projekta, kako se navodi, osnaživanje organizacija civilnog društva uključenih u tematsku mrežu „Četvrta smjena – nevidljivi rad“ kroz partnerstva, međusektorsku suradnju s visokoobrazovnom ustanovom te jedinicama lokalne i regionalne samouprave radi postizanja učinkovitog socijalnog dijaloga sa svrhom razvijanja i predlaganja adekvatnih javnih politika, prilagođenih kulturnim specifičnostima pojedine regije, kako bi se doprinijelo usklađivanju privatnog i poslovnog života građana i građanki Republike Hrvatske. Drugim riječima, trenutno u RH ne postoji nacionalna strategija koja donosi, s jedne strane, sveobuhvatan pregled izazova vezanih uz usklađivanje privatnog i poslovnog života te, s druge, mogućnosti rješavanja tih izazova.
Kao uvod u završnu konferenciju, Marina Gombar iz Udruge B.a.B.e. dala je pregled projekta i aktivnosti koje su se u sklopu njega provodile. Nakon nje, ravnateljica Zavoda za socijalni rad Tatjana Katkić Stanić istaknula je da se samo zajedničkim djelovanjem i dijalogom između civilnog društva i institucija može pridonijeti integriranim i cjelovitim politikama koje će odgovoriti na potrebe usklađivanja poslovnog i privatnog života te omogućiti ostvarenje punih potencijala i žena i muškaraca.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić u svom je govoru također istaknula da RH nema javnu strategiju koja bi sve pokazatelje neusklađenosti privatnog i poslovnog života objedinila na jednome mjestu te da se pitanja o toj neusklađenosti rješavaju parcijalno. Ono što je posebno važno jest to što posljedice sukoba između obiteljskih i poslovnih obaveza naročito osjećaju žene. Navela je niz preporuka koje bi unutar cjelovite strategije trebale ispraviti rodnu nejednakost: dosljedno primjenjivanje transparentnosti plaća u svim djelatnostima, fleksibilizacija radnog vremena i radnog mjesta, promicanje rodne uravnoteženosti strukture zaposlenika u cilju uklanjanja horizontalne i vertikalne diskriminacije, dosljedno provođenje politike s ciljem ravnopravnog angažiranja očeva u roditeljstvu, uređenje sustava roditeljskog dopusta, osiguravanje dostupnosti predškolskih programa, povećanje zaštite trudnica, delimitiranje iznosa roditeljskih naknada te unapređenje sustava javnih usluga skrbi za starije i druge ovisne članove obitelji.
U stanci između sesija predstavljena je izložba o kampanji “Jutros sam stala” kojoj je cilj osvijestiti javnost o svakodnevnom neplaćenom kućanskom radu koji se smatra “ženskim”. Budući da taj posao velikom većinom obavljaju žene, u kampanji ih se pozvalo da na društvenim mrežama objave svoja iskustva o neplaćenom kućanskom radu kako bi se vidjelo što se dogodi kada žene jednostavno prestanu s kućanskim poslovima.
Sljedeće izlaganje imala je Valerija Barada s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru. Ona je predstavila rezultate sociološkog istraživanja na temu “Kućanski rad i kognitivno-emocionalno upravljanje kućanstvom”. Istraživanje je provedeno na uzorku od 3600 roditelja i 400 starijih mladih (osoba u dobi od 25 do 34 godine) te s fokusom na regionalne razlike u RH. U vezi kućanskog rada, podijeljenog na rutinske, povremene i ruralne poslove, pokazalo se da rutinske kućanske poslove najviše obavljaju žene, dok povremene i ruralne, koji se sastoje od, primjerice, popravka automobila ili održavanja okućnice, više obavljaju muškarci. Nadalje, rodna nejednakost izrazito je vidljiva kod brige za djecu i situacija kao što su uzimanje roditeljskog dopusta, bolovanja ili učenja s djecom – svim se tim aktivnostima više bave majke. Kod kognitivnog i emocionalnog upravljanja kućanstvom, koje se sastoji od upravljanja resursom, vremenom, emocijama i odnosima a tiče se aktivnosti kao što su priprema popisa za kupovinu ili planiranje obroka, najviše ga obavljaju žene, a rodna je razlika izraženija što su analizirane skupine po dobi starije. S obzirom na regionalne razlike, u kućanskom radu i upravljanju kućanstvom muškarci su aktivniji u Zagrebu i Primorju, dok su manje aktivni u Lici, Baniji, Slavoniji i Dalmaciji.
Marija Šarić s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru govorila je o istraživanju “Muškarci i žene u Hrvatskoj: napetosti između radne i obiteljske uloge”. Na uzorku od oko 2300 roditelja s maloljetnom djecom pokazalo se da je prelijevanje pritiska s posla na obitelj veće od pritiska u obratnom smjeru, s tim da je sukob između rada i obitelji veći kod žena nego kod muškaraca. Unutar skupine žena, veći je kod onih sa završenim visokim obrazovanjem te onih u dobnoj skupini 30-39 godina nego onih u skupini 18-29 godina.
Treće istraživanje Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru pod nazivom “Uloga javnih usluga skrbi i obrazovanja djece u usklađivanju obiteljskih i poslovnih obaveza” proveli su Sara Čović i Pavao Parunov. Uzorak prvog dijela istraživanja činilo je 819 djece s oba roditelja u dobi od šest mjeseci do tri godine. Pokazalo se da 64 posto djece ne pohađa jaslice i to najviše djeca iz najslabije razvijenih regija, djeca iz manjih naselja, djeca iz obitelji s većim brojem maloljetne djece, djeca nezaposlenog roditelja ili roditelja koji brine o kućanstvu te djeca o kojima brinu bake ili djedovi. U drugom dijelu analizirala su se djeca vrtićke dobi. Prema istraživanju, 26 posto djece dobi od 3 do 6 godina ne pohađa vrtić, a razlozi za to sežu od institucionalnih problema (nedostatak mjesta u vrtiću, cijena vrtića ili njegova udaljenost) do toga da brigu o djetetu preuzima roditelj ili član proširene obitelji. Predmet trećeg dijela istraživanja bio je produženi boravak djece od 6 do 11 godina u osnovnoj školi. Istraživanje je pokazalo da 77 posto djece ne pohađa produženi boravak, čemu je glavni razlog nepostojanje takvog programa u školama.
Posljednje istraživanje s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru provela je Željka Zdravković. Istraživanje pod nazivom “Životne prilike mladih: radni uvjeti, stanovanje i obitelj” bavilo se tranzicijom mladih (25-34 godine) iz mladenačke u odraslu dob i događajima kao što su završetak formalnog obrazovanja, dobivanje prvog plaćenog posla, odlazak u vlastiti stambeni prostor, sklapanje braka/partnerstva i prvo roditeljstvo. Činjenice koje sabiru podatke iznesene u istraživanju mogu se svesti na to da mladi u RH žive u većoj socioekonomskoj nesigurnosti u odnosu na generacije svojih roditelja, da kasnije završavaju formalno obrazovanje, da duže žive s roditeljima te da kasnije sklapaju brak/partnerstvo i dobivaju prvo dijete.
Suzana Kunac iz Pete discipline predstavila je 6 javnopolitičkih smjernica koje bi trebale unaprijediti kvalitetu obiteljskog i javnog života te demografsku sliku Hrvatske. Prva smjernica ističe potrebu za donošenjem sveobuhvatne demografske javne politike s jasnim usklađivanjem obiteljskih i poslovnih obaveza muškaraca i žena, pomoću koje bi se nadišlo sadašnje stanje divergirane i nekoherentne javne politike u RH. Druga smjernica ukazuje na nedostatne infrastrukturne kapacitete jaslica i vrtića. Naime, njihova dostupnost, cijena i radno vrijeme nisu usklađeni sa stvarnim potrebama roditelja. Treća se smjernica tiče drugačijeg korištenja očinskog i roditeljskog dopusta te bolovanja u slučaju djetetove bolesti budući da danas u tim slučajevima brigu i skrb o djetetu gotovo isključivo preuzima majka. Četvrta smjernica govori o produženom boravku za djecu do 12 godina i potrebi da se poveća broj djece koja koristi taj javni servis (danas svega 17 posto). Peta je smjernica vezana uz dekonstrukciju rodnih stereotipa u sekundarnoj socijalizaciji kao preduvjetu ravnopravnosti spolova i usklađivanja obiteljskih i profesionalnih obaveza muškaraca i žena, dok se posljednja, šesta smjernica tiče usklađivanja poslovnog i privatnog života i smanjenja tereta kojeg neplaćeni kućanski poslovi imaju za žene.
Posljednje izlaganje na konferenciji pod naslovom “Roditeljsko odsustvo i rodna ravnopravnost – perspektiva Bosne i Hercegovine” održala je Delila Hasanbegović Vukas, programska koordinatorica u Sarajevskom otvorenom centru. Navela je da se u BiH područje usklađivanja poslovnog i privatnog života ne istražuje dovoljno te je istaknula da se rodna neravnopravnost u roditeljstvu tek unazad nekoliko godina počela regulirati.
