U petak 14. siječnja 2022. održana je konferencija 30 godina zaštite ljudskih prava u Republici Hrvatskoj: prošlost, sadašnjost i budućnost u organizaciji pučke pravobraniteljice i Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kojoj su preko aplikacije prisustovali i zastupnik Veljko Kajtazi te suradnici SRRH “KALI SARA”.
Nakon uvodnih izlaganja održana su 4 panela prema tematskim cjelinama i to Važnost zaštite ljudskih prava za međunarodno priznanje i budućnost RH, Ranjive skupine, Osobe lišene slobode te Vladavina prava i ljudska prava.
U prvome panelu prof. Seršić obradila je temu pravnog značaja međunarodnog priznanja RH s aspekta međunarodnopravne znanosti. Potom je prof. Turković, ujedno i bivša sutkinja Europskog suda za ljudska prava, dala prikaz sudske prakse s područja zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Iznijela je statističke podatke te spomenula poznati slučaj Oršuš i drugi protiv Hrvatske (predmet koji se vodio pred Europskim sudom za ljudska prava, a odnosio se na aktivnosti odjeljenja samo za Rome u nekim školama u Hrvatskoj). G. Pelicarić nadovezao se na izlaganje prof. Seršić dotaknuvši se raspada Jugoslavije, pitanja sukcesije te famozne Badinterove komisije, dok se prof. Pupovac posvetio ustavnom položaju manjina kao uvjetu onodobnog međunarodnog priznanja RH te ujedno dao i kratak poredbenopravni prikaz manjinskih prava npr. u Italiji te skandinavskim zemljama. Također dotaknuo se i mirovne konferencije sazvane u Haagu, u Nizozemskoj, pod predsjedavanjem lorda Caringtona.
Krovna tema drugoga panela bile su pojedine ranjive skupine unutar hrvatskog društva. Gđa. Vlašić, zamjenica pučke pravobraniteljice, iznijela je probleme s kojima se njen ured svakodnevno susreće u svome radu (istaknuvši otežan pristup ranjivih skupina institucijama radi ostvarivanja prava te korištenja usluga, naročito u uvjetima pandemije te još dodatno nakon potresa) posebno se osvrnuvši na položaj Roma u našem društvu. Istaknula je kako dotični žive vrlo izoliranim načinom života (tri četvrtine romske populacije žive u segregiranim naseljima). Kao posljedica toga javlja se poražavajuća činjenica da je danas u obrazovnom sustavu prisutan puno veći broj zasebnih romskih razreda nego u vrijeme iz kojeg datira presuda u predmetu Oršuš i drugi protiv Hrvatske (2007-2010. godine). Prof. Korać s katedre Obiteljskog prava osvrnula se na trenutno stanje prava djece u RH te iznijela konkretne prijedloge za unapređenje istih dotaknuvši se posebice Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola, Zakona o udomiteljstvu i Zakona o socijalnoj skrbi te naročito nedostataka prisutnih u radu i organizaciji nadležnih tijela iz navedenih sustava. Doc. Tomić obradila je temu preferencijalnog zapošljavanja (koje je donekle u koliziji s merit-načelom) u javnoj upravi, a koja je također od velikog značaja za romsku populaciju.
Treći panel posvećen je osobama lišenim slobode. G. Rajić, zamjenik pučke pravobraniteljice, prezentirao je temu prevencije nasilja u zatvorima te pojasnio ulogu svog ureda unutar zatvorskog sustava, ali dotaknuo se i prisilnog smještaja u psihijatrijske ustanove (što je često nastavak tretmana pojedinca nakon izdržavanja kazne zatvora). Doc. Krešić je svoje izlaganje posvetio pravu čovjeka na dostojanstvo (uključivši i pravo na slobodu od mučenja, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja) te mehanizmima zaštite, ali i prevencije kršenja istog na međunarodnoj, kao i na europskoj te nacionalnoj razini. Prof. Roksandić dotakla se izuzetno delikatne teme informiranog pristanka unutar prava pacijenta na potpunu obaviještenost. Istaknula je kako su osim zatvorenika, ugrožene i druge skupine osoba lišenih slobode, također prisilno smještene u posebne ustanove, možda čak i u većoj mjeri s obzirom na svoje psihofizičko stanje (djeca, osobe starije životne dobi, osobe s invaliditetom, osobe s duševnim smetnjama, osobe s psihosocijalnim teškoćama). Kao značajan nedostatak zatvorskog sustava spomenula je nepostojanje programa osposobljavanja osoba na izdržavanju kazne zatvora za život na slobodi (čime im je znatno otežan ponovni pristup tržištu rada) zbog čega imamo visoku stopu recidivizma.
Posljednji, četvrti panel obilježila su izlaganja vezana uz pojam vladavine prava. Gđa Kesonja, zamjenica pučke pravobraniteljice, pobliže je upoznala sudionike ove konferencije s radom institucije pučkog pravobranitelja, kao i s institutom pružanja besplatne pravne pomoći onima koji ispunjavaju kriterije za ostvarivanje tog prava (također od osobitog značaja za pripadnike romske populacije). Osim toga, najavila je i donošenje novog zakona o zviždačima kao veliki iskorak na području zaštite slobode izražavanja. Prof. Čepulo pružio je uvid u filozofsko-povijesni kontekst razvoja ljudskih prava i sloboda na području nekadašnje Dvojne Monarhije, odnosno Austro-Ugarske (uz opširan komparativni prikaz njemačkog uzora i kratki pregled razvoja ljudskih prava u periodu od Vidovdanskog ustava 1918. pa sve do donošenja “Božićnog” Ustava 1990.g. ) te pojasnio distinkciju pojmova vladavine prava i pravne države. Za kraj je prof. Musa prezentirala ulogu neovisnih kontrolnih institucija u promicanju vladavine prava kroz jačanje integriteta i odgovornosti. Govorila je o različitim oblicima kontrole i nadzora nad nositeljima vlasti, javnom upravom i čitavim javnimsektorom, tj. o tzv. “četvrtoj grani” vlasti čije su institucije “čuvari” načela zakonitosti, odgovornosti, integriteta, transparentnosti i efikasnosti.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
