Nevjerojatna žena, snažna, hrabra i kreativna. Izuzetna romska umjetnica. Voljena sestra i prijateljica. Samo s Delaine možemo posjetiti romsko veleposlanstvo, koje pazi na svijet. Ovako je umjetnica Małgorzata Mirga-Tas opisala svoju kolegicu umjetnicu Delaine Le Bas. Na taj način Mirga-Tas zamišlja neposrednu budućnost, kao vrijeme vodstva snažnih, mudrih romskih aktivistica, umjetnica i političkih operativki koje imaju sve veću ulogu ne samo u romskoj zajednici, već i u cijelome društvu. Le Bas rođena je u Ujedinjenom Kraljevstvu, magistrirala je pri umjetničkoj školi St. Martin u Londonu i izlaže po cijelom svijetu – u Američkom muzeju vizionarske umjetnosti u Baltimoreu, SAD, na Međunarodnom festivalu singularne umjetnosti u Roquevaireu, Francuskoj, i na prvom romskom paviljonu 52. Venecijanskog bijenala.
Njezina se djela bave pitanjima isključenosti, identiteta, stereotipa, neispričane povijesti, spola i klase, a ističe se, između ostalog, prepoznatljivom odjećom, poigravanjem motivima i šarenim tekstilom, čime opetovano dovodi u pitanje kulturne i identitetske osobine. U razgovoru o stereotipima, Le Bas navodi da su oni uočljivi u umjetnosti koja Rome vidi kao nevaljalce i negativne likove, ali i u romantiziranom prikazu bosonoge žene, kojoj crna kosa vijori na vjetru, a ona trči u polju udarajući o tamburu.
Sve je to dovelo do stereotipa koji su toliko usađeni u društvo da općenito svi misle da znaju tko smo mi više nego mi sami. No, sada postoji mnogo ljudi iz zajednice koji rade da naš vlastiti način predstavljanja postane sve vidljiviji, iako ima još puno posla za učiniti i nikada ne možemo biti samozadovoljni. Ne možemo očekivati niti se osloniti na bilo koga drugog da će napraviti promjene i moramo upotrijebiti sva sredstva koja imamo za rad na promjeni percepcije na svim razinama.
Le Bas je bila među šesnaest umjetnika predstavljenih u sklopu prvog romskog paviljona na Venecijanskom bijenalu 2007. godine, bila je kustosica i umjetnička voditeljica prvog Romskog bijenala 2018. godine, te je umjetnička kustosica u organizaciji Roma Trial. San njezinog supruga Damiana Le Basa o romskom bijenalu posvećenom romskoj umjetnosti ostvario se u proljeće 2018. u Berlinu. S njim je radila na projektima Safe European Home?, Gypsy Revolution i Gypsy DaDa, a zajedno su i proizveli scenska djela i kostime za kazališni mjuzikl Roma Armee za kazalište Maxim Gorki u Berlinu.
Prije svega, ja sam umjetnica, bila sam dio romskog paviljona 2007. i 2019. kao umjetnica, to je moja glavna pozicija. Moj pokojni suprug bio je inicijator Bijenala Roma i umro je, nažalost, neposredno prije nego što smo ga započeli. Radila sam u RomaTrial organizaciji zajedno s Hamze Bytycijem za sadašnji i prvi Bijenale. Iz vlastite perspektive, od početka sam željela stvoriti prostor ne samo za umjetnike, već i za možda drugačiji način rada. Damian i ja imali smo tu ideju da zašto čekati poziv na umjetnički događaj, zašto ne stvoriti vlastiti i i ujedno biti financijski neograničeni – u ovom trenutku plakati koji su proizvedeni za 2. Romski bijenale 2021. moguće je preuzeti s web stranice, pa teoretski možete imati Bijenale Roma u svom domu.
Oboje su bili svjesni da kao zajednica moraju pokušati raditi na dosljednoj prisutnosti koja razbija ono što i tko šira zajednica misli da jesu; ali da bi se to učinilo, kako ističe Le Bas, potrebno je stalno pulsirati u svačijoj svijesti, jer se u suprotnom to zaboravlja.
Foto: Delaine Le Bas 
Uvijek mi je bila namjera da ovo uključi i druge kustose i različite formate. Tako bismo mogli biti dovoljno fleksibilni čak i u tijeku procesa i reagirati na aktualne događaje, na neki način unoseći dijelove vlastite umjetničke prakse u ovaj fleksibilan pristup.
1. Bijenale Roma IZAĐI ODMAH! projekt je organizacije RomaTrial u suradnji s kazalištem/studijem Maxim Gorki i Studiom Я, savezom za solidarnost sa Sintima i Romima Europe. Le Bas također sudjeluje u pripremi i realizaciji drugog Bijenala Roma pod nazivom MI SMO TU! koji je započeo na Svjetski dan Roma 8. travnja ove godine i traje do 24. listopada, kada je u Berlinu 2012. otkriven spomenik posvećen Sintima i Romima žrtvama nacističkog režima.
Umjetnički pokret Roma vrlo je raznolik, s mnogo umjetnika iz različitih zemalja koji rade na različitim spektrima prakse. To stvara mnoštvo dimenzija djela i složenost glasova koji se čuju. Ponekad se umjetnička djela i politika ukrštaju i često umjetnici, samom svojom prisutnošću u različitim sferama svijeta, mogu stvoriti nove dijaloge o tome što je percepcija, a to, pak, daje zamah društvenoj pravdi i novim načinima na koje možemo vidjeti tko smo. No, to doista znači da svatko mora raditi na onome u čemu je najbolji u svom području kako bi se stvorio kolektivni učinak. Ne samo međusobna, već je i suradnja s drugima važna za napredak.
Le Bas je autorica brojnih izložbi i međunarodnih projekata, a među njima je i Romsko veleposlanstvo, koje djeluje kao živa arhiva i polazišna točka, ali i kao umjetničko djelo i aktivizam. Romsko veleposlanstvo stalna je instalacija i izvedba, zamišljena kao ideja za izložbu Romska revolucija u rezidenciji HIAP-a u Suomenlinni Helsinki, Finskoj 2012, prvi put utjelovljena kao izvedba za When The Fuel Runs Out People Will Need Horses (Kada ponestane gotrica, ljudi će trebati konje) u Londonu u lipnju 2015. Inspirirana pokretom za prava starosjedilaca u Australiji kada su 1972. godine na Dan Australije četvorica Aboridžina postavili kišobran za plažu na travnjak ispred Doma parlamenta Le Bas ističe da ni Romi nemaju “jednu domovinu” niti jednu nacionalnu državu, pa kako se nalaze u mnogim zemljama diljem svijeta, ni u jednoj nisu u potpunosti prihvaćeni.
Mi smo oličenje međunarodne populacije, imamo mnogo religija, govorimo brojne jezike kao i različite verzije vlastitog jezika. Politički imamo malo samozastupanja i nemamo nikakvo veleposlanstvo gdje bismo mogli pobjeći u vrijeme nevolje.
Unatoč njezinom bogatom iskustvu vođenja i pripreme umjetničkih programa i inicijativa te aktivističkom angažmanu, Le Bas na prvo mjesto stavlja svoj umjetnički identitet, koji se u konačnici isprepliće sa svim navedenim slojevima njezinog djelovanja.
Uvijek kažem da sam umjetnica, moj je rad višeslojan i sastavljen je od svih aspekata toga tko sam, što imam i što nastavljam doživljavati te kako se osjećam na ovom svijetu. To često dotiče toliko stvari da ih je teško destilirati na samo nekolicinu komponenti.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
