Siromaštvo – jučer, danas, sutra

Foto: pixabay.com

Uvijek prisutna i aktualna tema, neovisno o geografskoj širini i duljini, eri u kojoj živimo ili godinama koje sa sobom nosimo, siromaštvo je tu negdje oko nas. Koliko god da naše društvo napreduje u razvoju demokracije i svih socioekonomskih ljudskih prava koja se pojedincu danas jamče, i dalje nas muči nedostatak učinkovitih rješenja. I dalje, zapravo, tapkamo u stoljetnom mraku.

U 2019. je godini 7,3 posto svih građana u našoj zemlji živjelo u teškoj materijalnoj oskudici ili deprivaciji, u kućanstvima koja nemaju novca za najmanje četiri od devet stavki kojima se mjeri težina oskudijevanja, a riječ je o hrani, grijanju zimi, posjedovanju televizora, perilice rublja, automobila, podnošenju iznenadnih financijskih troškova, kašnjenju s plaćanjem računa. Istodobno je procijenjeno da 18,3 posto građana u Hrvtskoj živi u riziku od siromaštva. Prema podacima DZS-a, u Hrvatskoj su u najvećem riziku od siromaštva nezaposleni, osobe starije životne dobi, a posebice žene, osobe koje žive u jednočlanim kućanstvima i one koje žive u jednoroditeljskim kućanstvima s uzdržavanom djecom. Međutim, po nekim drugim podacima i pokazateljima znamo da je u posebnom riziku romska populacija, koja po nekim indikatorima materijalne deprivacije stoji mnogo lošije od prosjeka stanovništva Hrvatske.

Stopa anketne zaposlenosti Roma u Republici Hrvatskoj izrazito je niska (8,1 posto). Niža je od anketne zaposlenosti Roma u komparabilnim europskim zemljama i ne pokazuje trendove pozitivnih promjena, niti kroz vremenska razdoblja niti su utvrđene razlike između starijih i mlađih generacija. Također, analiza domaćih i međunarodnih podataka ne pokazuje povezanost između makroekonomskih trendova povećanja stope zaposlenosti u općoj populaciji i zaposlenosti Roma. Zaključujemo da pozitivni makroekonomski trendovi i veća ponuda poslova na tržištu rada nisu garancija veće stope zapošljavanja Roma. Čini se, stoga, da se kreatori socijalnih politika ne bi trebali oslanjati na ove trendove, barem ne u značajnom smislu.

I dok čekamo uvođenje nekog pravednijeg sustava preraspodjele bogatstva  u kojem će svi ljudi koji su aktivni na tržištu rada primati plaću i imati radne uvjete koji im omogućuju dostojanstven život, pa bi to onda obuhvaćalo i romsku manjinu i značilo možda i rješenje našeg pitanja, vratit ćemo se u sadašnje vrijeme u kojem socijalna isključenost ove manjinske zajednice i dalje stoji kao osnovna prepreka njezinom izlasku iz siromaštva. Svjesni smo dakle, da su danas za rješenje ovoga pitanja još uvijek potrebni posebni programi čiji je cilj i socijalno uključivanje odraslih Roma u tržište rada, jednako kao i sustavno uključivanje romske djece u odgojno obrazovne programe od najranije dobi, te njihov ostanak u takvim programima do dobivanja određenih kvalifikacija nužnih za tržište rada. To su dva ključna smjera kojima možemo djelovati kako bismo u konačnici smanjili stopu siromaštva u romskoj populaciji. Oba su dugotrajni procesi koji moraju biti u potpunosti podržani od državnog zakonodavstva, slijedom toga i svih uključenih institucija. No, oba procesa traže svojevrsnu prilagodbu s obzirom na specifičnost romske populacije. Traže značajnu mentorsku podršku u svim oblicima i u svim fazama ovih procesa. I to je ono što nam trenutno nedostaje. Danas je to, nakon godina i godina rada na promjenama i dopunama različitih zakona koja se tiču integracije romske manjine u tržište rada, i više nego evidentno. U osnovnim školama, primjerice, uviđamo veliki problem socijalne isključenosti, ne samo učenika romske nacionalnosti koji ih pohađaju već i njihovih obitelji te drugih njima bliskih osoba. Kao posljedica toga događa se  nedostatak socijalnog kapitala na koji se isti ti učenici sutra trebaju osloniti pri traženju posla, zapošljavanju te  zadržavanju  tog posla.

Duboko ukorijenjen modus vivendi romskih zajednica i obitelji trebalo bi s dubokim razumijevanjem nastojati prilagoditi globalnim trendovima općenito, na kojima počiva razvoj današnjeg društva. Takvo razumijevanje tražit će od naših  institucija još veći angažman – bolju educiranost stručnih osoba, još više prostora za individualan i grupni rad te puno više kreativnosti u samom pristupu toj populaciji. Konkretni rezultati socijalnog uključivanja ukazat će na određenu pozitivnu povezanost između makroekonomskih trendova u hrvatskom društvu i zaposlenosti Roma, odnosno, početka njihova izlaska iz siromaštva.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime