Zahvaljujući entuzijazmu i velikoj količini uložene energije Anese Šabani, inače članice Zajednice Roma Hrvatske “Romski san” i Vijeća romske nacionalne manjine Grada Zagreba koja radi kao primalja u Kliničkoj bolnici Merkur u Zagrebu i ove je godine s velikim uspjehom realiziran projekt Boja. Zahvaljujući brojnim pojedincima spremnim na sudjelovanje u prikupljanju donacija pripremljeno je četrdesetak ruksaka-vrećica punih bilježnica i različitog školskog pribora pažljivo odabranog i upakiranog u skladu s uzrastom djece te potrebama nastavnog programa vezanog uz razred u koji će krenuti za nekoliko dana kada počne nova školska godina 2021/22.
Jako sam sretna što se i ove godine u doniranje uključio veliki broj osoba neromske nacionalnosti jer sam to na neki način shvatila kao potvrdu da zaista razumiju probleme s kojima se romska djeca susreću zbog nedostatka adekvatne školske opreme i uvjeta za učenje te da svojim ponašanjem žele donijeti promjenu. Upravo je iz takve moje percepcije proizašao i slogan ovogodišnje akcije ‘Boja – Budi promjena koju želiš vidjeti’, govori nam Anesa.
Realizacija ovog projekta svake godine donosi nove izazove, jer nastojim dodati još nešto novo i bolje, objasnila je. Tako smo prve, 2019. godine, djeci podijelili samo školski pribor, a ove smo godine uspjeli realizirati i njihovo zajedničko druženje. Željela sam da se djeca podruže, poigraju i međusobno upoznaju, a dovela sam i tetu koja izrađuje likove od balona, šešire, mačeve, cvjetove, životinje, Sunce i zvijezde. I zaista to ih je jako razveselilo. Kako ste to naučili, ispitivala su je djeca. Koliko imate godina? Hoćete li mi napraviti novi balon, ako mi ovaj pukne prije nego odem kući, redala su se pitanja.
Među njima nije bilo nijednog djeteta koje mi je odgovorilo da ne voli ići u školu. Prvenstveno je to zbog društva i prijatelja s kojima se svakodnevno igraju, ali spremno su izdvojili i najdraže predmete među kojima je matematika zauzela visoko prvo mjesto.
Jusuf će sada krenuti u četvrti razred. Moj život je jako lijep i volim svoju vjeru i svoju džamiju, rekao mi je. I meni je jako dobro u školi, dodao je David koji će ovu jesen krenuti u treći razred. Istaknuo je da se voli družiti i s dečkima, ali i s curama i da ima zlatnu učiteljicu koja se zove Ana i ima dugu kosu. Ubacio se Jusuf koji ima učiteljicu Evu i koja je kako kaže stroga i malo dobra. Malo je dobro da je stroga prema onima koji ne uče, objasnio je, a Anjur Din koji će u treći razred dopunio ga je zaključivši kako je bolje biti strog kad treba, ali ako stalno viče to opet nije dobro.
Kako svi kod kuće govore romski jezik većina je u školi imala malo problema s hrvatskim jezikom, a zatim i s engleskim i njemačkim, ali iz dana u dan uče i napreduju. Međutim, među njima nije Amar Noel koji će sad u četvrti razred i koji pravilno govori hrvatski, čak i bolje od mnoge djece njegove dobi kojoj je hrvatski materinji jezik. Kako mi je rekao, uz matematiku, hrvatski mu je najdraži predmet.
Anesa je ove godine kontaktirala i Centar kulture i dijaloga koji provodi projekt “Naši novi susjedi” kako bi u određenom broju, prema raspoloživim sredstvima, uključila i djecu izbjeglica pa je školski pribor dobilo i desetero djece koja su u Hrvatsku sa svojim obiteljima došla kao migranti iz Sirije.
Iz razgovora s dvije starije djevojčice, Melek koja je završila dvije godine srednje škole na Ugostiteljsko-turističkom učilištu u Zagrebu i Rane koja je odslušala jednu godinu u Graditeljskoj tehničkoj školi u Zagrebu kako bi naučila hrvatski jezik i ove jeseni upisala prvu godinu srednje škole, saznala sam da žele ostati u Zagrebu jer im je ovdje lijepo, stekle su prijatelje i profesori su odlični. Roditelji su se zaposlili i to im je omogućilo da za svoju obitelj iznajme stan što im je znatno olakšalo svakodnevni život i omogućilo kvalitetnije učenje.
Projekt Boja, održan u prostoriji za mlade u Zagrebačkoj džamiji, ove je godine obuhvatio četrdesetak djece, trideset malih Roma i Romkinja s područja Petruševca, Kozari Boka i Kozari Puteva u Zagrebu i desetero djece migranata iz Sirije, a čiji su roditelji bili vidno sretni i zahvalni što su i izrazili dolazeći po svoju djecu da ih s poklonima odvedu kući. Gotovo svaka obitelj ima više od troje djece pa im je vrlo teško osigurati sve potrebno za pohađanje nastave za svakog od njih. Već da dobiju bilježnice njima puno znači, a kamoli geometrijski pribor i pribor za likovni koji su znatno skuplji, govori Anesa.
Na kraju druženja Anesa je dvojici dječaka poklonila romobil koji je uz bilježnice i školski pribor donirao prof. dr. sc. Aleksandar Racz, prodekan za izdavaštvo na Zdrastvenom veleučilištu u Zagrebu i tako njih, njihovu braću i jednu sestricu iskreno razveselio, a uz brojne bratiće s kojima žive i s kojima se svakodnevno igraju romobil će zaista biti iskorišten.
Na odlasku kući djeca su uz osmijeh sa sobom ponijela i vrećicu slatkiša koje je donirao Kraš d.d. U nadi da ćemo se sresti ponovno sljedeće godine, možda u još većem broju, završit ću riječima četvrtaša Jusufa: Djeca moraju ići u školu da budu dobra, da fino uče, da mogu naći posao, da rade i da fino žive, zaključio je.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
