Romi i njima bliske, srodne skupine, poput Doma i Loma, krenuli su na svoje putovanje iz Indije prema Europi. Na svakom koraku tog dugog puta prenosili su dio vlastite kulture, ali i usvajali nove običaje i znanja, ostavljajući tragove koji su i danas vidljivi. Njihove zajednice danas nalazimo u gotovo svim državama, od Afganistana pa sve do najudaljenijih krajeva Aljaske. Jedna od zemalja u kojoj su Domi ostavili posebno snažan pečat je Sirija, država koja se tek nedavno počela oporavljati od desetljeća rata. Važno je razumjeti da kada koristimo pojam “Dom/Rom”, govorimo o svojevrsnom krovnom terminu koji obuhvaća niz različitih, ali srodnih skupina. Iako dijele zajedničke korijene, one nisu potpuno homogene.
Romi i Domi u ranoj povijesti u raznovrsnim izvorima islamske civilizacije
Prvi spomen naseljavanja ranog romskog plemena Al-Zutt u levantskim gradovima i vojnim naseljima (al-thaghr) nalazi se u djelu Futuh al-Buldan islamskog povjesničara alBalādhurīa. U njemu se navodi kako je prvi omejidski kalif Muavija naselio vojna uporišta na granici s Bizantskim Carstvom, ponajprije na području Antiohije i sjeverne Sirije. Ovo, međutim, nije bio jedini val naseljavanja. Muavijin sin Yazid, kao i njegov potomak Al-Walid, nastavili su politiku dovođenja skupina iz plemena Al-Zutt na ta pogranična područja. Želim naglasiti da je etnogeneza Roma i Doma iznimno složen proces te da pleme Al-Zutt, prema najnovijim i najpouzdanijim genetskim i lingvističkim istraživanjima, ima značajnu ulogu u tom povijesnom razvoju. Postoji niz objašnjenja o tome kako su Romi i Domi naselili Siriju, no islamski srednjovjekovni izvori posebno ističu priču o Zuttima i drugim skupinama podrijetlom iz Indije. Prema tim zapisima, njihovo naseljavanje bilo je povezano s politikama islamskih vladara koji su nastojali popuniti pogranična područja uz Bizantsko Carstvo. Na taj su način osiguravali frontu jer su na tim prostorima imali plemensko stanovništvo spremno braniti granicu u slučaju sukoba.
Nakon sloma al-Zutske pobune u južnom Iraku i konačnog raseljavanja njihova stanovništva po područjima carstva, osobito u pograničnim krajevima prema Bizantu, spominjanje plemena Al-Zutt kao zasebne cjeline ubrzo nestaje iz izvora. Umjesto toga, Al-Zutti se počinju navoditi zajedno sa Zanjima u sklopu Banu Sasana, odnosno al-Ghuraba‘Odbačeni’, Ti pojmovi obuhvaćali su širu konfederaciju plemena i marginaliziranih skupina. koji se prema pouzdanim znanstvenim istraživanjima odnose na pretke današnjih Doma i sličnih skupina zapadne Azije i šire.
Jedna od zanimljivih priča vezanih uz Dome u Siriji dolazi iz dnevnika tkalca svile Kamāl al-Dīna iz 16. stoljeća. On je redovito zapisivao anegdote i opažanja o svom životu i radu u osmanskom Alepu. Sačuvani fragment njegove bilježnice danas predstavlja rijetko i dragocjeno svjedočanstvo tog razdoblja, jer pruža pogled na život iz perspektive običnog obrtnika, a ne vjerske, vojne ili učene elite. U jednom od svojih zapisa Kamāl al-Dīn bilježi prizor s ulica Alepa, gdje je ugledao istočnjaka kako pjeva na sedam jezika, među kojima navodi arapski, turski, perzijski, kurdski, goranski, hindski te ono što naziva “jezikom stranaca (odbačenih) – Lisan alGhuraba“ terminom koji su tadašnji Arapi koristili kao naziv za jedan od jezika predaka Roma i Doma. Priča o pojmovima Ghuraba i Banu Sasan složena je i bogata detaljima, no njezino ćemo objašnjenje ostaviti za neku drugu priliku.
Izvorni domski mitovi o nastajanju
Jedna od zanimljivijih mitskih priča o podrijetlu Doma zabilježena je u istraživanju koje je 2001. godine proveo Dom Research Center. U razgovoru s istraživačem, jedan je pripadnik zajednice izjavio kako njegov narod živi u Siriji otprilike 200 godina. Potom je podijelio legendu o njihovom podrijetlu, koju mu je, kako kaže, ispričao djed. Prema toj priči, njihova se pradomovina nalazila na “Planini Kurbat“, negdje u Europi. Iz tog mitskog mjesta Dom su, prema legendi, krenuli put Indije, a potom stigli u Siriju, gdje žive već oko dva stoljeća.
Druga legenda, koja je prilično raširena među Domima, govori da oni vuku podrijetlo od arapskog plemena Bani Mur’a. Prema toj priči, nakon višedesetljetnog bratoubilačkog sukoba između dvaju klanova istog arapskog plemena poznatog u arapskoj tradiciji kao Harb al-Basus Domi potječu od poražene strane. Legenda kaže da su od svih sudionika tog rata preživjeli samo najsiromašniji, najslabiji i najjadniji, a upravo od tih preživjelih, tvrdi priča, potječe današnja zajednica Doma. U jednoj trećoj priči tvrdi se da su Domi podrijetlom Turkmeni iz središnje Azije. Ova je predaja posebno raširena u južnom dijelu Levanta, osobito na području današnjeg Jordana.
Postoji i niz drugih mitskih i legendarnih priča o njihovu podrijetlu, no ono što im je svima zajedničko jest da su služile kao način na koji su se Domi mogli zaštititi od diskriminacije i lakše uklopiti u većinsko stanovništvo.
