Prije edukacije o Romima, uz nastavu povijesti, moj dojam o njima temeljio se na predrasudama i pričama iz svakodnevnoga života. Ali sada znam puno više o tom kulturno bogatom narodu. Edukacija mi je otvorila oči ne samo prema njima, nego i prema vlastitim predrasudama kojih prije nisam ni bio svjestan.
Sve počinje 1933., kada nacisti dolaze na vlast u Njemačkoj. Židovi, a nedugo nakon i Romi počinju biti nadzirani, diskriminirani i odvedeni u logore. Kao da su krenuli gušiti njihove živote, iz dana u dan. Glasno. Bez srama. Romi su, kao i u ostalim dijelovima Europe živjeli i u NDH, premda je bila nezavisna država, ništa u njoj nije bilo nezavisno. Kada su nacisti krenuli graditi koncentracijske logore, jedan od glavnih nalazio se u Jasenovcu, ujedno i najveći u NDH. Mjesto koje se nalazilo na dobroj lokaciji, odnosno bilo je dobro povezano s ostatkom države. Većina Roma koji su bili odvezeni u Jasenovac tamo su bili i ubijeni bez suđenja ili ikakvog procesa. Umirala su i djeca, od gladi, bolesti i nasilja. Zbog manjka dokumenata, smatra se da je u Jasenovcu ubijeno između 16.000 i 20.000 Roma. Koncentracijski logor u Jasenovcu je danas tišina koju treba prekinuti. Genocid nad Romima nisu samo riječi – to su suze, bolovi, grčevi… Sve što nikome ne bismo poželjeli. Rezultat ovog zločina je gubitak, gubitak tisuća srca koja su donedavno kucala diljem svijeta. Čovjek je svatko od nas. Koje god smo vjere, puti, nacionalnosti i dalje nas povezuje jedna stvar, ona da smo ljudi. Iako u svojoj obitelji nisam govorio o genocidu nad Romima, sve dok nisam o tome krenuo učiti na nastavi iz povijesti, roditelji su me naučili da u životu trebam biti dobar prema svima, pa tako i prema Romima. Danas, ja njima govorim o Romima tijekom povijesti. Mislim da je to u redu, jer možda kada su oni bili mojih godina nisu imali prilike toliko učiti o tome, a mislim da se ni u školi tada nije toliko govorilo o Romima kao danas. Prvi puta se s Romima u svom svakodnevnom životu susrećem u prvom razredu osnovne škole. Sada, osam godina poslije, više ne idemo svi u isti razred, sa mnom je od njih troje ostala jedna djevojčica i nadam se da će nakon što završimo osnovnu školu upisati i srednju. Ima pravo na školovanje i neka ga iskoristi. Želi biti frizerka i nadam se da ću jednoga dana imati priliku otići kod nje na šišanje. Romi imaju svoju kulturu i navike, ali mislim da ih treba osvijestiti da ne treba sve uvijek biti kako drugi očekuju. Mislim da bi se Romi mogli integrirati u društvo na puno načina. Meni bi bili zanimljivi nekakvi dani posvećeni Romima, kada bi oni imali priliku ostalim građanima grada na nekom gradskom trgu pružiti edukacije o njihovoj kulturi, kušanje njihove tradicionalne hrane i slične stvari. Obavezna terenska nastava u Jasenovac i
Ušticu mogla bi biti dobar početak širenja svijesti o problematici genocida nad Romima kod učenika. Nisam siguran da su svi današnji Romi upoznati o stradanju Roma u Drugom svjetskom ratu i zato mislim da bi bilo dobro diljem Lijepe Naše provesti edukacije o njihovoj povijesti, a na njima samo ostaje da zainteresirano prisustvuju. Ne znam koliki bi bio odaziv, ali kada bi se pozivnice podijelile učenicima kako bi ih prenijeli široj obitelji sigurno bi bio veći. Mislim da danas vlasti i neromsko stanovništvo ne posvećuju dovoljno pažnje stradalim Romima u Drugom svjetskom ratu, bilo bi u redu da Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve genocida postane dan kada ćemo zapaliti svijeću i suosjećati s ljudima koji su u Drugom svjetskom ratu izgubili drage ljude.
Kada sam stigao kući nakon edukacije o Romima u KALI SARI, otišao sam s mamom u trgovinu, pokraj mene u redu stajala je romska obitelj, u srcu sam osjetio nekakav osjećaj, ne znam kako da ga opišem. Bio sam tužan, tužan jer znam što su prošli njihovi predci, ali sam bio i sretan. Sretan što danas stoje pokraj mene i što ideje nacista nisu uspjele prekinuti živote svim Romima, jer su oni preživjeli osnovali obitelji i danas njihovi dragi potomci žive među nama u miru, i nadam se da će tako i ostati. Mir među svima nama je ono što nas održava živima i daje nam priliku da živimo punim plućima.
