Dubrovnik, biser Jadrana i nekadašnja moćna Republika Ragusa, poznat je po svojoj bogatoj povijesti, diplomaciji i kulturnom naslijeđu. Međutim, manje je poznata povijest Roma u ovom gradu, čija prisutnost seže više od šest stoljeća unatrag. Prvi pisani trag o Romima u Dubrovniku datiran je 5. studenoga 1362. godine, kada su dvojica Roma, Vlaho i Vita, tražila od dubrovačkog zlatara povrat založenih srebrnih remena. U dokumentima su nazvani “Egipćanima”, što je tada bio uobičajen naziv za Rome, temeljen na pogrešnom vjerovanju da potječu iz Egipta.
Rani tragovi i integracija
U srednjem vijeku Dubrovnik je bio važan trgovački i pomorski centar, otvoren različitim etničkim i kulturnim skupinama. Upravo u tom kontekstu pojavljuju se prvi zapisi o Romima. Oni su bili uključeni u razne poslovei zanimanja: radili su kao trgovci, vojnici, glazbenici, kućna posluga, rešetari, gostioničari i kovači. Takva raznolikost zanimanja upućuje na određeni stupanj integracije i prihvaćanja unutar društva Dubrovačke Republike. Arhivski zapisi od 16. do 19. stoljeća svjedoče o kontinuiranoj prisutnosti Roma u regiji te o njihovom sudjelovanju u društvenom životu. Važno je istaknuti da u 15. stoljeću u Dubrovačkoj Republici nije bilo posebnih zakonskih mjera protiv Roma, što govori o relativno tolerantnom društvenom ozračuje u usporedbi s drugim europskim regijama toga vremena.
Religijske promjene i asimilacija
Početkom 18. stoljeća, nakon oslobođenja Dalmacije od Osmanskoga Carstva, zabilježeni su slučajevi konverzije romskih obitelji s islama na kršćanstvo. Te su promjene često bile motivirane željom za boljom integracijom i izbjegavanjem diskriminacije. Tijekom vremena mnogi Romi u Dubrovniku i Dalmaciji napustili su nomadski način života i romski jezik, prilagođavajući se dominantnoj kulturi. Iako su se mnoge obitelji uspješno integrirale, često su skrivale svoje podrijetlo zbog prisutne društvene stigme.
Društveni položaj i izazovi
Dok su se Romi u drugim dijelovima Dalmacije suočavali s raznim oblicima diskriminacije, kad je riječ o Dubrovniku nema poznatih primjera sustavne diskriminacije Roma u to doba, što dodatno potvrđuje specifičan stupanj prihvaćanja i tolerancije. Romi su se često ženili s lokalnim stanovništvom, živjeli sjedilačkim načinom života i činili dio nižeg društvenog sloja, ali su svojim radom i prisutnošću pridonosili raznolikosti i bogatstvu društva Dubrovačke Republike.
Kulturna prisutnost
Kulturni trag Roma u Dubrovniku vidljiv je i u književnosti. U zbirci maskerata Jeđupka iz 16. stoljeća, hvarskog autora Mikše Pelegrinovića, prikazana je Romkinja koja gata i proriče sudbinu jednoj uglednoj gospođi. Ovakvi primjeri svjedoče o prisutnosti Roma u svakodnevnom životu i kulturi Republike.
Suvremeni izazovi i identitet
Danas romska zajednica u Dubrovniku nije brojna. Mnogi potomci nekadašnjih romskih obitelji potpuno su asimilirani, često nesvjesni vlastitoga podrijetla. Stigma povezana s romskim identitetom i dalje je prisutna, što dodatno otežava očuvanje njihova kulturnog naslijeđa. No povijest Roma u Dubrovačkoj Republici ostaje bogata i složena. Od prvih zapisa iz 14. stoljeća do današnjih dana, romska zajednica u Dubrovniku svjedoči o dugotrajnoj prisutnosti, izazovima integracije i asimilacije te kontinuiranom doprinosu društvu. Razumijevanje i priznavanje ove povijesti ključno je za izgradnju inkluzivnijeg društva koje poštuje i njeguje svoju kulturnu raznolikost.
