Europska komisija protiv rasizma i nesnošljivosti (European Commission against Racism and Intolerance, ECRI), neovisno tijelo Vijeća Europe zaduženo za praćenje stanja ljudskih prava, objavilo je 16. lipnja 2025. šesto izvješće o Hrvatskoj. U analizi temeljenoj na informacijama prikupljenim iz širokog spektra izvora, ECRI-jevo izvješće pokriva pitanja vezana uz borbu protiv rasizma, diskriminacije (na temelju “rase”, etničkog ili nacionalnog podrijetla, boje, državljanstva, religije, jezika, seksualne orijentacije i rodnog identiteta), ksenofobije, antisemitizma i nesnošljivosti. Izvješća za pojedine države izrađuju se u okvirno petogodišnjim ciklusima, tako da šesto izvješće za Hrvatsku pokriva razdoblje od kraja 2018. do kraja 2024. godine.
U ovom pregledu izvješća fokusirat ćemo se na dijelove posvećene stanju ljudskih prava pripadnika romske zajednice u Hrvatskoj. U uvodnom sažetku, navodi se da je u odnosu na posljednje, peto izvješće u određenim područjima postignut napredak i da su razvijene dobre prakse, ali da i dalje neka pitanja izazivaju zabrinutost.
Među područjima u kojima je ostvaren napredak, ECRI ističe napore vlasti u pogledu potpore za legalizaciju zgrada u kojima žive romske obitelji, razvoja infrastrukture i povećanja broja društvenih centara koji omogućuju socijalne usluge stanovnicima romskih naselja. Isto tako, napredak je ostvaren u povećanju broja Roma i Romkinja koji završavaju srednje obrazovanje i koji nastavljaju školovanje u visokom obrazovanju. Jedna od mjera koja tome doprinosi jest sustav stipendija i financijskih nagrada. Posljednja stvar koju se u sažetku izvješća pohvaljuje jesu aktivnosti informiranja na području osnovne znanstvene prevencije i podizanja svijesti koje provode organizacije civilnog društva. S druge strane, zabrinutost izazivaju govor mržnje u političkom govoru, javnim prostorima i na internetu (posebno tijekom antiromskog prosvjeda “Želim normalan život” u Čakovcu 2019. godine), zatim segregiranost naselja, otežan pristup zdravstvenoj skrbi, kraći životni vijek pripadnika romske populacije, osobito Romkinja, te rasno profiliranje od strane službenika za provođenje zakona.
Na početku zasebnog dijela posvećenog pripadnicima romske zajednice, u izvješću stoji – s pozivanjem na podatke Eurobarometra, pučke pravobraniteljice i Agencije Europske unije za temeljna prava – da su Romi jedna od skupina s najvećom razinom socijalne distance od većine stanovništva i jedna od skupina najizloženijih diskriminaciji u svakodnevnom životu. Pored toga, u znatno su većem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti nego pripadnici većinske populacije. U kontekstu rješavanja tih problema, ECRI pozdravlja donošenje Nacionalnog plana za uključivanje Roma 2021-2027, posebno prvi dio sveobuhvatne studije Uključivanje Roma u hrvatsko društvo o socioekonomskom stanju romske zajednice, koji je prethodio usvajanju Nacionalnog plana, kao i suradnju s organizacijama civilnog društva i drugim partnerima prilikom izrade Nacionalnog plana.
Stambena situacija Roma velik je razlog za zabrinutost. Prema podacima iz 2021. godine, 55 posto Roma živjelo je u stambenoj oskudici, 84 posto je živjelo u prenapučenim kućanstvima, a 20 posto u svojim domovima nije imalo pristup tekućoj vodi. Velik dio tih postotaka odnosi se na etnički segregirana naselja, koja su također nerijetko pogođena visokom razinom onečišćenosti zraka i vode i izloženošću nezbrinutom otpadu. Zbog svega ovoga i nekih drugih problema kao što je prisilno iseljavanje, ECRI preporučuje vlastima poduzimanje potrebnih mjera za stambenu desegregaciju, primjerice razvijanje sveobuhvatnih programa u suradnji s regionalnim i lokalnim vlastima, agencijama za iznajmljivanje, udrugama privatnih stanodavaca i lokalnim zajednicama u sklopu kojih bi se Romi dobrovoljno preselili iz segregiranih naselja u područja gdje se mogu integrirati s ostatkom društva.
Idući golemi problem sa stanjem ljudskih prava Roma u Hrvatskoj jest onaj u obrazovanju. Dok je u osnovnoškolskom obrazovanju postignut značajan napredak (95,2 posto romske djece u dobi od 7 do 14 godina pohađa školu), srednjoškolsko obrazovanje pohađa svega 26,3 posto djevojčica i 35,9 posto dječaka u dobi od 15 do 18 godina. Ti se izrazito nisko postoci kasnije reflektiraju na pronalazak posla: 49 posto Roma i Romkinja u dobi od 16 do 24 godine nisu zaposleni niti su u sustavu obrazovanja. Kao glavni uzroci napuštanja školovanja navode se financijska situacija roditelja, loši rezultati u ranijim fazama obrazovanja te ulazak u brak ili postajanje roditeljem. ECRI u svom izvješću zbog toga preporučuje podršku djeci u ranijim fazama obrazovanja i izravan rad s roditeljima, kao i veće zapošljavanje romskih medijatora kao spona između škola i romskih zajednica.
Na obrazovne ishode svakako negativno utječe i segregacija u obrazovanju, koja zadnjih godina raste. Tako je u školskoj godini 2022./2023. 36 posto romske djece pohađalo potpuno etnički segregirane razrede, a 54 posto učenika pohađalo je razrede u kojima su Romi činili više od 70 posto učenika. Segregacija u obrazovanju velikim je dijelom rezultat prostorne segregacije, no postoje slučajevi gdje se u školama s manjim udjelom romskih učenika formiraju razredi isključivo za njih te slučajevi da roditelji iz većinskog stanovništva svoju djecu upisuju u škole u kojima nema romske djece ili ih ima malo. Kao izuzetno pozitivan primjer, ECRI u izvješću navodi osnovnu školu u Orehovici, u kojoj zahvaljujući ulaganjima u infrastrukturu, većem broju romskih pomoćnika i značajnom angažmanu školske uprave nema segregiranih razreda, a učenici postižu natprosječne rezultate.
U vezi predškolskog obrazovanja, zabrinutost postoji zbog nedostatka mjesta u vrtićima, nedostatka svijesti roditelja o važnosti ranog obrazovanja djece te zbog situacije u nekim općinama da je upis u vrtić uvjetovan time da oba roditelja moraju biti zaposlena. Iz toga proizlaze zaista poražavajući rezultati: svega 4,4 posto romske djece u dobi od tri godine i svega 9,9 posto u dobi od četiri godine pohađa rano obrazovanje. Iako broj djece koja pohađaju obvezni predškolski program raste, ECRI poziva na produljenje trajanja programa kako bi se djeci koja imaju teškoća s vladanjem hrvatskim jezikom olakšao ulazak u osnovnoškolsko obrazovanje. Kao primjer dobre prakse, u izvješću navode igraonice, osnovane na inicijativu civilnog društva i lokalnih zajednica, koje nekoliko puta tjedno mogu pohađati djeca koja ne pohađaju vrtić.
Pored stanovanja i obrazovanja, područje u kojem se pripadnici romske zajednice u Hrvatskoj suočavaju sa značajnim teškoćama i na koje ECRI posebno ukazuje jest zapošljavanje. Ovdje se kao glavne prepreke navode razina obrazovanja, poznavanje hrvatskog jezika i strukturna diskriminacija manifestirana u odbijanju poslodavaca da zaposle Rome. Ipak, Hrvatski zavod za zapošljavanje nudi obrazovne programe, programe osposobljavanja i savjetovanja koja rezultiraju većim zapošljavanjem Roma i Romkinja (u 2023. godini na taj je način po prvi put zaposleno 458 osoba, najviše u javnim radovima).
Područje u kojem ECRI traži prioritetnu provedbu od strane hrvatskih vlasti jest ono zdravstvene skrbi. Lošiji životni uvjeti, nedostatak obrazovanja, jezične barijere, diskriminacija od strane zdravstvenih djelatnika, nedostatak javnog prijevoza do zdravstvenih centara i neposjedovanje zdravstvenog osiguranja dovode u konačnici do toga da je očekivani životni vijek Romkinja kraći 15,7 godina od životnog vijeka opće populacije, a Roma 10,7 godina. Zbog toga se u izvješću preporučuje da vlasti prioritetno pojačaju napore u pružanju kvalitetne zdravstvene skrbi romskoj populaciji zapošljavanjem značajnog broja romskih medijatora u području zdravstvene skrbi te razvojem i provedbom programa dosega u vezi s pristupom zdravstvenom sustavu i podizanjem svijesti o zdravlju, posebno kod žena i djevojčica. Uz ovu preporuku, navodi se da je potrebno pružiti dodatnu podršku organizacijama civilnog društva, kao što je Médecins du Monde, koje preko mobilnih timova izravno u romskim naseljima rade na zdravstvenoj prevenciji, podizanju svijesti i drugim aspektima zdravstvene skrbi. Vezano uz pitanje zdravlja u romskoj populaciji, hrvatske su vlasti u svojim primjedbama dodanima na kraj ECRI-jevog izvješća navele da su dva strateška dokumenta, Akcijski plan suzbijanja diskriminacije i Akcijski plan zaštite i promicanja ljudskih prava, usmjerena i na povećanje razine zaštite i unapređenja zdravlja romske zajednice u Hrvatskoj.
