Među mlađim generacijama europskih Roma kultura sjećanja na period masovnog stradanja tijekom Drugog svjetskog rata sve se više fokusira na vlastitu aktivnu ulogu otpora prema fašističkom teroru. Možda i središnje mjesto u tome zauzima Dan otpora Roma koji se obilježava 16. svibnja kao spomen na pobunu koju su romski zatočenici logora Auschwitz-Birkenau pokrenuli 1944. godine.
Kada se u proljeće 1944. logor počeo pripremati za dolazak više od 400,000 mađarskih Židova, od kojih će većina ondje biti ubijeni, naređeno je da se isprazni tzv. Ciganski obiteljski logor. Prve naznake da će se logor likvidirati pojavile su se kad su u plinskim komorama ubijeni Romi iz Rusije. Dan prije pobune, 15. svibnja, SS-ovac Georg Bonigut obavijestio je zatočene Rome da će ih se sve uskoro ubiti. Čuvši to, 600-injak zarobljenika (od ukupno njih 6,000 tada zatočenih) pripremilo je za pružanje otpora sve ono što im je moglo poslužiti kao oružje – lopate, čekiće, motike, krampove i drvene daske. Kad je idućeg dana između 50 i 60 SS-ovaca stiglo u romski dio logora, zatekli su posvuda upaljena svjetla i ljude spremne na borbu. Na čelu s Johannom Schwarzhuberom, SS-ovci su se odlučili povući. Vratili su se za tjedan dana i tada su 1,500 mlađih i radno sposobnih Roma, od kojih su mnogi bili bivši Wehrmachtovi vojnici, odlučili premjestiti u druge logore. Takvo stanje potrajalo je do samog početka kolovoza iste godine kada su nacisti najprije dodatnih 1,400 zarobljenika odveli iz logora, da bi zatim, 2. kolovoza, preostalu skupinu od 2,900 ljudi, većinom starce i djecu, odlučili likvidirati u plinskim komorama. Nitko iz te skupine nije preživio, a danas se u spomen na taj zločin 2. kolovoza diljem Europe i svijeta obilježava Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve genocida (samudaripena) u Drugom svjetskom ratu.
