Romsko običajno pravo specifičan je pravni sistem koji i danas u značajnoj mjeri regulira odnose unutar romske zajednice, usprkos tome što nije formalizirano i što je podređeno državnim pravnim sustavima. Temelji se na tradicionalnim normama, običajima i nepisanim pravilima i ima snažan utjecaj na način na koji se rješavaju sporovi, održava moralni poredak i čuva identitet romske zajednice.
U Hrvatskom saboru se u ponedjeljak 24. ožujka 2025. godine na visokoj razini održala završna sjednica Međunarodne znanstveno-stručne konferencije “Romsko (običajno) pravo: romske pravne tradicije i kulture“, čiji je cilj upravo bio istražiti i predstaviti ključne aspekte romskog običajnog prava te preko „Zagrebačke rezolucije“ pozvati sve relevantne aktere na unapređenje pravnog položaja Roma. Konferenciju su organizirali saborski zastupnik Veljko Kajtazi kao predsjednik Organizacijskog odbora sastavljenog od predstavnika 13 europskih zemalja, Savez Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” te Hrvatski sabor i Savjet za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske.
Na samom početku, okupljenima su se pozdravno obratili potpredsjednik Vlade, ministar unutarnjih poslova i predsjednik Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma Davor Božinović, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora i predsjednik Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav Ivan Malenica, zamjenik predsjednika Ustavnog suda Republike Hrvatske Mato Arlović, rektor Sveučilišta u Zagrebu Stjepan Lakušić, predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Velimir Neidhardt, predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Milorad Pupovac, dekan Pravnog fakulteta u Zagrebu Ivan Koprić, dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu Domagoj Tončinić, zamjenik ministra za odnose među zajednicama Vlade Sjeverne Makedonije Neždet Mustafa, saborski zastupnik Veljko Kajtazi te predsjednica SRRH „KALI SARA“ Suzana Krčmar.
Konferencija je sadržajno bila podijeljena na dva dijela, s panelima “Romsko običajno pravo” i “Romi u susretu s pravnim institucijama”. Na prvome panelu, konkretnije posvećenom običajnom pravu Roma, govorili su Mato Arlović s izlaganjem pod nazivom “Značaj romskog (običajnog) prava za opstojnost Roma”, Dževad Drino s Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici s izlaganjem “Romsko običajno pravo – pojam i karakteristike”, predsjednica udruženja Romani Asvin Alma Kajtazi, koja je govorila o ulozi običajnog prava u nasljeđivanju kod romskih zajednica, utjecaju na žene i tradiciju, zatim Ljatif Demir s Katedre za romistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, čije je izlaganje bilo posvećeno izgradnji povjerenja i unapređenju pristupa pravdi za romsku zajednicu, te, naposljetku, Franci Žohar iz slovenskog Instituta za upravu, čije je izlaganje bilo naslovljeno “Ustavni položaj Roma u Sloveniji i njegova pravna provedba”.
U drugome panelu, “Romi u susretu s pravnim institucijama”, održana su četiri izlaganja. Panel je otvorio Filip Škiljans Instituta za migracije i narodnosti s radom pod nazivom „Iz povijesti odnosa vlasti prema Romima na hrvatskim područjima do kraja Drugog svjetskog rata“, pripremljenim u suradnji s povjesničarom Danijelom Vojakom. Ivan Kosnica s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu govorio je o pripadnosti Roma (državljanstvu i zavičajnosti) i njihovim pravima u Hrvatskoj u kontekstu druge polovice 19. i početka 20. stoljeća, dok je pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter govorila o položaju Roma u pravu i praksi u Republici Hrvatskoj. Panel su zatvorile Marina Milić i Ivana Bertol s Pravnog fakulteta u Zagrebu, izloživši rad pod nazivom “Trgovanje ljudima – pogled iz kuta romske populacije – rizici i sustav podrške”. Oba panela bila su praćena živim i konstruktivnim raspravama o pojedinim pravnim, povijesnim i socijalnim pitanjima.
Pored toga što je konferencija bila posvećena jednoj za romsku zajednicu važnoj ali u javnosti slabo poznatoj i prisutnoj temi, rezultirala je također donošenjem “Zagrebačke rezolucije”, dokumenta usmjerenog na sveobuhvatno poboljšanje pravnog položaja pripadnika romske zajednice. Njezini potpisnici, romski predstavnici iz 13 europskih država (Hrvatske, Austrije, Bosne i Hercegovine, Belgije, Francuske, Italije, Kosova, Latvije, Njemačke, Sjeverne Makedonije, Slovenije, Srbije i Španjolske), u deset točaka pozivaju državne, akademske i znanstvene institucije na istraživanje i očuvanje romskog običajnog prava, na njegovo podučavanje na visokoškolskim ustanovama, na veću uključenost Roma i Romkinja u pravnim strukama te na razvoj mehanizama zaštite ljudskih prava pripadnika romske zajednice.
