U OŠ Orehovica, 26. veljače 2025. je održana Završna konferencija dvogodišnjeg Erasmus+ projekta “Roma Influencers”. U njemu su sudjelovale četiri organizacije – Ljudska Univerza Lendava iz Slovenije, Razvojni center Murska Sobota iz Slovenije, Udruga za obrazovanje Roma “UZOR” iz Hrvatske i Institut für Roma und Minderheiten Integrations EV iz Njemačke. Projektom koji je u konačnici trebao dovesti do otkrivanja ili stvaranja romskih influencera, provoditelji programa su željeli potaknuti mlade Rome/Romkinje na uključivanje u neformalne oblike stjecanja znanja, usputno učenje i osposobljavanje za osobni razvoj, čime bi se dodatno potaknula integracija u širu društvenu zajednicu. Glavnina programskih aktivnosti odnosila se na prikupljanje i korištenje romskih priča o uspjehu kao motivacijskih priča te su one objavljene na posebno uspostavljenom portalu s motivacijskim alatima.
U svom izlaganju na Konferenciji, Laura Kovač iz Ljudske Univerze Lendava istaknula je kako je projekt nastao nakon konstatiranja postojećeg stanja obilježenog nedostatkom odgovarajućih uzora za mlade Rome/ Romkinje i negativnog utjecaja postojećih društvenih “uzora”. Organizacije partneri, već su i prije ovog projekta surađivale na programima vezanim uz romsku tematiku i razvijanju različitih novih programa. Suradnja s predsjednikom Udruge „UZOR“ iz Orehovice Draganom Ignacom, također je trajala nekoliko godina prije projekta. Iz tih suradnji razvila se ideja za ovaj program.
Lauru Kovač, magistricu sociologije i pedagogije okolina u romskom naselju, ali i u poslovnom okruženju na Ljudskoj Univerzi Lendava godinama je smatrala uzorom. Često mi je na to ukazivala i sama ravnateljica Ljudske Univerze Lendava Rahela Hojnik Kelenc, ističući kako sam upravo ja pravi uzor mladim Romima i Romkinjama da ne odustaju od ulaganja u sebe. Tematika mojih magistarskih radova bila je romska. Na području sociologije sam istraživala getoizaciju romskih naselja u Sloveniji, a na području pedagogije sam radila na tome kako se romski učenici osjećaju u školi i zašto je važno da se svi učenici, a posebno oni koji su pripadnici manjina, dobro osjećaju u školi, govori Kovač. Razgovarajući s roditeljima i razmišljajući o tome kako mnogi drugi roditelji, da bi motivirali svoju djecu, navode nju kao primjer, osvijestila je da zapravo u romskoj zajednici postoje i mnogi drugi takvi pojedinci o kojima sama romska zajednica zna malo, a pripadnici većinskog naroda uopće ne znaju. Sa svojim je kolegama odlučila da takve priče mladih Roma i Romkinja treba pronaći i učiniti dostupnim svima kojima je potrebna motivacija i podrška. U pronalaženju motivacijskih priča pomoglo je to što se radilo o organizacijama u kojima rade mladi pripadnici romske zajednice jer, kako i Kovač ističe, ne može se raditi za Rome bez Roma. Reakcije su bile različite. Bilo je onih koji su s veseljem prihvatili da se predstave i ispričaju svoju priču, ali i onih koji su željeli zadržati svoju privatnost.
I nakon službenog završetka projekta, on živi dalje, portal je otvoren za sve inspirativne priče koje još nisu napisane i objavljene. Samoinicijativno ćemo nastaviti održavati ga, bez obzira na prestanak financiranja jer u svima nama koji smo sudjelovali postoji volja i namjera da on u potpunosti zaživi i da mladi ljudi, ali i oni stariji pripadnici zajednice budu ponosni na svoje romsko porijeklo, zaključuje Kovač. Ako polazim od sebe, moram priznati da sam dugo skrivala da sam Romkinja i od kuda dolazim, a takve sam savjete dobivala i u svojoj okolini. Ovi su savjeti bili iz najbolje namjere, iz uvjerenja da ću u životu bolje proći ako ljudi ne budu znali da sam Romkinja. Ali onog trenutka kad sam ostvarila svoje osobne ciljeve shvatila sam da nije potrebno da skrivam svoju nacionalnu pripadnost. Stoga mladim Romima i Romkinjama želim poručiti da se toga ne boje i ne srame. Znam da je teško jer kad si mlad i tražiš se, a pripadnik si neke manjine i pogotovo romske, imaš osjećaj da ne pripadaš ni jednoj zajednici, ni romskoj ni većinskoj. Tvoji vršnjaci iz romske zajednice većinom nisu nastavili školovanje, oženili su se i imaju djecu pa više nemate zajedničkih tema, a za pripadnike većinskog naroda uvijek ostaješ Rom/Romkinja. Svakome želim da nađe svoj put i svoje mjesto u svijetu i da učini ono što želi za sebe ne skrivajući svoju pripadnost. Između ostalog, današnje generacije Roma imaju različite pogodnosti, programe, koordinacije i slično i preporučam im da ih iskoriste za osobni napredak, a to će donijeti i napredak zajednice, poručuje Kovač.
Dragan Ignac, predsjednik Udruge za obrazovanje Roma “UZOR” iz Orehovice, također ističe koliko je važno da sami Romi i Romkinje budu uzor i inspiracija drugima iz zajednice. Pozitivnih primjera u Međimurju ima i svakim danom ih je sve više, govori Ignac. Mnogi se odlučuju na život izvan romskog naselja u mješovitoj sredini. Među njima ima i onih koji su iskoristili poticaje za samozapošljavanje i pokrenuli vlastiti obrt ili tvrtku i oni su najbolji primjer drugima. Nakon dvije godine provođenja ovog Erasmus+ programa već nam se rodila ideja za novi koji bi se odnosio upravo na osnaživanje Romkinja u pokretanju vlastitog posla. Žene su spremne za takav korak. Eto, u mojem naselju 80 posto žena je položilo vozački ispit i vozi auto. Moja supruga je bila među prvima i svojim je primjerom utjecala na druge. U početku su mnogi bili skeptični i čudili su se što će Romkinja biti za volanom, a sada se ta praksa širi i u duga naselja. Prošla su ona vremena, u bivšem sistemu, kad Romi nisu imali nikakve šanse da se uzdignu na društvenoj ljestvici. Tada se, primjerice, nije znalo ni kada ni gdje je neko romsko dijete rođeno. Roditelji su ga ponekad prijavili tek mjesecima nakon rođenja pa je razlika među djecom u mojem razredu u osnovnoj školi bila i po nekoliko godina. Demokratizacija društva nakon Domovinskog rata donijela je i mogućnost za participaciju Roma u izvršnoj vlasti na lokalnim razinama, primjerice u vijećima općina, gradova i županija te se otvara prostor za Rome u javom životu, kao što takav prostor postoji za sve druge narode.
Najveći izazov u projektu, Ignacu je bio doći do romskih influencera za koje je želio da sudjeluju sa svojim pričama. Trojica žive i rade izvan granica Hrvatske, u Njemačkoj i Nizozemskoj. Oni pak, koji studiraju ili su završili fakultet, rade te imaju stalni manjak slobodnog vremena za aktivnije uključivanje u neke druge projekte. No, na kraju smo ipak odradili razgovore i njihove su priče zabilježene. Dobri primjeri iz zajednice brzo se šire, jer svatko misli ‘ako je on mogao, zašto ne bih mogao i ja’. Ljudi žele organizirati svoj život, riješiti stambeno pitanje, a da bi to mogli moraju biti u sustavu redovnih primanja. Zapošljavanju Roma/Romkinja također je pogodovao nedostatak radne snage u Hrvatskoj. Ulaskom u Europsku uniju i odlaskom većinskog naroda u druge europske zemlje, iz potrebe da osiguraju svoju ekonomsku stabilnost, otvorio se prostor za one iz romske zajednice koji su završili srednjoškolsko obrazovanje i strukovne škole. Tako utječemo jedni na druge i broj pozitivnih priča raste i daje nam neku drugu perspektivu. Vjerujem da će se portal koji smo pokrenuli, nastaviti puniti i u budućnosti.
U Završnoj konferenciji sudjelovali su predstavnici svih partnerskih organizacija kao i predstavnici Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina RH te drugih državnih i stručnih institucija, a ravnatelj OŠ Orehovica sudionike je poveo i u razgledavanje školske knjižnice, učionica i drugih prostora za kreativni rad, učenje i igru. Razmjena pozitivnih iskustava nastavila se i tijekom međusobnog druženja, što je odličan temelj za neke nove, buduće suradnje.
