U kontekstu trenutnih potencijalno veoma nepovoljnih političkih fluktuacija u Europi, vijest da je Europska komisija na vlastitu inicijativu, bez konzultacija s Europskim parlamentom, civilnim društvom, europskim tijelima za jednakost i međunarodnim organizacijama, povlačenjem iz direktive o antidiskriminaciji odustala od daljnjeg rada na uvođenju antidiskriminacijskog zakonodavstva predstavlja dodatno udaljavanje od temeljnog načela EU-a o izgradnji unije jednakosti.
Komisija je svoju namjeru objavila 12. veljače, na što je odmah reagirala mreža Europskog civilnog društva. Naime, direktiva službenog naziva Direktiva o jednakom postupanju, osmišljena 2008. godine, trebala je predstavljati proširenje antidiskriminacijske legislative koja je dosad vrijedila samo za jednu sferu života – onu zaposlenja i rada. To znači da u sferama stanovanja, zdravstvene zaštite, obrazovanja te pristupa uslugama i dobrima ne postoji razvijeno zakonodavstvo kojim bi se adekvatno adresiralo diskriminaciju na osnovi roda, rasnog ili etničkog porijekla, religije ili vjere, fizičkih sposobnosti, dobi i seksualne orijentacije. Direktiva je tu ‘hijerarhiju zaštite’ trebala promijeniti, ali odlukom Komisije o povlačenju obustavlja se daljnji rad na njoj i na implementaciji Povelje Europske unije o temeljnim pravima i drugih dokumenata.
Članice mreže Europskog civilnog društva upozoravaju da ova odluka Komisije, sada kada je u mnogim zemljama Europe desnica u uzletu, predstavlja suprotnost od onoga kako bi trebalo djelovati, odnosno jačati jednakost i zaštitu ljudskih prava. Zbog toga su Komisiji uputili zahtjeve da ponovno razmotri odluku o povlačenju, da predloži, ako se proces povlačenja ipak nastavi, snažnije i obuhvatnije zakonske prijedloge kojim bi se nastavilo djelovati u smjeru zaštite ljudskih prava i jednakosti te da zatim da na toj zaštiti surađuje s Europskim parlamentom, civilnim društvom, tijelima za jednakost i građanima EU-a. Od Poljske kao predsjedateljice Vijeća Europske unije traže da sazove hitan i javan sastanak Vijeća na kojem bi Komisija obrazložila vlastitu odluku. Slično traže i od Europskog parlamenta – da s Komisijom održi javno saslušanje na kojem bi se odredili budući koraci za osiguranje zaštite od diskriminacije svih ljudi koji žive u EU.
