U Zagrebu je od 4. do 6. listopada, održan peti Kongres mladih Romkinja i Roma u organizaciji Saveza Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA”. Od prethodna četiri kongresa ovaj se razlikovao po tome što su njegov program proveli gotovo isključivo mladi Romi i Romkinje, koji su, vođeni načelom ‘mladi za mlade’, uspjeli izbalansirati ozbiljnost koju forma kongresa zahtijeva i opuštenu atmosferu proizašlu iz generacijske povezanosti. Uz posjet Romskome memorijalnom centru u Uštici s ciljem njegovanja kulture sjećanja, program se sastojao od niza predavanja i radionica posvećenih različitim aspektima romskog identiteta: romskim medijima, romskome jeziku, alternativnim oblicima obrazovanja (Escape Rom), tradicijskoj i kulturnoj baštini te ljudskim pravima, posebno pravima Roma i Romkinja.
Nerealno je očekivati da se u tri dana koliko traje kongres dogode revolucionarne stvari, ističe Anesa Šabani, glavna organizatorica Kongresa. Njega više treba promatrati kao okupljanje na kojem će se vidjeti rezultati onoga što se radilo u razdoblju između dvaju kongresa i gdje će se razmotriti neke nove ideje i dogovoriti novi planovi.
U nastavku donosimo osvrte i dojmove nekoliko sudionica i sudionika ovogodišnjeg kongresa.
Samuel Beriša
Ovo mi je bio drugi kongres, bio sam na prvome u Zagrebu. Zadovoljan sam, povezao sam se s ljudima, bilo je intimnije jer nas je bilo manje i svatko je mogao doći do izražaja i reći svoje mišljenje.
Ideja da mladi rade za mlade mi se sviđa. Mnogi se srame kad su stariji prisutni, pogotovo ako su ozbiljni stručnjaci. Ovako je bilo opuštenije. Ako su sposobni i kvalitetni, a vidjeli smo da jesu, mladi su u stanju i dalje raditi po tom principu. Međutim, ne moramo posve isključiti starije: zadnjeg dana kongresa bismo ih mogli pozvati da im predstavimo svoje zaključke, da ih oni poslušaju i da daju svoja razmišljanja i komentare.
Renata Bogdan
Iako nas je bilo manje nego ranijih godina, atmosfera je bila obiteljska. Kad nas je previše, stvari odu u drugom smjeru, izgubi se potrebna ozbiljnost. Mislim da je 30-40 sudionika optimalan broj.
Na ovom kongresu smo vidjeli da mladi imaju kapaciteta da rade za sebe i zato mislim da se ovakva praksa treba nastaviti. Kada su nam ranijih godina predavali stručnjaci, znalo je biti previše nerazumljivih informacija, pogotovo onima mlađima. Sada je bilo više sadržaja koji je praktičan i nama blizak.
Jedna stvar koju bih promijenila za idući kongres jest mjesto održavanja. I dalje bi sve trebalo biti na jednome mjestu, ali ne u Zagrebu. Svi bismo trebali biti izmješteni na neku neutralnu lokaciju kako bismo se više družili prije i poslije službenog programa.
Senad Bajrić
Ovaj je kongres bio kombinacija opuštenosti, šale, interakcije i ozbiljnosti. Nisu prevladavala suhoparna predavanja. Smatram da imamo već dovoljno iskustva i znanja da ih sami možemo prenositi drugim mladima. Pitam se kakva su to vremena kad se sumnja u sposobnost tridesetogodišnjaka da sami nešto vode. Jedan od napredaka ovog kongresa je to što su mladi odradili velik dio posla. Tako bi i trebalo ostati. Na taj način bi se kroz nekoliko godina pojavili neki novi mladi koji će nastaviti naš rad.
Žao mi je što je težište aktivnosti mladih u Zagrebu. Trebalo bi raditi na tome da se i u drugim lokalnim zajednicama i regijama formiraju male skupine koje će biti predvodnice aktivnosti i da se onda različite regije međusobno povežu.
Ranijih su godina naši zaključci uglavnom bili puka forma. Htio bih da se to promijeni. Ljetne škole o pravima Roma i Romkinja, o kojima se ove godine govorilo, imaju veliku šansu da se održe.
U vezi sadržaja ovogodišnjeg kongresa, Escape Rom je bio hit. Trideset minuta mi je proletilo kao jedna. Možda bi ono na čemu se Escape Rom temelji – spoj edukacije i igre na jedan suvremen način – trebalo prenijeti na druge sadržaje kongresa. Vjerujem da bi mlađima kongres onda bio još zanimljiviji.
Elenora Balog
Meni je ovo bio četvrti kongres. Nastojim biti prisutna na takvim događanjima, želim se informirati o novim stvarima i prenijeti ih drugim mladima iz svoje županije.Glavna mi je motivacija ta da Romi budu priznati u svijetu, da se više školujemo i da pokažemo većinskom stanovništvu da nismo ništa drugačiji od ostalih. Plan mi je jednom otvoriti udrugu u kojoj bismo se družili, plesali, glumili – to bi bio doprinos s moje strane.
Kongres je prilika da se povežemo s drugim mladima iz ostalih dijelova Hrvatske, da se informiramo o zajedničkim interesima i problemima i da jedni drugima pomognemo u čemu možemo i koliko možemo.
Posjet Uštici bio mi je posebno težak. Bila sam i u muzeju u Jasenovcu i vidjela što se sve događalo našim precima. Stvarno jako tužno.
Od ostalih dijelova kongresa, svidjela mi se prezentacija Ardijana Gašija o romskome jeziku. Znala sam da romski i bajaški nemaju mnogo dodirnih točaka, ali sam sada vidjela kolika je zapravo ta razlika.
Što se tiče promjene predavača, i ja mislim da bi mladi mogli nastaviti raditi ovako kako je bilo ove godine. Ako bi kongres trajao tri dana, dva dana bi mladi mogli biti sami i imati opušteniju atmosferu. Čim je opuštenije, više zapamtimo, ne moramo paziti što ćemo i kako ćemo. Zadnjeg dana kongresa bismo onda starijima mogli pokazati što smo zaključili i što planiramo.
