Bila sam prisutna na svim kongresima mladih Romkinja i Roma dosad i mogu reći da mi je ovaj, održan od 4. do 6. listopada 2024. godine, u nekim aspektima bio najbolji. Ranije je znalo biti i do 50 sudionika, sada gotovo upola manje, što se odrazilo na kvalitetu rada: bolje se radi kad je skupina manja, bolje se upoznamo i povežemo.
Ove je godine razlika bila i u izgledu prostorije u kojoj smo radili. Rasporedili smo stolove tako da nemamo klasična učionička predavanja, nego da svi sjedimo za istim velikim stolom. Za svakog smo sudionika na mjesto gdje će sjediti stavili papir s imenom i prezimenom. To mijenja percepciju sudionika, sudionik dobije osjećaj da je osoba s imenom i prezimenom, a ne netko anoniman i nevažan. Pazili smo i na to da izbjegnemo grupiranja pa smo sudionike za stolom izmiješali. Htjeli smo da izađu iz komfora kojeg daje pripadnost grupi poznanika i da upoznaju što više novih ljudi.
Sljedeći novitet su profili predavača. Prve četiri godine predavači su nam bili stručnjaci iz različitih područja, a ove smo godine odlučili da će predavači biti mlade Romkinje i Romi. Ja sam stvarno zadovoljna tom promjenom i mislim da će koncept ‘mladi za mlade’ zaživjeti i za iduće kongrese. Ne samo da će se zadržati ovogodišnji predavači, nego su i neki sudionici pokazali kapacitet da vrlo brzo postanu predavači.
Postoji velika šansa da se zaključci koje smo donijeli krenu provoditi. Jedan se, primjerice, tiče poučavanja djece romskom jeziku jer smo primijetili da se on gubi pod utjecajem većinskog jezika. Idući zaključak su edukacije o pravima Roma i Romkinja koje bi se lokalno i regionalno provodile tijekom godine. Još jedan je dogovor o suradnji između sudionika i redakcije portala i časopisa Phralipen. Ideja je da mlade Romkinje i Romi ovisno o prilici pošalju redakciji kratke vijesti iz lokalne zajednice kako bi se one objavile na Phralipenu. Među zaključke je ušao i Escape Rom. Ta se neobična edukativna igra svidjela svima, čak toliko da bi ju htjeli igrati u vlastitim zajednicama.
Sve u svemu, nerealno je očekivati da se u tri dana koliko traje kongres dogode revolucionarne stvari. Njega više treba promatrati kao okupljanje na kojem će se vidjeti rezultati onoga što se radilo u razdoblju između dva kongresa i gdje će se razmotriti neke nove ideje i dogovoriti novi planovi.
