Već tradicionalnim koncertom u klubu Boogaloo 13. siječnja ove 2024. godine Kočani orkestar započeo je novu sezonu koncertnih gostovanja u Zagrebu pred publikom koja ih voli, prati i redovito puni klubove i druge dvorane u kojima sviraju. Nastup u Zagrebu u siječnju svake godine već nam je postao tradicija. Zagrebačka je publika drugačija od ostale, osjećamo posebnu ljubav. U Italiji je dobro, u Francuskoj također, ali u Hrvatskoj je drugačije. To je možda zato što i mi posebno volimo Hrvatsku, govori Nusret Bajramaov čiji su članovi obitelji i osnovali ovaj orkestar 1990ih godina. U prvom sastavu Kočani orkestra svirali su moj otac i dva ujaka, a sudjelovali smo i mi mlađi, moj bratić i ja, također. Godinama su gradili popularnost i pružali publici osobito zadovoljstvo gdje god su svirali. Tamo negdje 2000ih orkestar smo, da tako kažem, naslijedili moj rođak i ja i nastavili tradiciju, a danas s nama svira i moj sin, priča Bajramov.
I ovoga puta Kočani su zagrebačkoj publici svirali poznate romske skladbe poput Chaje Sukarije, Gjelem, gjelem i Ušti baba, kao i neke suvremenije hitove, na njihov prepoznatljiv način, dodajući u svoje glazbene obrade elemente jazz-a i funkyja, uz etno prizvuk i ritam koji baš svakoga natjera da se priključi veselju. Ističe to i Tašmir Rašidov objašnjavajući široku popularnost romske glazbe: Ljudi se vesele uz romsku glazbu. Ne mogu uz nju stajati, moraju plesati. Romi sviraju iz duše i srca, daju sve od sebe, a Nusret Bajramov dodaje: Kad svirate iz srca, publika gdje god na svijetu bili, uvijek odgovori na isti način. Moraš svirati s emocijama jer publika to osjeti.
Malo tko se ne bi složio s konstatacijom da su Romi diljem svijeta najpoznatiji po glazbi. Bajramov kaže kako ga to uopće ne čudi jer je glazba od rođenja sastavni, svakodnevni dio njihovog života. U Makedoniji odakle dolazimo u svakoj je kući prisutna glazba i to ne samo kroz slušanje već i kroz stvaranje glazbe i sviranje. Romi od malih nogu žive s glazbom. Tako i ja, čim ustanem iz kreveta pustim glazbu, to mi je prvo nakon buđenja i zadnje prije no što navečer legnem u krevet. Ni ja ne mogu ostati imun na neku melodiju koja i mene pokrene iznutra. Pa tako je kod svakog čovjeka, a kod Roma pogotovo, zaključuje.
Osim romske glazbe, Kočani orkestar u svom bogatom repertoaru ima i glazbu drugih naroda, poput bugarske i turske, a za svaki koncert posebno prilagođavaju program pjesama koje će izvoditi. To ovisi o afinitetima publike i mjesta gdje sviramo, a kad krenemo, glazba nas sama ponese, završava Bajramov, a njegove riječi može potvrditi i vjerna publika u Zagrebu koja s nestrpljenjem isčekuje novi koncert za pamćenje.
