Dana 24. svibnja 2023. godine održana je konferencija “Utjecaj javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života – strukturirani dijalog o demografskim trendovima i potrebama” u organizaciji udruge B.a.B.e. i partnerskih organizacija. Konferencija se održavala u okviru projekta “Utjecaj javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Hrvatske – prostori promjene” kojemu je cilj razvijanje i predlaganje adekvatnih javnih politika u svrhu usklađivanja privatnog i poslovnog života građana i građanki Republike Hrvatske. Projekt je započeo u listopadu 2020. godine, traje tri godine, a ukupna mu je vrijednost oko 480 000 eura.
U najavi konferencije postavljeni su njeni ciljevi kao što supredstaviti, na dokazima utemeljene i izrađene, smjernice za razvoj javnih politika, otvoriti prostor dijaloga poslodavaca/ki, radnika/ca i ostalih za senzibilizaciju i potrebe uravnoteživanja privatnog i poslovnog, istaknuti važnost uključivanja i aktivnog doprinosa svih članova/ica kućanstava u raspodjeli kućanskih poslova, mentalnog rada te brige o djeci i starijima, graditi zaključke i zagovaračke strategije utemeljene na stvarnim potrebama onih na koje se javne politike najviše odnose.
Konferenciju je otvorila voditeljica projekta Tanja Štampar, koja je predstavila projekt, njegov sadržaj, ciljeve i ono što je dosad napravljeno, poput kampanje ‘Jutros sam stala!’, ‘Istraživanja mjera javnih politika usmjerenih na usklađivanje privatne i poslovne sfere života, s posebnim naglaskom na obitelji sa zavisnom djecom’, ‘Ispitivanja javnog mnijenja i potreba roditelja maloljetne djece – istraživački izvještaj’, “Istraživanja mjera i pokazatelja za usklađivanje privatnog i poslovnog života na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini – istraživački izvještaj’ koje je za potrebe projekta proveo Odjel za sociologiju Sveučilišta u Zadru. Nakon nje, državna tajnica u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Margareta Mađerić istaknula je da je cilj javnih politika u sferi obiteljskog i poslovnog života puna ravnopravnost muškaraca i žena. Ona bi uključivala jednako raspoređivanje svih obaveza te jednake uvjete i mogućnosti.
Pučka pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić u svom je govoru predstavila statističke podatke koji ukazuju na rodnu neravnopravnost u obiteljskoj i poslovnoj sferi. U privatnoj sferi, rodni je jaz vidljiv, između ostalog, u obavljanju svakodnevnih kućanskih poslova (žene ga u RH obavljaju četiri puta više od muškaraca) i u korištenju roditeljskih dopusta (postotak očeva koji ga koriste iznosi samo 3,5-5,5 posto), dok je u poslovnoj sferi vidljiv u razlici u plaćama i mirovinama, pa je tako u nekim sektorima plaća žena manja čak 20-22 posto. Ljubičić je napomenula da je izvršna vlast većinu prijedloga za smanjenje nesrazmjera prihvatila, no da postoji još mnogo prostora za napredak.
Sociologinja Suzana Kunac kao ključan je problem izdvojila nepostajanje cjelovite javne politike usklađivanja obiteljskog i profesinalnog života muškaraca i žena kao i nedostatak baznih indikatora i izazova provedbe više zakona (posebice Zakona o radu) i nacionalnih javnih politika. Ekstenzivan javnopolitički okvir za usklađivanje obiteljskog i poslovnog života postoji, ali zbog nekoherentnosti i raspršenosti u njegovoj se primjeni javljaju jazovi implentacije o kojoj su govorile i državna tajnica Margareta Mađerić i pravobraniteljica Višnja Ljubičić. Kunac smatra da je prije izrade cjelovite javne politike potrebno napraviti bazne indikatore kao sustav prioriteta i kreirati repozitorij svih izazova implementacije kako bi se napredak mogao pratiti, a Središnji državni ured za demografiju i mlade trebao biti odgovorno tijelo za izradu kako cjelovite javne politike usklađivanja tako i baznih indikatora.
Dio javnopolitičkih smjernica koje je Kunac izložila odnosi se na reorganizaciju predškolskog i školskog odgoja i obrazovanja gdje se predlaže promjenu radnog vremena vrtića te uvođenje imovinskog cenzusa tamo gdje je cijena upisa previsoka. Također je pozdravila izmjenu zakona kojom se omogućuje upis u vrtiće bez obzira na radni status roditelja. Smatra da će ta izmjena posebno pomoći Romima, kod kojih je stopa nezaposlenosti visoka.
Smjernice povezane s programima produženog i cjelodnevnog boravka za djecu do 12 godina odnose se na uzimanje u obzir tijekom eksperimentalne provedbe cjelodnevne nastave dugogodišnje i uspješno iskustvo Grada Rijeke. Programi produženog boravka i cjelodnevnog odgojno-obrazovnog rada, gdje djeca na prirodan način stječu ključna znanja i razvijaju univerzalne vještine, zasigurno su jedni od najznačajnijih, ako ne i najznačajniji takvi programi. Definirani kao javna potreba za koju se sredstva mogu osigurati u proračunu jedinica lokalne samouprave, programi produženog boravka i cjelodnevne nastave predstavljaju ‘nadgradnju’ minimalnog Državnog pedagoškog standarda za djecu nižih razreda osnovne škole (od 1. do 4. razreda). Produženi boravak omogućuje učenicima boravak u školi prije i nakon redovne nastave, s organiziranom prehranom te nastavnim i izvannastavnim aktivnostima. Cjelodnevna nastava predstavlja specifičan oblik ovog programa, osmišljen kao kombinacija razredne nastave i organiziranog slobodnog vremena tijekom najmanje osam sati dnevno (u pravilu od 8,00 do 16,00 sati).
Od ostalih smjernica, Kunac predlaže povećanje naknade za bolovanje kada je dijete bolesno te produženje očinskog dopusta s 10 na više dana. Osim rada na predškolskom i školskom odgoju i obrazovanju, Kunac smatra da je izuzetno važno raditi na ukidanju rodnih stereotipa na transgeneracijskoj razini. U vezi s tim, predlaže da Agencija za elektroničke medije nastavi raditi na izradi longitudinalnih i komparativnih rodnih analiza prisutnosti žena i muškaraca u dnevnim informativnim emisijama na nacionalnim televizijama te na izradi drugih rodnih analiza elektroničkih medija kako bi se utvrdili postojeći izazovi, ali i pozitivne promjene u vremenu. Također, predlaže da AEM nastavi edukacije nakladnika na temu rodne ravnopravnosti s posebnim fokusom na tematiziranje i rekonstrukciju rodnih stereotipova kod rodnih uloga u neplaćenim i rutinskim kućanskim poslovima te da AEM potiče primjere dobre medijske prakse u temi rodno osviještenog informiranja tako da ih posebno nagrađuje tijekom Dana elektroničkih medija ili da ih promovira na druge načine.
Kod obrazovanja Kunac je predložila provedbu analize sveučilišnog kurikuluma za buduće odgojitelje kako bi se uspješno u njihove programe uključile teorije usvajanja rodnih uloga i rodnih identiteta, načini korištenja rodno ravnopravne literature u budućem radu kao odgojitelja te načini korištenja animiranih filmova i/ili igračaka, što bi sve, uz komunikaciju s roditeljima djece predškolske dobi, trebalo doprinijeti izbjegavanju perpetuacije rodnih stereotipa u radu s djecom.
Nadalje, Kunac se zalaže za promicanje provedbe kurikuluma Građanski odgoj i obrazovanje kao zasebnog, a ne međupredmetnog nastavnog programa. Obrazovanje za rodnu ravnopravnost bilo bi obavezni dio kurikuluma i to naročito kritičko sagledavanje rodnih uloga i rodno uvjetovanog nasilja koje će se pratiti i vrednovati tijekom provedbe u osnovnim i srednjim školama. Osim toga, provodio bi se program sveobuhvatne seksualne edukacije koja promovira rodnu ravnopravnost i usmjerena je na suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja i diskriminacije na temelju rodnog identiteta, rodnog izražavanja i seksualne orijentacije.
O izloženim smjernicama dodatno se raspravljalo na panelu, posebice o samozaposlenim ženama u paušalnim obrtima i onima koje rade na autorske ugovore, gdje je za njih rodiljna naknada izjednačena s nezaposlenim osobama čime se zapravo ne potiče žensko poduzetništvo. Također su iznesene observacije da mali broj očeva uzima rodiljni i roditeljski dopust i bolovanje kada je dijete bolesno, čak i kada to žele, između ostalog zbog nepoticajnog radnog okruženja, naročito ako se radi o muškim kolektivima gdje tada takvog oca drugi kolege ismijavaju, tako da je važno mijenjati radno okruženje i razumijevanje rodne ravnopravnosti kao opće društvene vrijednosti.
