Naličje grada Zagreba krasi još jedan mural, onaj posvećen svim izbjeglicama i njihovim sudbinama. Onima koji su morali napustili svoje domove, posao, prijatelje, obitelj i život kakav su poznavali. Onima koji su se suočeni s ratnim razaranjima, ekstremističkim politikama, ekonomskom deprivacijom ili pak klimatskim i elementarnim nepogodama morali odvažiti na put u nepoznato, u neku drugu zemlju, daleko od mjesta kojeg su zvali svojim domom. U potrazi za nekim drugim mjestom koje će im donijeti mir i blagostanje danas je prema službenim podacima Agencije UN-a za zaštitu izbjeglica oko 27 milijuna ljudi, a polovicu tog broja čine maloljetnici. Vidljivost murala na temu integracije izbjeglica njegovi su inicijatori, Festival tolerancije i UNHCR-a Hrvatska u suradnji s Gradom Zagrebom, željeli postići odabirom frekventne i primjetne lokacije, pa je tako mural oslikan na zgradi Centra za odgoj i obrazovanje Slave Raškaj na adresi Ilica 83.
Da se pitanju izbjeglica mora pristupiti s ozbiljnošću, ali i društvenim senzibilitetom, postalo je jasno prethodnih godina kada su rat u Ukrajini te sukobi na Bliskom istoku, ekonomske krize i elementarne nepogode pokrenule val migracija. Sve je tako češći doticaj hrvatskog građanstva s migrantima, azilantima i stranim radnicima, a inicijatori su ovim projektom, u kojem idejno rješenje murala pripada street artistu Borisu Baretu, koristeći potencijal i snagu umjetnosti, željeli […] podići svijest o izbjeglicama, ali i zahvaliti građanima Zagreba koji su pokazali solidarnost s onima prisiljenima da napuste svoje domove, a koji su sigurnost i zaštitu našli u Zagrebu, navodi se na portalu Zagreb.info. Iako je mural hvalevrijedna inicijativa kojom se nastoji podići svijest o važnosti razumijevanja stranih naroda i njihova uključivanja u društvene i gradske tokove, postavlja se pitanje ostavljaju li ovakve akcije dovoljno utjecaja na građanstvo te treba li rasistički ispad Zagrepčanina koji je nasrnuo na Indijca Jasvira Singha samo nekoliko dana nakon službena predstavljanja murala, smatrati nesretnom iznimkom ili aktualnom društvenom klimom u Hrvatskoj? U ponedjeljak, 13. ožujka 2023. godine, na Europskom trgu u Zagrebu dogodio se sramotan ksenofobni incident. Tridesetpetogodišnji muškarac je Singhu koji radi kao dostavljač vikao da se zaustavi uviđajući da se radi o radniku stranog podrijetla i uputio mu salvu rasističkih uvreda. Snimka napada uskoro je postala viralna, a iz nje se uočava da je Singhu na uvrede uzvratio osmijehom kako bi prevenirao eskalaciju uvidjevši da je muškarac spreman na fizički obračun.
Snimke su u konačnici uklonjene, a počinitelj uhićen. Protiv njega je podignuta optužnica, a za ovakav se prekršaj predviđa kazna i do tri godine zatvora. Slučaj je privukao pažnju javnosti, a potom ga je komentirala i Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter te pozvala javne osobe i institucije da osude taj čin, ocijene ga neprihvatljivim i tako simbolično potaknu sve one koji su imali takvo iskustvo da ga prijave. Važno je da reagiraju i svi ostali građani i najbližoj policijskoj postaji ili državnom odvjetništvu prijave ako svjedoče ili doznaju za slične incidente. Oni ne smiju ostati bez reakcije jer su mržnja i netrpeljivost teret društva kojeg moramo i možemo zajedno odbaciti, rekla je Einwalter i dodala: Jedino tako – prijavom, odnosno pravnim putem kroz adekvatnu kvalifikaciju djela i njegovim sudskim sankcioniranjem, kao i javnom osudom – društvo može poslati jasnu poruku da ovakve ispade neće prihvaćati i da će im se čvrsto suprotstavljati, a da će pojedinci snositi odgovornost za kršenje zakona. Iako su institucije dosljedno osudile rasistički ispad, javno mnijenje ukazuje da hrvatsko društvo o činu počinitelja ima podijeljeno mišljenje. Brojni komentari svjedoče polarizaciji društvenog mišljenja u vezi migranata, izbjeglica i azilanata. Dok je dio građana oštro osudio čin i apelirao na sankcioniranje počinitelja, drugi dio građana čin je ocijenio opravdanim do te mjere da su pojedinci iskazali podršku sličnim postupanjima, a kojima se nesumnjivo krše ljudska prava. Hrvatsko društvo nije netrpeljivo samo prema stranim etnicima, već i prema nacionalnim manjinama, beskućnicima, LGBTQ+ osobama i osobama s invaliditetom, a prije svega Romima, najdiskriminiranijoj skupini u Hrvatskoj.
To je potvrdilo istraživanje koje je provela institucija Pučke pravobraniteljice, a kojim je konstatirano i da hrvatski građani imaju više predrasuda prema Romima, nego prema azilantima, migrantima i stranim radnicima. Unatoč poraznim rezultatima koje je pokazalo istraživanje, Vlada Republike Hrvatske Nacionalnim planom za uključivanje Roma 2021. – 2027. godine targetira upravo ova pitanja i poduzima aktivnosti usmjerene na smanjenje društvene netrpeljivosti prema romskoj zajednici u Hrvatskoj.
Kao jedan od mogućih razloga porasta rasističkih i ksenofobnih incidenata posljednjih godina spominju se globalna kriza izazvana pandemijom COVID-19 na koju se nadogradila ekonomska kriza, a potom i rat u Ukrajini i ratovi na Bliskom istoku koji su uzrokovali val migracija. Upravo krize djeluju kao generatori straha koji se manifestiraju razbuktavanjem ksenofobije i diskriminacije u cilju očuvanja kolektivnog identiteta i sigurnosti, a virus COVID-19 jedan je od ključnih faktora koji su utjecali na jačanje anti-azijskog rasizma. Po završetku zdravstvene krize, u javnom se diskursu pojavila rasistička retorika protiv stranih radnika azijskog podrijetla koja je koincidirala je s porastom rasističkih napada prema njima, navodi se na službenim stranicama Organizacije za ljudska prava. Istim su napadima bili izloženi i Romi koje su se našli u središtu govora mržnje u jeku pandemije, a koje se okrivljavalo za širenje virusa pozivajući se na staru predrasudu, onu o njihovim lošim higijenskim navikama. Politička, zdravstvena i društvena kriza posebno je pogodila ranjive skupine koje su već otprije trpjele strukturne i društvene nejednakosti, a unatoč pokušajima senzibiliziranja javnog mnijenja poput stvaranja murala, incident koji se dogodio u Zagrebu pokazuje da su nužne propulzivnije akcije Vlade i državnim institucija u cilju savladavanju rasističkih i huškačkih narativa koje prate verbalni i fizički sukobi usmjereni na ranjive i marginalizirane skupine.